• Tekst se bavi provjerom tvrdnje da dijaspora utječe na izbore u RH

• Dijaspora nije do sada utjecala ni na jednu vrstu izbora u RH

• Ni Hrvati iz BiH nisu utjecali na izbore u RH

Izbor Željka Komšića za člana predsjedništva BiH, i to u “hrvatskoj” kvoti, izazvao je bijes i razočarenje Hrvata BiH. Generalan osjećaj je da su im Bošnjaci izabrali čovjeka koji će ih predstavljati. Naravno, rodilo se ogorčenje, ali kod nekih Hrvata u Hrvatskoj se rodilo likovanje. “Eto vam, ” rekoše, “sad znate kako je nama dok nam vi birate vlast.”
Stara je, “općepoznata činjenica” da bi vlast drugačije izgledala da nam dijaspora ne glasuje. Pogotovo ova iz Bosne. Bosanci su nam najveći problem u Hrvatskoj. Pa je li to baš tako? U kojoj mjeri dijaspora određuje predsjednika Hrvatske ili vlast u Hrvatskoj?

Odlučio sam to provjeriti.  Različite su razine vlasti u Hrvatskoj a ja sam krenuo od vrha. Od predsjednika. Kakvi su bili dosadašnji predsjednički izbori i koliko je na rezultate utjecala dijaspora? Odmah napominjem da se pod pojmom dijaspora misli na sve hrvatske državljane koji žive izvan Hrvatske. Hrvati iz BiH, Bosanci i Hercegovci, su samo jedan dio toga.

Predsjednički izbori

Prvi predsjednički izbori su održani 1992. godine. Na njima je pobijedio dr Franjo Tuđman. Ti izbori su bili i prvi izbori na kojima je predsjednik RH biran izravno. Do tada je postojala funkcija predsjednika Predsjedništva, a njega je birao Sabor.  Kako je to izgledalo 1992. godine, možete vidjeti na slici ispod. Odmah da napomenem da su brojevi i stupci koji prikazuju dijasporu već uračunati u prikazane podatke za RH.

Tuđman je pobijedio u prvom krugu, a čak i da je sva dijaspora koja je glasovala (njih 76 573) glasovala za drugoplasiranog Dražena Budišu, on ne bi imao ni teoretske šanse. Brojevi su jednostavno bili neumoljivi.

Slično se dogodilo i 1997. godine. Opet Tuđman, opet u prvom krugu. Definitivna dominacija.

Da se dijaspora u ovom slučaju odlučila za Zdravka Tomca, ne bi mu mogla pomoći. Samo 88 728 glasača je glasovalo, od toga oko 47 tisuća iz BiH. To je ovaj mali, žuti stupić.

Mesićeva era

Izbori 2000. godine, na kojima je pobijedio Stipe Mesić, su održani u dva kruga. Mesić nije bio dominantan kao Tuđman, ali je svejedno dobio izbore, mada je dijaspora u ogromnoj većini glasovala protiv njega. Nije ni čudo. Jer dobar dio svoje kampanje je temeljio na neprijateljstvu, posebno prema Hercegovcima.

 

Na tim izborima je glasovalo oko 70 000 glasača iz dijaspore. Da su svi glasovali za Budišu ili Matu Granića, rezultat bi bio nepromijenjen. A većina i jest glasovala za njih.

Na predsjedničkim izborima 2005. godine ista situacija.

Na te izbore je izašlo 77 000 glasača iz dijaspore u prvom krugu i 110 000 u drugom krugu. Zanimljiv je porast od 50%, a većina je dala glas HDZ-ovki Jadranki Kosor. Čak 82% u drugom krugu. Ali to nije pomoglo u smjenjivanju dotadašnjeg predsjednika Mesića. Vjerojatno je to bila i najveća motivacija.

Poslije Mesića

2009. godine prvi krug je slično prošao.

Dijaspora jednostavno nije imala šanse utjecati na te izbore, a isto se dogodilo i u drugom krugu.

U drugom krugu, od 113 tisuća glasača iz dijaspore, 97 tisuća je bilo iz BiH. I nisu nikako utjecali na rezultat izbora ili izbore općenito. Razlika između Josipovića i Bandića je već u Hrvatskoj bila oko pola milijuna, tako da 100 tisuća glasova iz dijaspore, Bandiću nije moglo donijeti pobjedu.

Na predsjedničkim izborima 2014. godine, na kojima je izabrana Kolinda Grabar-Kitarović, dijaspora je došla najbliže tomu da odredi predsjednika RH. Ali nije. Na tim izborima je glasovalo najmanje glasača dijaspore do tada, u prvom krugu oko 20 tisuća, a u drugom oko 37 tisuća. Iz BiH je bilo manje od polovice glasača, pogotovo u 1. krugu kad ih je bilo oko 5 tisuća. Ovako mali odaziv dijaspore može se objasniti novim pravilima za glasovanje u inozemstvu s kojima je dijaspora, i građani u inozemstvu,  ograničena na glasovanje samo u konzulatima.

