Prvo kratak uvod: na twitteru su hrvatski ljevičari otkrili 6 godina star tweet američke novinarke Katie Pavlich:
“Moja obitelj u bivšoj Jugoslaviji je običavala zapisati u knjigu posjetitelje u svom domu, uključujući i rodbinu, kako bi vlast mogla to provjeriti.”
Katie Pavlich je rođena u SAD-u, od hrvatsko-njemačkih roditelja. Konzervativna je novinarka i blogerica. Svojim tweetom je, vjerojatno, još 2013. godine htjela naglasiti opasnost od komunizma i socijalizma, što je stalna tema u SAD-u. Pogotovo u zadnje vrijeme.
Na hrvatskoj ljevici su, sa zakašnjenjem od 6 godina, otkrili njezin tweet i odlučili ga ismijavati. Neki vrlo duhovito, neki manje uspješno, a našlo se i podupiratelja takvih Katienih razmišljanja. Kao npr. ovaj tweet :
“Moja obitelj je također bila na meti mada smo živjeli u New Yorku. Jugonostalgičari ne shvaćaju da je bilo više od 100 političkih ubojstava izvan Jugoslavije od 1945. do 1990. godine. UDB-a je bila aktivna u svakoj hrvatskoj emigrantskoj zajednici u SAD-u, NJemačkoj, Kanadi i Australiji.”
Mada je dosta ljudi reagiralo na Katiein tweet, naš poznati političar Krešo Beljak, predsjednik još poznatije, stare hrvatske stranke HSS-a, odlučio je reagirati na tweet twitteraša iz dijaspore, a ne na tweet novinarke/blogerice.
“Više od 100?? Očito ne dovoljno. Vidjeli smo tko je pravio sranja i tko je izazvao sve ratove od 1991. do 1999. godine. Fašisti u bivšoj Jugoslaviji i drugim zemljama koji su nažalost pobjegli UDB-i.”
Ako imate problem s otvaranjem Beljakovog tweeta, to je zato što ga je izbrisao dok sam pisao ovaj tekst. Ali postoji i sceenshot.
Ovaj tweet je skandalozan i glup na više razina, ali to nije ništa novo od hrvatskih političara. Većina njih se ne može podičiti nekom posebnom inteligencijom, niti znanjem o temama o kojima žele diskutirati, pa čak ni o zakonima za koje u Saboru, ili negdje drugdje, dižu ruke. U Beljakovom slučaju stvar je još i gora, gotovo mazohistička. Ako ne mazohistička onda sigurno ima elemente Stockholmskog sindroma. Ali nije samo to problem kod Beljakovog bisera.
Koliko je emigranata ubila UDB-a?
Beljak je na početku skeptičan prema broju emigranata koje je ubila UDB-a. To može biti s pravom jer točan broj ubojstava nikad nećemo znati. Vjerojatno.
Neka ubojstva koja su počinili emigranti između sebe, su danas pripisana UDB-i, a neka koja je počinila UDB-a su pripisani obračunima među emigracijom. Ali da je UDB-a ubijala emigrante je dokazano. Npr. u slučaju Đureković. Sjećate se Josipa Perkovića i Zdravka Mustača? Njih je njemački sud osudio zbog organizacije ubojstva Stjepana Đurekovića na doživotni zatvor. Na wikipediji, mada nije sasvim pouzdana, postoji popis ljudi koje je navodno ubila UDB-a. Ako nekog zanima može pogledati i provjeriti popis. Na popisu su većinom Hrvati, blizu 70 i nekoliko Albanaca. Ali UDB-a se bavila i drugim nacionalnostima u SFRJ-u. Uglavnom, UDB-a je ubijala po bijelom svijetu, ali koliko je ljudi ubijeno vjerojatno nećemo nikad doznati točno.
Problem kod Beljaka je što on nije skeptičan samo prema broju ubojstava već i prema činjenici da je UDB-a vršila ubojstva po svijetu, a time i prema činjenici da je Jugoslavija praktički provodila državni terorizam. Jer o tome se zapravo radi.
