Nije se kriza oko koronavirusa pravo ni stišala, a već smo se našli na staroj stazi: ustaše i partizani. Opet iste rasprave. I to o stvarima o kojima ne bi trebali uopće raspravljati i koje smo odavno trebali raspraviti. A zašto nismo? Jer postoje zabranitelji koji bi branili rasprave o tome. I sad se vrtimo u krug.
U javnom prostoru situacija se zagrijala na 25. obljetnici operacije Bljesak. Predsjednik Milanović je našao način kako da u događaj iz 1995. godine uvuče 1941. i sve to plasira u 2020. godini. Ako je bilo sumnje u mogućnost sažimanja tkanja prostor-vremena ona je njegovim potezom definitivno otklonjena.
Predsjedniku smeta pozdrav Za Dom Spremni i zbog tog natpisa na majici, u sklopu legalnog znaka udruge HOS-a, odlučio je “dezertirati” s obljetnice. Pozvao se na neke “normalnosti” i slično, mada je tjedan dana ranije izjavio kako spomen ploču poginulim HOS-ovci treba “bacit negdje”. Toliko o civilizacijskim dostignućima našeg predsjednika.
Ono što je trenutno jasno jest da je to sve magla koju Milanović nastoji prodati svima nama, a najviše biračima s lijeve strane političkog spektra. Kako to znamo? Lako. Milanović nije od jučer u javnosti, četiri godine je bio najmoćniji političar u državi, predsjednik vlade i mogao je zabraniti pozdrav “Za Dom spremni”, maknuti ga s obilježavanja obljetnica, pohapsiti “ustaše” i što još sve ne. Najbitnije, mogao je donijeti zakone kojima će to sve omogućiti. Ali nije. Dapače, Milanović je igrao svoju igru i fućkalo mu se za neki pozdrav. Sjetimo se samo što je govorio dok su ga branitelji snimali na sastanku.
Međutim, bez obzira na to što Milanović tada govorio najbitnije je ono što tada nije URADIO. Nije donio zakon o zabrani Za Dom Spremni i sličnih znakova i slogana, nije izbacio HOS-ovu zastavu s obilježavanja obljetnica iz Domovinskog rata, nije… puno toga što sad bi. I to govori o tome koliko su vjerodostojne njegove izjave. Skoro kao HDZ-ov izborni program.
Naravno, neki će popušiti njegove priče i reći “Bravo, Milanoviću”. Neka viču, ali od toga im nikakve koristi. Milanović zna da SDP ne stoji dobro, da na idućim izborima HDZ dobija izbore, da se dio glasača s desna okreće od HDZ i ide prema desnijim strankama i jedini spas SDP-a je u ideološkim podjelama. Jednom je netko rekao da ljudi nemaju ideje, već ideje posjeduju ljude. I to je istina, jer ideologije, kad dođemo na raspravu o njima, izazivaju burne osjećaje i ljudi se na tome mobiliziraju. Čak i ako nećeš izaći na izbore, ne želiš glasovati, kad vidiš Milanovića koji sam stoji protiv “ustaša”, odlučuješ stati uz njega i dati mu glas.
Možda čak i znaš da laže, ali svejedno, okrećeš se krdu. Blejiš s ostalim ovcama i puštaš da te zvono vodi prema ispaši. Isto je i na drugoj strani političkog spektra.
Nakon što je Milanović napustio Okučane u medijskom prostoru ste mogli čuti nekoliko informacija. Prvo ste čuli da je riječ o “incidentu”. Nije rečeno tko je napravio incident, Milanović ili HOS-ovci. Mediji nisu rekli otvoreno da je Milanović izazvao incident, jer o tome se zapravo radi, već su samo spominjali riječ “incident”. Tako ste mogli zaključiti i da se radi o HOS-ovcima koji su krivi za incident.
