U hrvatskoj javnosti najčešće se mogu pročitati i čuti loše vijesti. Loše vijesti, valjda, ljudi vole i više čitati i čuti. A onda je i logično da se na tako lošim vijestima i bolje zarađuje. Paničan naslov, šokantni događaji, senzacionalne vijesti, donose i više klikova. Čitajući takve vijesti ili komentare poput ovoga, ljudi bi mogli zaključiti da je Hrvatska zaostala država u kojoj je sve naopako i loše. A možda je to i način kako je nastala ta kolumna Tomislava Klauškog. Novinar piše loše stvari o državi u kojoj živi, pa onda i sam postane žrtva vlastite propagande i manipulacija. A možda je samo pesimist.

Nebitno je što je uzrok ovakvom pisanju, bitno je da su 10 stvari koje Klauški nabraja i koje 24sata navodi kao dokaze, zapravo pogrešni. Ali, krenimo redom.

Što je Treći svijet?

U početku nastanka ovog termina, biti zemlja Trećeg svijeta je značilo biti nesvrstana i ne pripadati ni jednom od tadašnjih vojnih i ideoloških blokova. Govorimo o vremenu Hladnog rata. Sukladno tome, tadašnja Jugoslavija je bila zemlja Trećeg svijeta. Kao i Švicarska. Ili Švedska i Sierra Leone.

S vremenom značenje tog pojma se promijenilo i danas se misli o zemlji Trećeg svijeta kao o siromašnoj zemlji. Hrvatska to definitivno nije. Pa koje “dokaze” portal 24sata.hr nudi za svoju tvrdnju?

1. Nema pitke vode (a ni čistog zraka)

Još skoro donedavno, nestašica pitke vode iz slavine i čistog zraka bila je karakteristika razvijenih zemalja Zapadne Europe i Sjeverne Amerike. Prevelika industrija i prenapučeni gradovi su uništavali vodu i zrak. S ovakvim problemima se danas susreću  u Kini.  Zbog industrijske proizvodnje zrak je onečišćen.  Promet je također jedan od uzroka povećanog smoga i zagađenosti zraka. Pogotovo u gradovima koji imaju desetke milijuna stanovnika. Pa i u Zapadnoj Europi.  A i drugdje. London i New York nisu jedini primjeri. A slična je situacija i s vodom. Evo što kaže UNESCO o hrvatskoj vodi. A evo što kaže portal 24sata o hrvatskoj vodi.

Ukratko, problem koji Hrvatska ima u pojedinim sredinama s vodom ili zrakom je sasvim drugačiji od onih koje imaju zemlje trećeg svijeta. Mi imamo vodu u svojim domovima. Oni nemaju. Nema infrastrukture koja dovodi njihovu pitku vodu u njihove domove. A u pojedinim zemljama, čak i da postoji infrastruktura, zbog industrijske proizvodnje voda ne bi bila pitka. Naša zagađenost vode i zraka je ili privremena ( puknuće cijevi u Slavonskom Brodu), ili nastala zbog događanja izvan Hrvatske (zagađenje zraka iz Bosanskog Broda) ili je rezultat poplava ili vremenskih neprilika ( Rijeka i Split). Zemlje trećeg svijeta takav život žive stoljećima na čitavom svojem području.

2. Stari avioni i bolesna djeca

Zemlje trećeg svijeta većinom kupuju nove avione.  Evo i nekih afričkih zemalja. Zemlje koje najčešće kupuju takvu tehniku su ujedno i one koje imaju sigurnosne probleme ili se nalaze u nekoj vrsti oružanih sukoba. Zbog toga često izaberu kupiti novo naoružanje, dok im zdravstvo ili infrastruktura nije toliko bitna. Pa ni bolesna djeca. Inače smrtnost djece, prije 5. godine života možete vidjeti na ovoj poveznici. Tu se nalazi i interaktivna mapa s prikazom smrtnosti djece od 1800. do 2015. godine.

