Kako ne bi ti, dragi štioče, morao zamarati svoje moždane ćelije otrovom koji izvire iz govora mržnje i kako ne bi morao gledati sve one ustaške grafite po zidovima hrvatskih gradova, a koje je Srpsko narodno vijeće odlučilo velikodušno podijeliti sa svekolikom javnošću, odlučio sam žrtvovati se umjesto tebe. A ionako me uvijek zanimalo što to piše u SNV-ovom “bulletinu”. O čemu profesionalni Srbi pišu svake godine? Za što ih to plaćamo milijunima kuna?
“Bulletin” SNV-a #20
“Bulletin” SNV-a možete pronaći i downloadati s donje poveznice.
Svake godine SNV izdaje sličan “bulletin” u kojem bi trebao biti popis mržnje i nasilja prema Srbima zato što su Srbi. I svake godine je uvijek ista priča. Milorad Pupovac, poput Žalosne Sove zaklinjući se čukundedom vračem i umalo ne proplakavši, predstavlja popis hrvatskih zločina nad Srbima u protekloj godini. Da nije na vlasti, možda bi mu netko i povjerovao.
U idućem tekstu ću pokušati navesti, ukratko, sve opisane slučajeve u “bulletinu” i vidjeti o čemu se zapravo radi. Koliko je to moguće i koliko mi javne informacije dozvole.
“Buletin” nosi naslov “Historijski revizionizam, govor mržnje i nasilje prema Srbima u 2020. godini“. Prije pisanja ovog teksta pročitao sam dio biltena i do sada u njemu pronašao nasilje i fotografije grafita po zidovima. “Historijski revizionizam” još nisam našao. Ali, idemo potražiti i pogledati što se sve nalazi u SNV-ovom biltenu.
Nakon uvoda, autor biltena Tihomir Ponoš, nam nudi pregled svih “zločina” počinjenih u 2020. , ali i u proteklim godinama. Na ovom biltenu, pored Ponoša, kao istraživač je surađivao i Nikola Vukobratović.
U odnosu na 2014. godinu, vidljiv je porast “mržnje” i “netrpeljivosti” prema Srbima, čak i na sporstkim terenima, mada su, zbog COVID-19 pandemije, sva sportska natjecanja bila odgođena. Vjerojatno se tu radi o drugačijoj metodologiji brojenja “slučajeva mržnje i nasilja” nego što je to bilo 2014. godine. A zanimljivo je da se, sudeći po ovim brojevima, broj slučaja “mržnje i nasilja” udvostručio čim je na vlast u RH došla koalicija HDZ-SDSS.
Da ne bi ostalo sve na brojevima, ajmo pogledati detaljnije o kakvoj mržnji i kakvom nasilju je riječ u biltenu.
Fizički napadi, verbalne prijetnje, uništavanje imovine
| Opis događanja | Komentar |
| “U siječnju je napadnut i opljačkan jedan bračni bar — riječ je o Milji (82)i Milošu Jandriću (85), teško pokretnima. Nije moguće utvrditi izravnu nacionalnu osnovu napada, ali napadi na povratnike starije životne dobi jesu učestali. Jandrići žive od socijalne pomoći, a ukradena im je ušteđevina u vrijednosti od otprilike 10.000 eura. Nakon četiri mjeseca policija je privela tri osobe (jednu maloljetnu) osumnjičene za napad na bračni par Jandrić.” | Sami autori navode da “nije moguće utvrditi izravnu nacionalnu osnovu napada”. Naravno da nije kad je motiv jasan: 10.000 eura. Ovaj slučaj se ne bi smio nalaziti u biltenu čija namjera je evidentirati napade na Srbe zato jer su Srbi ili zbog nacionalne pripadnosti. Ovo je čista pljačka i kriminal. |
| “Učestali napadi u Vukovaru“ | U ovom poglavlju je navedeno više događaja od kojih neki imaju elemente međunacionalnih sukoba i očito je da se ne radi samo o napadima na Srbe, već i o napadima Srba na Hrvate. Radi se i o sukobima među mladima i navijačima. Možda bi situacija bila bolja da u Vukovaru ne postoji segregacija Srba u zasebne vrtiće, škole i slično i da mladi ne odrastaju odvojeni jedni od drugih. Navodi se i slučaj zamjenika ministra branitelja koji je opsovao policajcu, koji je uredovao, “majku četničku”. U izvješću se ne spominje je li dužnosnik psovao ostalim policajcima “majku ustašku” ili nešto slično. |
| “Napad na Sašu Vukojevića u Baškoj Vodi – Vukojević je kazao da ne zna pravi razlog napada, pretpostavlja da su to tetovaže na njegovim rukama. Na jednoj ruci ima istetoviran pravoslavni križ, a na drugoj ruci simbol njemu omiljenog nogometnog kluba FK Crvena zvezda.“ | Je li povod napada bio to što navija za Zvezdu ili što je Srbin ili nešto treće, ne zna ni sam napadnuti. Ali znaju autori biltena. |