Govorilo se o HOS-ovcima, odorama sa znakom HOS-a, pozdravu Za Dom Spremni, policijskom privođenju prekršitelja i sve tome slično, a nijedan medij nije bio u stanju prenijeti točnu i kompletnu informaciju. Sve se izvješćivalo u fragmentima. Činjenica je da se nije radilo o HOS-ovcima već o predsjednicima udruga veterana gardijskih postrojbi i specijalne policije, Krešimiru Maretiću i Zoranu Marasu. Nije se radilo o odorama već o majici sa znakovljem nekoliko udruga među kojima je bio i znak udruge dragovoljaca HOS-a. Nije se radio o policijskom privođenju, što implicira nekakav prekršaj, već o razgovoru koji je obavljen u policijskoj stanici i to samo zato jer je padala kiša. Pozdrav “Za Dom Spremni” nije izvikivan već se nalazio na znaku udruge dragovoljaca HOS-a. Ukratko, oko jednog događaja na kojem je bilo desetine novinara, nije bilo jasnog izvješća. Možete li razumjeti tu tugu i žalost da desetine novinara nisu bile u stanju točno prenijeti informaciju sa događaja na kojem su oni bili nekoliko metara dalje? To je sve što trebate znati o hrvatskom novinarstvu danas. Inače, novinari traže da im država pomogne u financiranju jer su zbog krize s koronavirusom u problemima.
Ne znam jesu li hrvatski novinari glupi ili nesposobni ili im je samo cilj manipulirati s jednim takvim događajem kako bi javnost okrenuli u željenom smjeru. Povremeno znaju biti i jedno i drugo. Ako se radilo o manipulaciji, onda je stvar vjerojatno dogovorena već prije s Milanovićem i njegovim timom, jer se moglo pretpostaviti da će branitelji tako reagirati. Nije to atomska fizika pa da se ne zna. Normalno je da će branitelji stati jedni uz druge u takvoj situaciji.
Zastanimo za trenutak i razmislimo što nam Milanović i jedan dio medijskih aktivista i političara želi reći. Ako netko viče Za Dom Spremni, ili ako taj natpis ima na majici, taj je za rehabilitaciju ustaštva i NDH. I takvi su opasni i treba im zabraniti slobodno izražavanje. Ako ste popušili tu priču, onda mi se javite na e-mail, treba mi jamac za kredit.
O NDH i nekim stvarima iz prošlosti sam pisao u tekstovima ovdje i ovdje, a o pozdravu “Za Dom Spremni” nešto malo ovdje. Iz tih par članaka možete doznati i neke od činjenica vezanih za NDH. Prva i osnovna činjenica je da NDH nije bila nikakva demokratska država, sam sustav koji su imali je bio postavljen diktatorski s Poglavnikom na čelu. Ta država nije imala ni ustav, a da bi se više vezala uz Italiju, bila je prisiljena odabrati sebi kralja koji čak nije ni želio biti kralj. Ukratko. Za više informacija čitajte povijesne knjige.
I sad bi Milanović i lijevi aktivisti nas sve željeli uvjeriti da su dragovoljci HOS-a, koji su do tada živjeli u komunističkoj diktaturi, željeli novu diktaturu po uzoru na NDH? I da svi oni koji danas, 2020. godine, se sjećaju poginulih pripadnika HOS-a u Domovinskom ratu isto tako žele restauraciju NDH? I to će provesti tako što viču “Za Dom Spremni” po ulicama i nose majice s takvim natpisom? Sad se ozbiljno zapitajte tko je tu glup? Vjerujete li stvarno u te tvrdnje? Vjerujete li da Zoran Milanović to vjeruje?
Ne znam, možda su neki ljudi stvarno glupi i vjeruju da se jednim pozdravom ili sloganom može vratiti povijest 80 godina unazad. Da je to moguće, ne bi H.G Wells napisao svoj roman o stroju za putovanje kroz vrijeme. Junak njegovog romana mogao je samo vikati slogane iz prošlosti u koju se želio vratiti. Svejedno, neki ozbiljni političari koji su u Saboru, a tamo se donose zakoni, ozbiljno predlažu zabrane slogana i znakova iz bliže i dalje prošlosti.