U slučaju da dijaspora nije uopće glasovala u drugom krugu, Kolinda Grabar – Kitarović bi dobila izbore s razlikom od 1 793 glasa. Za usporedbu, samo u drugom krugu je bilo 60 728 nevažećih glasova.  Općenito gledajući, utjecaj nevažećih listića bi u nekim izborima bio veći nego glasovi dijaspore.

Ukratko, utjecaj dijaspore na izbor predsjednika RH je bio nikakav. Barem do sada.

Kakva je situacija s parlamentarnim izborima?

Malo drugačija nego s predsjedničkima. Hrvatska nije jedna izborna jedinica, već je podijeljena u 12. Dijaspora glasuje u 11. izbornoj jedinici. Međutim, nije tako bilo oduvijek.  Prvi višestranački izbori, 1990. godine su se odvijali pod drugačijim uvjetima i dijaspora na njima nije glasovala. Idući izbori su provođeni miješanim izbornim sustavom. Dijaspora je glasovala po članku 5., na državnim listama. Na izborima je glasovalo više od 2,6 miliona glasača, a u tom broju je dijaspora činila 88 000.  Od tih 88 000, oko 63 000 je glasovalo za HDZ. Po nekim izračunima iza svakog HDZ-ovog zastupnika je stajalo oko 37 000 glasača, što bi značilo da je dijaspora donijela HDZ-u 2 saborska zastupnika. A budući da je HDZ osvojio  85 zastupnika, a druga najjača stranka HSLS 14 zastupnika, očito je da dva zastupnika koja je izglasala dijaspora nikakvog utjecaja na odabir vlasti nisu imala.

Izbori 1995. godine

Novi izborni zakon je uveo i novu izbornu jedinicu u kojoj se biralo 12 zastupnika. Članak 24a je definirao kako dijaspora glasuje i koliko zastupnika donosi. Na tim izborima je izašlo oko 107 tisuća birača iz dijaspore i izabrali su 12 zastupnika. Svih 12 su bili HDZ-ovi zastupnici. Međutim, i bez tih 12 zastupnika HDZ je već imao dovoljan broj zastupnika za samostalnu dominaciju u Saboru. HDZ bi imao 63 zastupnika u Saboru koji bi imao 115. Više od polovice. Uz to, imao je i predsjednika Republike, koji je bio i najbitniji u tadašnjem polupredsjedničkom sustavu.

Izbori 2000. godine

Izbori su se proveli po izbornom zakonu koji je u najvećoj mjeri i danas na snazi. 11. izborna jedinica je bila rezervirana za dijasporu i u njoj je izabrano 6 zastupnika od maksimalnih 12. Svih 6 su bili HDZ-ovci. To ipak nije pomoglo HDZ-u da dobije izbore. Od 151 zastupnika u Saboru, HDZ je osvojio 46. Da je dijaspora glasovala i suprotno, ne bi puno pomogla “šestorki”, jer su imali dovoljnu većinu, čak i za promjenu Ustava i političkog sustava u Hrvatskoj. Izborom Mesića i “šestorke”, prešlo se s polupredsjedničkog na parlamentarni politički sustav.

Izbori 2003. godine

Na tim izborima dijaspora je dala HDZ-u 4 saborska zastupnika. Dijaspora je mogla izabrati do 14 zastupnika, ali broj koji je ulazio u Sabor je ovisio o izlasku birača u Hrvatskoj na izbore. Više birača u Hrvatskoj je značio manje mjesta u Saboru za dijasporu.

Broj ukupnih glasova u Hrvatskoj se dijelio sa 140, brojem zastupnika koji su se birali u 10 izbornih jedinica. Taj broj je dijeljen s brojem izašlih birača na izbore u dijaspori. Ako je broj izašlih na izbore u RH bio veći, dijaspora je dobijala pravo na manje zastupnika. Naravno, bio je bitan i broj izašlih birača u inozemstvu.

Međutim, na izborima 2003. godine, 4 zastupnika dijaspore nisu igrala ulogu. Ulogu su odigrali zastupnici HSS-a (10 mjesta), manjine (8 mjesta), HSU (3) i DC (1). Ukratko, i bez dijaspore, dr Ivo Sanader, bi sredio posao sa svojim trgovačkim partnerima.

Izbori 2007. godine

Ponovila se priča s prijašnjih izbora, ali s manjim promjenama. Veći izlaz dijaspore i još manji izlaz birača u RH na izbore, donijeli su HDZ-u 5 zastupničkih mjesta. A ovaj put je HDZ osvojio i manje mandata u RH.

Bez dijaspore, HDZ bi imao 61 zastupnika. Za sastavljanje vlade bi mu trebalo 77 zastupnika. Još 16.  Kad je sklopio vladu, dr Ivo je imao potporu 82 zastupnika. Bez dijaspore bi bio na 77. Točno onoliko koliko mu je trebalo. Tko su bili ovih 16? Isti oni s prošlih izbora. Manjine, HSS, HSLS, HSU…a našao bi se još poneko da je zatrebalo.