Beljak smatra da UDB-a nije ubila dovoljno emigranata?
U ovom dijelu tweeta, Beljak se osvrće na broj ubojstava smatrajući da je bio nedovoljan jer su ti fašisti izazvali ratove u bivšoj Jugoslaviji i da su izmaknuli UDB-i. Da ih je UDB-a pobila više, ti “fašisti” ne bi izazvali ratove u bivšoj Jugoslaviji i time bi se izbjegle veće patnje. I tu ne bi bilo problema s Beljakovim razmišljanjem, da on ne smatra da je likvidacija emigranata sasvim u redu. To se može zaključiti po drugim tweetovima koje je pružio u raspravi s drugim twitterašima.
Emigranti su, po Beljaku, po defaultu fašisti. Zaboravio je da je predsjednik njegove stranke HSS-a, Vladko Maček, bio emigrant, pobjegao iz Jugoslavije, a u 2. svjetskom ratu je bio zatvoren i od strane ustaša. Beljak je proglasio i njega fašistom. I njega je komunistički režim proganjao. I imali su pravo, reče Beljak. Reče političar koji djeluje u demokratskoj Hrvatskoj.
A ovo Beljak misli o demokraciji. I ubijanju žena i djece i zatvaranjima u logorima. Kako sačuvati mir bez toga pita se Beljak? Ne možeš imati 45 godina mira ako ne ubiješ par stotina emigranata, ne pozatvaraš djecu i žene u logore, potjeraš iz države, malo etnički očistiš…da, događalo se to nakon Drugog svjetskog rata svugdje u Europi, pa i u tadašnjoj Jugoslaviji.
Demokracija i emigracija, izvori zla i ratova?
Na Beljakov biser reagirao je bivši odvjetnik generala Gotovine, Luka Mišetić.
” Većina ratnih zločinaca koje je osudio ICTY su bivši članovi JNA ili Saveza Komunista Jugoslavije. Pa ako misliš da je UDB-a trebala pobiti više ljudi kako bi spriječila zločine, trebao bi željeti da je UDB-a pobila više komunista i JNA vojnika.”
Trebalo bi biti logično, jer činjenično Mišetićev tweet je točan.
Dok Beljak krivi emigraciju za ratove u bivšoj Jugoslaviji, činjenica je da su svi oni koji su vodili i politiku i medije i vojske u ratovima na prostoru bivše Jugoslavije zapravo bili ljudi koji nikad nisu emigrirali i koji su skoro stalno bili u vrhu vlasti. Većina njih nisu bili fašisti, kako tvrdi Beljak, već antifašisti ili komunisti i socijalisti.
Dokazi za to?
Pa biografije vodstva npr, Hrvatske i Srbije su dovoljan dokaz. Uzmimo za primjer samo Hrvatsku i Srbiju, mada možemo i druge države, i rezultat će biti isti. Naravno, razlika između rukovodstava Hrvatske i Srbije u započinjanju rata i ratova je ogromna. Na štetu Srbije.
Hrvatska
Franjo Tuđman, predsjednik RH, nikad nije bio u emigraciji. Kao ni Josip Boljkovac, ministar unutrašnjih poslova. Kao ni Josip Manolić, predsjednik vlade i šef obavještajnih službi. Ni Janko Bobetko, zapovjednik HV-a nije bio u emigraciji. Dapače, sva četvorica su se u Drugom svjetskom ratu borili protiv fašista i ustaša, bili su članovi Saveza komunista, doduše u jednom dijelu povijesti su bili van linije Partije, disidenti.
Od vodstva Hrvatske jedini emigrant je bio Gojko Šušak, ministar obrane. I koji nije bio ni član Saveza komunista. Od svih ministara i članova vlade RH u vrijeme rata, jako je malo bilo njih koji su ikad bili u emigraciji. U HV-u je bilo emigranata, najviše bivših pripadnika Legije Stranaca: Ante Gotovina, Ante Roso, Bruno Zorica i još neki. Jesu li bar oni fašisti? Čisto sumnjam.