| “Otišić, ispaša stoke i onemogućavanje uživanja u posjedu” | U ovom slučaju se radi o seoskim svađama oko korištenja zemlje. Ovakvih slučajeva ima na desetke i nemaju veze s nacionalnošću. Ni ovaj slučaj ne zaslužuje biti u biltenu. |
| “Biljani Gornji, uništavanje bajama Mire Gagić” | U ovom slučaju nije poznat počinitelj, pa se ne može sa sigurnošću reći ni motiv. Budući da se radi o Biljanima Gornjim, selu blizu Škabrnje, moguće je da je motiv na nacionalnoj osnovi, ali ne bih otklonio ni povijesne razloge. Biljani Gornji su nekad bili četničko selo iz kojeg je 1991. godine krenuo napad na Škabrnju u kojoj je poslije napravljen pokolj nad nedužnim hrvatskim civilima. U ovoj priči se sasvim zaboravlja povijesni kontekst i autori se prave Toše fokusirajući se samo na nacionalnost oštećene. |
| “Uništavanje imovine turista iz Srbije“ | Navedena su samo dva slučaja. Sobzirom da se, prema nekim podacima, u 2019. godini očekivalo 150 000 turista iz Srbije, dva slučaja su…vrlo malo. Da se tako izrazim. |
| “Islam Latinski, onemogućavanje uživanja u privatnom vlasništvu” | Svađa između susjeda oko zemlje, a tijekom svađe je Hrvat Srbinu opsovao majku i uputio prijetnje zbog čega ga je privela policija. Povod sukobu nije nacionalne nego zemljišne naravi, ali autori biltena su ga svejedno odlučili ubaciti u sadržaj. |
| “Oštećenja imovine Srpske pravoslavne crkve” | Opisana su svega tri slučaja. U prvom se ne zna uzrok uništavanja reflektora, u drugom se ne zna je li požar kraj crkve podmetnut ili ne, a u trećem je očit motiv materijalna korist. Zbog čega su se ova 3 slučaja našla u biltenu, nije jasno. Logikom Ponoša i Vukobratovića i ovaj slučaj u kojem je netko opljačkao dvije katoličke crkve je dokaz o ugroženosti katolika u Hrvatskoj. |
| “U Slovincima, u općini Sunja, u kojoj je 1991. godine udio Srba u stanovništvu bio 85 posto, zabilježeni su slučajevi nasilja umirovljenog policajca i predsjednika mjesnog odbora Ive Ivezića. Mjesno stanovništvo žali se da Ivezić ograđuje tuđe parcele i vlasnicima zabranjuje pristup na njih, da protuzakonito sječe šumu, da njegova stoka uništava tuđe usjeve, da snima susjede dronom na njihovom posjedu i da njegovi psi napadaju mještane. Mještani tvrde da su zvali policiju, ali da od toga nema nikakve koristi.” | A što o ovome reći? Je li ovome mjesto u biltenu? |
| “Na više mjesta na Baniji, posebno u Bijelim Vodama, zabilježeni su krađa građevinskog materijala, demontaža kuća, piljenje greda i dasaka od kojih su kuće napravljene te krađa crijepa s krova. Milanu Metikošu iz Bijelih Voda netko je izrezao i ukrao gotovo sve drvene zidove kuće. U prošloj i pretprošloj godini zabilježeno je barem osam takvih slučajeva, a policija je izvijestila da su tri počinitelja prijavljena zbog krađe građevinskog materijala, dok se za ostalima traga.” | U svim ovim slučajevima Ponošu i Vukobratoviću je sasvim vidljivo, iz aviona, da su pljačkaši Hrvati, a žrtve Srbi koje Hrvati pljačkaju samo zato jer su Srbi. Ništa drugo nije motiv. |
| “Varaždin, uništenje ploče VSNM-a“ | Ploča je bila dvojezična, pa je sasvim vjerojatan razlog da je nekome u, inače najtolerantnijem gradu u RH, upala u oko ćirilica te ju je odlučio “renovirati”. Nacionalan motiv uništavanja ploče ovdje nije uopće upitan. |
Od 11 navedenih slučajeva možda 5 ih se može podvesti pod napade na Srbe zbog njihove nacionalnosti. Sukobi u Vukovaru su jedan od njih, mada se tu radi o uzajamnim napadima i dugogodišnjim sukobima. Uništavanje ploče u Varaždinu i napadi na turiste su također takvi. Zašto su sve ovo ostalo autori podveli pod napade na Srbe i uveli u bilten čiji je naslov “Historijski revizionizam, govor mržnje i nasilje prema Srbima u 2020. godini”? Za očekivati je da će u takvom biltenu se nalaziti samo slučajevi u kojima su Srbi napadnuti zato jer su Srbi. Međutim, to ovdje nije slučaj.