Izbori do danas

Za izbore 2011 je određen broj od 3 zastupnika dijaspore. Na izbore je izašlo samo 21 100 birača u inozemstvu. Sva 3 zastupnika su bila HDZova, ali “Kukuriku” koalicija je pomela HDZ na izborima i sastavila vladu. Uspjeli su skupiti 80 zastupnika.

Izbori 2015. su se proveli na isti način i opet su 3 zastupnika dijaspore otišli HDZ-u.

Bez zastupnika dijaspore Domoljubna koalicija bi imala jednak broj zastupnika kao i koalicija Hrvatska raste, ali ta 3 zastupnika nisu bila presudna za sastav vlade. Presudan je bio Most, skupa s HDSSB-om, Bandićevom strankom, te 4 zastupnika manjina.  Kad se podrška sKupila, 83 zastupnika, od potrebnih 76 su dala podršku novoj vladi.

Vlada nije dugo trajala. Novi izbori, stara vlada. Skoro. Dijaspora je na novim izborima izabrala dva HDZ-ova zastupnika i 1 nezavisnog, ali bivšeg HDZ-ovca.

Tome treba dodati i 8 manjinskih zastupnika koji nisu prikazani u tablici. Za novu vladu glasovao je 91 zastupnik. Ni u ovom slučaju 3 zastupnika dijaspore nisu igrala ulogu. Daljnji opstanak Vlade je ovisio o čistoj trgovini i kupovanju zastupnika sa svih strana. Tome svjedočimo i danas.

U dosadašnjoj povijesti izbora se pokazalo da dijaspora nije utjecala na sastave vlada niti na rezultate izbora. Paradoksalno je da bi utjecaj zastupnika dijaspore MOGAO biti veći danas, kad ih je najmanje, nego nekad dok je u Saboru bilo čak 12 zastupnika dijaspore.

Lokalni izbori

Na lokalnim izborima glasuju birači koji imaju prebivalište u lokalnim zajednicama na kojima se provode izbori. Dijaspora tu ne bi imala nikakvog utjecaja, ali postoje dokazi i neke indicije da su se na nekim adresama prijavljivali stanovnici koji tu zapravo i nisu živjeli. Najviše takvih slučajeva je zabilježeno u općinama uz samu granicu sa Srbijom i BiH. U nekim slučajevima se radi o dijaspori, a u nekima o izbjeglim Srbima. Taj broj je vrlo mali i vrlo vjerojatno ne utječe na rezultate izbora u tim lokalnim sredinama. Lokalni izbori ni kod stanovnika Hrvatske ne izazivaju poseban interes, pa bi čudno bilo da izazivaju povećan interes kod dijaspore.

Zaključak

Priča koja se širi već godinama u hrvatskoj javnosti, o tome kako dijaspora utječe na izbore i sastavljanje vlade u Hrvatskoj, NIJE točna. “Bosanci”, a ni “Hercegovci” nikad do sada nisu odabrali ni lokalnu ni državnu vlast “građanima” Hrvatske. Utjecaj dijaspore jednostavno nije takav kakav se misli. Sudeći po brojevima birača iz dijaspore koji izlaze na izbore, izbori u Hrvatskoj dijasporu uopće ne zanimaju.  Po nekim podacima, hrvatska dijaspora svake godine sve više raste, ljudi se iseljavaju. Možda interes za izbore u Hrvatskoj kod dijaspore postane veći, međutim, neka istraživanja kažu da baš zbog politike dobar dio ljudi se iseljava. Ako je tako, teško da će oni poduzeti i najmanji mentalni napor, a kamoli fizički, da bi glasovali na izborima od kojih im je muka.
Čak ni promjenom izbornog zakona, na način da se omogući elektronsko i dopisno glasovanje, dijaspora neće moći birati više od 3 zastupnika, bez obzira koliko ih glasovalo. Jedina promjena je za one koji su se odseli¨li u zadnjih nekoliko godina, jer većina njih još uvijek ima prebivalište u Hrvatskoj, u izbornim jedinicama u kojima mogu glasovati. Tehnički, JOŠ nisu dijaspora.

U nekim izborima, veći utjecaj od dijaspore su mogli imati nevažeći listići, a u svim izborima, ogroman utjecaj je mogla imati ogromna masa birača koja uopće ne izlazi na izbore.

Napomena: Ovaj članak je pisan uz upotrebu trenutno dostupnih informacija. Pokaže li se da su informacije netočne ili da postoje nove informacije, članak ćemo nadopuniti i promijeniti. Ako imate informacije s kojima možemo nadopuniti ili ispraviti članak kontaktirajte nas na info@dubokavoda.com.

Ako vam se svidio članak, počastite autora pivom.