Ajmo pogledati što bi neki mediji i političari zabranjivali i što misle o svemu tome.
Vesna Pusić, bivša ministrica vanjskih poslova u vladi Zorana Milanovića, bi uhapsila na licu mjesta obojicu veterana Domovinskog rata jer nisu bili obučeni onako kako se njoj sviđa. Hapsila bi zbog odjeće, bez obzira što ne postoji zakon po kojem bi ti ljudi mogli biti uhapšeni.
Vesna Pusić je bila u počasnoj loži 2015. godine dok je bio mimohod vojske u Zagrebu. Na tom mimohodu se vijorila i zastava HOS-a. Danima prije, mediji su izvješćivali o svim kontroverzama oko HOS-ove zastave. Tada se Vesna Pusić nije osjetila prozvanom da uhapsi one što nose tu zastavu niti da protestira zbog vijorenja zastave HOS-a na mimohodu koji organizira vlada kojoj je ona dio. Mislite da njezin jučerašnji tvit nije licemjeran? Promislite ponovo.
Ured predsjednika bi zabranio “ustaški pozdrav”, mada je taj predsjednik 4 godine bio na vlasti i to mogao zabraniti, a nije. Dapače, opet ponavljam, njegova vlada je visoko vijorila zastave s tim pozdravom. Sada kaže da HOS-ovu zastavu na svojem mimohodu nije ni vidio, mada se u medijima o tome raspravljalo nekoliko dana. Mislite da to nije licemjerno? Promislite ponovo.
Kako sam već naveo, osobe su hrvatski branitelji, sudionici Bljeska, pa valjda po toj osnovi sudjeluju u obilježavanju obljetnice. Ali to nije spriječilo novinarku/aktivistkinju Helenu Puljiz da ih priupita : “Di si bijo 1995.?”
Usput je zaboravila provjeriti o kome se radi (5 minuta guglanja) i shvatila bi da nije riječ o pripadnicima HOS-a. Radi se o novinarki. To je zanimanje koje se bavi informacijama.
Profesor na pravnom fakultetu u Zagrebu (blago studentima) također smatra da se radi o ustaškom pozdravu. Kakve bi on pravne radnje poduzeo, nije jasno. Je li on još jedan zabranitelj?
Nekadašnja novinarka, a sadašnja glasnogovornica HSS-a, smatra da su i predsjednik vlade i Sabora trebali riješiti situaciju. Kako? Nije se izjasnila. Možda bi hapsila kao i Vesna Pusić? Ako bi, pred njom je očito svijetla politička budućnost. U SSSR-u i Jugoslaviji.
Sadašnji saborski zastupnik Bojan Glavašević poziva sve istomišljenike da se skupe i donesu zakon kojim bi zabranili veličanje ustaštva. Glavašević je u vladi Zorana Milanovića bio pomoćnik ministra branitelja i financirao udruge dragovoljaca HOS-a s proračunskim novcem.
To su iste one udruge kojima Glavašević preko Twittera sporučuje:
Istovremeno, proziva Zorana Marasa, indirektno, da je ratni zločinac.
Mada je Maras pravomoćno oslobođen optužbi, Glavašević mada zna za to, toi ne spominje. Spominje samo nepravomoćnu presudu. I nastavlja dalje. Za to vrijeme, par godina ranije also Glavašević:
Nije jasno kako bi zabranitelji zabranili “veličanje ustaštva” i što bi sve strpali pod taj izraz. Moglo bi biti svašta i ima tu dosta nepoznanica, ali jedna stvar je sigurna: stupanj slobode bi pao na niske grane a sudovi bi dobili još malo više posla. Sloboda govora bi praktički prestala postojati. Logika, zdrav razum, bi rekli “laku noć” Hrvatskoj.