Na slici gore se može vidjeti usporedba Hrvatske s nekim, nasumice odabranim zemljama. Hrvatska crta je najdonja.
Ako samo usporedimo ove podatke i k tome dodamo podatke o tome koliko Hrvatska troši za zdravstvo u odnosu na neke druge zemlje, ne bi se baš moglo zaključiti da je u rangu siromašnih zemalja.

3. Marš protiv žena

U Hrvatskoj su održana dva prosvjeda protiv uvođenja Istanbulske konvencije u hrvatski zakonodavni sustav. U Zagrebu i Splitu. Nije proveden niti jedan “marš”. Jedini marš koji se u Hrvatskoj održava je “Marš za znanost”.  Ali, osim “marša” u Hrvatskoj se održava i “hod”. “Hod za život” na koji autor članka najvjerojatnije misli. “Hod za život” se održava svake godine u nekim europskim zemljama i SAD-u.  U siromašnim zemljama nema hoda za život ni marša protiv žena.

4. Turizam kao spas

“Hrvatska je zemlja u kojoj petina njezina BDP-a ovisi o lijepom vremenu. Zemlja se trese zbog turizma… 
U razvijenim europskim državama turizam čini pet do sedam posto gospodarstva. Hrvatska nije razvijena europska država.” 
Udio turizma u hrvatskom gospodarstvu je različit zavisno od toga čije procjene uzimamo u obzir.  Po nekim procjenama je za Hrvatsku udio 18%, a po nekima 23%. Za Španjolsku taj je udio 16% ili 4,4%. Udio turizma u Hrvatskom gospodarstvu jest velik, ali to nije podatak koji je dokaz da je Hrvatska u rangu siromašnih zemalja trećeg svijeta. Većina zemalja trećeg svijeta nema ni spomena vrijedan turizam.

5. Političari za šalu i sprdnju

Istina je da su naši političari Bogu za plakati,  a ne za šalu ili sprdnju. Ovo je dokaz nečemu? Trenutno se mediji najviše sprdaju s najmoćnijim čovjekom na svijetu, američkim predsjednikom Trumpom. S kineskim predsjednikom Xiom Jinpingom se nitko ne sprda. Posebno ne u Kini. A ni s predsjednikom Sudana. Ili Vietnama. Ili Pakistana. Uglavnom, postoje valjani i opravdani razlozi zašto se ljudi ne sprdaju s političarima iz zemalja trećeg svijeta. Nitko se nije sprdao niti s Josipom Brozom. Pa čak ni s tajlandskim kraljem. Ne treba biti atomski fizičar da bi se shvatilo zašto.

6. Hrvatska ne tako “Full of life”

“Hrvatska je zemlja iz koje ljudi odlaze. Od 2001. godine iselilo je preko dvjesto tisuća ljudi.” Ovo je vjerojatno jedina sličnost sa siromašnim zemljama i zemljama istočne Europe. Ali razlika s zemljama trećeg svijeta je ta što tamo stanovništvo raste i ljudi je sve više, dok je u Hrvatskoj stanovništva sve manje.

7. Korupcija i konkurentnost

Po percepciji korumpiranosti (percepciji) koju objavljuje svake godine Transparency International, Hrvatska se našla između nekih europskih i nekih afričkih zemalja. Od 180 mjesta, Hrvatska je zauzela 57.

Nije nešto posebno, ali nije točno da je “Hrvatska zemlja koja se još uvijek nalazi među dvije trećine zemalja koje bilježe visoki indeks korupcije” kako piše Klauški. Matematički, Hrvatska je u gornjoj trećini. Stvarno, budući da je ovo samo indeks percepcije, mogli bi biti i u goroj ili u lošijoj poziciji.  gdje se bilježe skandali, netransparentnost,

Konkurentnost je zabrinjavajuća, jer smo na 74. mjestu od 134 zemlje. To nije dokaz da smo u rangu zemalja trećeg svijeta, ali je zabrinjavajuće za posao i investicije.