S druge strane, možemo biti sretni što Ponoš i Vukobratović nisu gledali i slučajeve u kojima su “žrtve” bile iz “kombinovanih” brakova.
Diskriminacija
U biltenu se navodi nekoliko slučajeva u kojima je napravljena diskriminacija prema Srbima. Jedan od njih je “zabrana narodne glazbe u Novoj Rači”. Autori su u opisu događaja imali nekoliko pogrešaka. Nije se radilo o koncertu na Veliku Gospu već o koncertu na Malu Gospu, što je u bjelovarskom kraju značajan datum još iz doba Domovinskog rata kad su Srbi postavili minu iznenađenja na mjesto odavanja počasti poginulima. I time izazvali još smrti i ranjavanja. Osim toga netočno je da je koncert zabranjen. Zabrana je nešto sasvim drugo od onog što se dogodilo. Općina je vjerojatno financirala koncert, a neki žitelji općine očito nisu bili zadovoljni time na što se troše njihovi novci. Pa je umjesto Miroslava Ilića koncert održala Lidija Bačić. U svakom slučaju bolji izbor. Bar za oko.
Riječ “zabrana” i “diskriminacija” lijepo zvuče ali o tome se u ovom slučaju nije radilo.
Kao ni u slučaju “prilagodbe financiranja nacionalnih manjina pandemiji koronavirusa”. Navodi se da je grad Vukovar ukinuo financiranje vijećima nacionalnih manjina i udrugama zbog pandemije koronavirusa i da je to diskriminacija. Ni u tome nema ni “d” od diskriminacije. “Diskriminacija (lat. discriminare) znači odvajati, praviti razliku po socijalnim, imovinskim, rasnim, etničnim, vjerskim, individualnim, spolnim, seksualnim, jezičnim, starosnim ili drugima osobinama.” (wikipedia) U ovom slučaju se nije pravila razlika. Svima je ukinuto financiranje. Ne samo Srbima.
Isto je i u slučaju nacionalne naknade za starije osobe. Uvjet je da su 20 godina imali neprekidno prebivalište u RH. Bilten SNV-a to navodi kao diskriminaciju. Međutim, taj uvjet ne važi samo za Srbe već za sve u Hrvatskoj. Pa tako i Hrvate. Npr., jedan dio umirovljenika koji su radili van Hrvatske nema pravo na tu naknadu.
Dugo bi trajalo da objašnjavam svaki od primjera koji su autori naveli u biltenu kao diskriminaciju. Nijedan od tih primjera zapravo nije diskriminacija. Npr., za slučaj srpske obitelji koja je deložirana iz stana čak i autori kažu da nije diskriminacija ali svejedno će ga podvesti pod diskriminaciju. Zaboravljaju tisuće hrvatskih obitelji deložiranih iz svojih domova. Deložacija, a ni banke, ne gledaju nečiju nacionalnost. Tako i u ovom slučaju.
Niti jedan od navedenih slučajeva nije diskriminacija. Sve što je uskraćeno Srbima u tom biltenu, uskraćeno je i drugima. Ako rastegnemo pojam diskriminacije možda onda to možemo tako nazvati, ali to je daleko od istine.