Srbija:
Slobodan Milošević je bio predsjednik Saveza Komunista Srbije, stranke koja se poslije višestranačja preimenovala u Socijalističku Partiju Srbije. Teško da je Milošević bio fašist, a još manje emigrant. Odgojen je i uzgojen u komunističkom sistemu. Kao i Borisav Jović ili Frenki Simatović. Uostalom kao i svi generali JNA a poslije i generali srbijanske vojske, koja se još nekoliko godina nakon raspada bivše Jugoslavije zvala Vojska Jugoslavije. Nitko od njih nije nikad bio emigrant. Osim Željka Ražnjatovića Arkana koji je vjerojatno bio UDB-in šljaker.
Dok je u Hrvatskoj vlasti i vrhu vojske bilo ljudi koji su bili emigranti, u srbijanskom vrhu su takvi bili rijetki. Bilo ih je, ne u vlasti i politici, već nekoliko u vojsci “srpskih krajina”, poput Dragana Vasiljkovića.
Zaključak
Čitav Beljakov tweet je pogrešan i glup. I netočan. Ako si političar u demokratskoj državi, ili bar želiš biti takav, ne možeš hvaliti jugoslavenske metode likvidacije političkih protivnika. Znam, oni koji se neće s ovime složiti reći će: “Ali kako Amerika može koknuti Sulemania, iranskog generala, a Jugoslavija ne bi mogla tamo nekog teroristu?”
Tu je velika razlika. Amerikanci trenutno ubijaju tuđe građane, a ne vlastite državljane. Još manje ubijaju političke protivnike. Ciljaju vojne zapovjednike ili ljude koji se koriste terorističkim ili vojnim metodama.
Pobornici Jugoslavije će reći da su i ubijeni, recimo hrvatski emigranti također bili teroristi. Ili koristili teorrističke metode. Grupa “Feniks”, npr. Točno, ali UDB-a nije ubijala samo njih već i one, poput Đurekovića ili Brune Bušića, koji im nisu odgovarali politički i koji su samo pisali ili govorili protiv komunističkog režima u Jugoslaviji.
Takve metode jedan političar u demokratskoj Hrvatskoj ne bi nikad smio zagovarati. Jer ako ih brani i zagovara, takvom bi politička karijera trebala završiti odmah.
Beljak brani i metode progona koje je koristila Jugoslavija. A od tih metoda su stradali članovi njegove stranke, HSS-a. Pa čak i sam predsjednik, Vladko Maček. A stranka je prestala postojati. To je mazohistički. Čovjek glorificira svoje mučitelje i mučitelje svojih prethodnika i političke braće.
Naravno, Beljak će, ako se dovoljno zagrije ova priča oko njegovog tweeta, reći da je Slobodan Milošević fašist i da je on i slični njemu kriv za ratove u Jugoslaviji, pa i oni “fašisti” izvan Jugoslavije (tu će vjerojatno ciljati na strane sile koje su “razorile Jugoslaviju, zemlju meda i mlijeka”), i da je on na takve mislio. Ali to nije točno.
Jer zapamtite, nije fašizam srušio Jugoslaviju već socijalizam i komunizam. To je ideologija koja joj je presudila, koja je dovela do ratova, a vodili su ih, na svim stranama, ljudi rođeni, odgojeni i uzgojeni u Jugoslaviji i u socijalizmu.
Sve ostalo dolazi iz paralelnog svemira, iz Beljakove mašte.
Napomena: Ovaj članak je pisan uz upotrebu trenutno dostupnih informacija. Pokaže li se da su informacije netočne ili da postoje nove informacije, članak ćemo nadopuniti i promijeniti. Ako imate informacije s kojima možemo nadopuniti ili ispraviti članak kontaktirajte nas na info@dubokavoda.com.
Ako vam se svidio članak, počastite autora pivom.