8. Obrazovanje, ludom radovanje

U zemljama trećeg svijeta djeca uče na pločicama i pišu kredom. Nemaju bilježnice. Bio i vidio. Dobrom dijelu djece obrazovanje nije ni dostupno, a djeca su prisiljena rano izaći na tržište rada i to kao neobrazovani. Usporediti hrvatsko obrazovanje i sustav s jednim od siromašnih zemalja je blesavo. Nije da naše obrazovanje ne bi moglo biti bolje, ali da je toliko loše kako Klauški piše, onda razvijene zemlje, poput Irske ili Njemačke ne bi ni primile onih 200 000 za koje Klauški kaže da su se odselili. Ali opet,  Njemačka prima svakoga.

9. Nesloboda medija

U 2018., po istom izvoru koji citira i Klauški, Hrvatska se popela na 69. mjesto. Dvije su glavne zamjerke, i jedine koje se mogu pročitati u izvješću Reportera bez granica. Prva je da političari nedovoljno učinkovito osuđuju “verbalno nasilje” protiv novinara koje se može čuti u javnosti. Što je to “verbalno nasilje”? Vjerojatno se radi o pozivu na nasilje, možemo samo pretpostaviti. Druga stvar je, koju RSF zamjera je uplitanje u HRT. Bez obzira na to, što se događa stalno, Hrvatska je ove godine skočila za 5 mjesta i nalazi se u trećini zemalja koje imaju “problematičnu” slobodu medija.

Hrvatska je obilježena narančastom bojom. Mađarska je bolje rangirana od Hrvatske. Obilježena je žutom bojom, a Klauški je naveo da je Mađarska uzor za hrvatsku vlast. Ljestvica je visoko dignuta.
Sloboda medija u Hrvatskoj nije toliki problem. Problem je debilnost medija i infantilnost. Ali opet, mediji se trenutno vode čitanošću i vjerojatno ne bi pisali debilne članke, da ljudi ne vole to i čitati.

10. Povratak u goru prošlost

Siromašne zemlje se nemaju vremena baviti prošlošću jer je sadašnjost prevladavajuća zbilja. Prazni džepovi i prazni želuci. Nasuprot njima, u SAD-u se bave prošlošću iz 19. stoljeća. U ovom slučaju se nalazimo u društvu SAD-a, a ne Benina.

Zaključak

Čitav članak u 24sata je namijenjen promoviranju Hrvatske kao loše zemlje i loše države. Cilj nije napad na vlast, nego baš na percepciju građana Hrvatske na vlastitu domovinu. Ne bi to bilo loše…kad bi to bilo istina. Što ima loše u tome da ljudi malo kritički pogledaju na sebe i svoju okolinu? Ništa. Može ih potaći na djelovanje da poprave situaciju. Ali ovakvi članci ne potiču ljude na djelovanje. Prije na pesimizam. Tvrditi da je Hrvatska kao zemlje trećeg svijeta znači rugati se sirotinji iz siromašnih zemalja, podcjenjivati njihovo siromaštvo i bijedu u kojoj se nalaze. Tako nešto je strašno licemjerno od dobro plaćenih novinara, dobro plaćenih novina u razvijenoj zemlji, članici EU-a i NATO pakta.

Usput, ako hoćete pomoći djeci u siromašnim zemljama, možete donirati novac ovdje.  Ako niste ljubitelj Željke Markić i njenih, onda nemojte. Jer ona vodi hrvatsku podružnicu udruge.

Sad idem do slavine i natočit ću vodu i popiti malo. Ne trebam hodati 3 kilometra do najbližeg izvora. Kao u siromašnim zemljama.

Napomena: Ovaj članak je pisan uz upotrebu trenutno dostupnih informacija. Pokaže li se da su informacije netočne ili da postoje nove informacije, članak ćemo nadopuniti i promijeniti. Ako imate informacije s kojima možemo nadopuniti ili ispraviti članak kontaktirajte nas na info@dubokavoda.com.