Portali Index.hr i 24sata.hr su objavili članke Crkva šalje pisma školama: “Ne smijete djeci nuditi da se ispišu s vjeronauka” i Nadbiskupija: Ne smijete djeci nuditi da se ispišu s vjeronauka.  Članci su potaknuti komentarom i dopisom koji je na svojem Facebook profilu objavio Ivica Puljak, političar iz stranke “Pametno”.

Sam dopis koji je uputila Nadbiskupija je zapravo poziv na poštivanje zakona i pravila. Nadbiskupija upozorava ravnatelje škola da ne smiju u tijeku školske godine nuditi roditeljima mogućnost ispisa djece s vjeronauka. Budući da je dopis nedavno poslan, 27. rujna 2018., očito je da je u rujnu na području splitske nadbiskupije bilo škola u kojima se nudila ta mogućnost.

Je li nadbiskupija u pravu?

Ukratko, jest. Zakon o potvrđivanju ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području kulture jasno kaže:

Članak 2.

1. Poštujući slobodu savjesti i odgovornost roditelja za odgoj svoje djece, svakome je zajamčeno pravo izbora vjeronauka.

2. Školske vlasti, u suradnji s nadležnim crkvenim vlastima, omogućit će roditeljima i punoljetnim učenicima da izaberu vjeronauk pri upisu u školu na način da njihova odluka ne bude povod bilo kakvom obliku diskriminacije na području školskoga djelovanja.

3. Ako bi roditelji i punoljetni učenici željeli promijeniti odluku o kojoj se govori u stavku 1. ovog članka, dužni su o tome pismeno obavijestiti školu prije početka nove školske godine. 

Iz ovog proizlazi da ako ste svoje dijete upisali na vjeronauk u 1. razredu škole, ne možete ga ispisati tijekom trajanja nastave. Škola vas ne pita želite li da vaše dijete ide na vjeronauk dalje nego ako želite promijeniti odluku, dužni ste o tome sami pismeno obavijestiti školu prije početka iduće školske godine. Vjeronauk je, dakle, izborni predmet i vi sami, kao roditelj, vodite računa o tome želite li da vaše dijete pohađa vjeronauk ili ne i ako želite da prekine pohađanje, sami se brinete o tome da ga ispišete s vjeronauka. Jednostavno.

Što kaže Ivica Puljak?

Ivica Puljak ne misli tako. Kaže: “U novom zakonu piše “Za uključivanje učenika u izbornu nastavu potrebna je pisana suglasnost roditelja.”, što prije nije trebalo. Stoga su neke škole tražile suglasnost roditelja za sve izborne predmete. Dakle, ništa neobično.” Puljak spominje novi zakon, koji kaže:

Članak 27.

 (Stavak 5) Predmeti koji se izvode izborno obvezni su tijekom cijele školske godine za sve učenike koji se za njih opredijele. Učenik bira izborni predmet ili izborne predmete pri upisu u prvi razred ili najkasnije do 30. lipnja tekuće godine za iduću školsku godinu. Za uključivanje učenika u izbornu nastavu potrebna je pisana suglasnost roditelja.

 (Stavak 6) Učenik može prestati pohađati nastavu izbornog predmeta nakon pisanog zahtjeva roditelja učenika koji se mora dostaviti učiteljskom/nastavničkom vijeću nakon završetka nastavne godine, a najkasnije do 30. lipnja tekuće godine za sljedeću školsku godinu.

 (Stavak 7) Iznimno od stavka 5. ovoga članka, roditelj djeteta osnovne škole u slučaju dugotrajnih zdravstvenih teškoća djeteta ili zbog drugihopravdanih razloga može podnijeti pisani zahtjev za prestanak pohađanja izbornog predmeta i tijekom nastavne godine.

Ovaj članak govori istu stvar koju kaže i članak 2. Ugovora između Vatikana i RH o suradnji na području kulture. Bez obzira što Zakon, na koji se poziva Ivica Puljak, kaže da učenik bira predmet prilikom upisa u 1. razred, i da je obavezan tijekom cijele godine, Ivica Puljak smatra da je normalno da prilikom početka svake godine, škole maltretiraju roditelje s hrpom bespotrebnih papira i potpisivanja već danih suglasnosti. Nepotrebne su jer ih Zakon ne traži. Propisano je kad i kako se djeca ispisuju s izbornih predmeta.

Zaključak

Oba zakona, pa i Ugovor, su vrlo jasni po ovom pitanju. Međutim, stvari postaju sve više ideološke, pa se primjenjuju i ideološke mjere. Roditelje se opet pita nešto za što su se oni izjasnili. Ljude se bespotrebno maltretira hrpom papira, pa čak i znanstvenik poput Ivice Puljka, ne razmišlja logično već ideološki. Reklo bi se da je političar ubio znanstvenika u ovom slučaju. Ivica Puljak se pita postoje li neki koji su jednakiji od drugih? Pa i za to postoji odgovor, a nalazi se u Ustavu RH: 

“Članak 141.

Međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, čine dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj su snazi iznad zakona. Njihove se odredbe mogu mijenjati ili ukidati samo uz uvjete i na način koji su u njima utvrđeni, ili suglasno općim pravilima međunarodnog prava.”

Međunarodni ugovori su, po pravnoj snazi, iznad hrvatskih zakona. Dakle, jednakiji su. Ugovor o pristupanju EU, NATO-u, Istanbulska konvencija…

Budući da nema ništa sporno u Nadbiskupijinom dopisu školama, očito je da je političar Puljak odlučio ovakav dopis iskoristiti tako da opet u žižu javnosti dovede raspravu o vjeronauku u školama. Jer njegova stranka je protiv vjeronauka u školama. To je sasvim u redu, ali nije u redu ovako obmanjivati javnost i manipulirati zakonima i informacijama.

Dakle, odgovor na pitanje u naslovu “Smije li škola nuditi djeci ispis s vjeronauka?” je jasno dat u zakonima i ugovorima. Ne smije. To je pravo roditelja. Još uvijek.

 

Napomena: Ovaj članak je pisan uz upotrebu trenutno dostupnih informacija. Pokaže li se da su informacije netočne ili da postoje nove informacije, članak ćemo nadopuniti i promijeniti. Ako imate informacije s kojima možemo nadopuniti ili ispraviti članak kontaktirajte nas na  info@dubokavoda.com.