Zamislite da se zabrani pozdrav “Za dom spremni” i kaže se da je to veličanje ustaštva jer je taj pozdrav korišten u NDH. Što ćemo s kunom koju je izmislio Ante Pavelić? Je li to veličanje ustaštva? Dobro, kuna ide u povijest, dolazin nam euro uskoro. Ali što ćemo s HAZU-om? Taj HAZU se zvao HAZU samo u vrijeme NDH. I prije tog i poslije tog zvao se JAZU, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Što ćemo s himnom koja je promijenjena na isti način kakva je bila za vrijeme NDH? Što ćemo s …?
Kolika paranoja prati udara medijske aktiviste i kako pokušavaju uplašiti svoju publiku govori slijedeći tvit druga Tvite:
Drug Tvito spominje i logore koji će se valjda otvarati nakon što se legalizira pozdrav “Za Dom Spremni”, koji je i sad legalan pa ipak nema logora. Tužno je što se drug Tvito zalaže za zabrane govora i ograničavanje sloboda izražavanja. Međutim, dok se on po istoj osnovi i optužbi našao u zatvoru, kmečanje je odjekivalo po Hrvatskoj i svijetu. Drug Tvito je jedan od onih koji su završili u zatvoru zbog svoje napisane riječi. Radostan je što sad može tražiti da se i drugi zatvore zbog istog.
Novinarka Sandra Bartolović, koja je prije početka korona krize poželjela Hrvatskoj korona krizu s nedostakom maski (jer su u Imotskom zapalili lutke homoseksualaca s bebom-Stazićem), bi također određivala drugima kako se odjenuti. Možemo očekivati uskoro policiju, poput one u Iranu, gdje bi navedeni političari i novinari gledali kako je tko obučen i onima koji im nisu po volji određivali batine.
A kud bi to prošlo bez glavne licemjerke u Hrvatskoj, bivše premijerke Jadranke Kosor.
Dok je bila premijerka, veselo se slikala s dragovoljcima HOS-a uz pozdrav Za Dom Spremni, ali danas je okrenula ploču. Odrasla je. Nije više premijerka. Nema službenog vozila, ni šofera, ni mobitela, a ni Obama ne daje autograme za sina.
Na Twitteru, i u javnosti, se javilo dosta pojedinaca, nepoznatih i poznatih, koji bi zabranjivali određene slobode u Hrvatskoj. Svaka država i društvo ima neke takve. U nekim državama takvi likovi se nalaze na marginama društva ili u zdravstvenim ustanovama, a kod nas su u vrhu politike. Političari, dobar dio njih, su samo licemjerni, poput Milanovića, Pusića ili Glavaševića. Oni koji ih slijede su samo ovce. Nemaju svoje mišljenje već su spremni povinovati se idejama i ideologijama koje njima vladaju. Svi su oni zabranitelji, zabranjivali bi odjeću, parole, znakove, ponašanje, mišljenje, govor i pisanje. Nije to šala, stvari mogu krenuti i prema tome.
Međutim, ono što je najvjerojatnije je da bi bilo kakvo zakonsko rješenje izrodilo retardirani zakon, debilni, koji bi zabranjivao sve i svašta i ujedno ne bi ništa i po kojem bi sudovi mogli presuđivati onako kako se kojem sucu digne ili onako kako se kojeg suca zastraši.
Postoji rješenje. Jednostavno rješenje za sve ove dileme, i ujedno izbijanje idiotskih ideja svakom političkom šarlatanu, Zove se sloboda govora. Pa čak i sloboda mržnje. Jednostavna sloboda u kojoj se u javnom prostoru mogu izreći sve ideje i koje zatim možemo propitkivati i o kojima možemo raspravljati. Bez te slobode nema ni druigih sloboda. Vidimo da bi neki zabranitelji zabranjivali i odjeću.
Zamislite kako bi takav jedan zakon dobro došao svakoj vlasti…uputiš kritiku i dobiješ prijavu za veličanje ustaštva. Kazna 2-3 tisuće kuna ili 10 dana pržuna.
Pa ti dalje viči Za Dom Spremni. Ili bilo što drugo.