Govor mržnje, ekstremizam
Grafiti i navijačka skandiranja, po autorima, su govor mržnje usmjeren prema Srbima. Neki od tih grafita to svakako jesu, ali nije svaki grafit govor mržnje. Niti je svaki od navednih usmjeren protiv Srba. Isto tako, ni svaka politička ideja nije ekstremizam i govor mržnje. Rasprave u Saboru su, po autorima biltena “žustre i nacionalizmom obojene”. Svaki politički napad na Milorada Pupovca i na zastupnike SDSS-a je govor mržnje, a napad na simbol crvene zvijezde je ekstremizam. Zanimljivo je da su autori odlučili braniti partizane i komuniste, čime su iskočili iz srpskog okvira.
Ideja o političkoj naciji, koju je izrekla Karolina Vidović Krišto, je također ekstremizam i opasan napad na egzistenciju Srba u Hrvatskoj, sudeći po biltenu. Takve ideje nisu neuobičajene u Europi i sasvim su legitimne. Jesu li izvodive i dobre je drugo pitanje, ali bilten se o tome ne brine već bilo kakvu ideju radikalno naziva ekstremizmom.
Kad odeš previše ulijevo, onda je i sredina previše desno.
Po biltenu, TV emisije “Bujica” i tjednik “Hrvatski tjednik” su ekstremistički mediji, ustaškog profila. Može se, po autorima biltena, zaključiti da takvima ne bi dali puno prostora u javnosti ni slobode. Čak i pokušaj šale kod HT-a ne prolazi u biltenu. Ozbiljno se shvaća, pogotovo zato što im dira gurua i vožda, Milorada Pupovca.
Povijesni revizionizam
U poglavlju “povijesni revizionizam” autori su se okomili na pozdrav “Za Dom – spremni” pripisujući mu samo ustašku dimenziju. Iz čitavog poglavlja je vidljivo da autori navijaju da zabranu pozdrava. O zabrani i zabraniteljima sam pisao malo i u ovom tekstu . Autori u svojem biltenu ne dopuštaju mogućnost slobode govora “ustašama” čak i kad se ne radi o ustašama već o braniteljima HOS-a. Povremeno izgleda kao da ni ne prave razliku između ustaša i hrvatskih branitelja.
“Za Dom – spremni” po srpskom biltenu, nema nikakvu drugu konotaciju osim one ustaške. U tome se ne slažu ni s vladinim Vijećem za suočavanje s posljedicama nedemokratskih režima. U čitavom tom dijelu o pozdravu “Za Dom spremni”, bilten ponavlja već prožvakane priče i događaje iz 2020. godine, koji nemaju veze s povijesnim revizionizmom. Kao dokaz za povijesni revizionizam navode i film “Dnevnik Diane Budisavljević” i kontroverze koje je taj film izazvao. Svaka rasprava o tom filmu, a koja nije veličanje filma i herojskih pothvata Diane Budisavljević, za bilten SNV-a je povijesni revizionizam. Kao i uništavanje partizanskih spomenika ili uklanjanje spomenika kojim se obilježavalo osnivanje ćelije Komunističke Partije Jugoslavije. Osim toga, bilo kakvo preispitivanje ili rasprava o događajima iz 2. svjetskog rata je “negacionizam”, a samim time, pogađate, povijesni revizionizam.
Čitav taj dio u biltenu je sasvim nadrealan. Bilten SNV-a zapravo brani partizansku i komunističku prošlost Hrvatske i nastoji isti narativ koji je vladao 45 godina u SRH, uvesti kao normalan u današnju RH. Naravno da u Hrvatskoj postoji ljudi i skupine koji sa nostalgijom, uglavnom iz neznanja, gledaju na NDH. Ali većina slučajeva koje bilten navodi, ne spada u takve. Između autora biltena i nostalgičara ustaštva nema neke razlike. Samo što stoje na dvije suprotne, ne tako daleke, političke strane.
Zaključak
Bilten SNV-a je zapravo propagandni pamfletić od 40-tak stranica na kojima se navodi sve ono što smeta, ne Srbima, već nekadašnjoj jugoslavenskoj ljevici u Hrvatskoj. Slučajevi kriminala i susjedskih svađa, lošeg ekonomskog stanja pojedinaca srpske nacionalnosti, se svode na neku “ugroženost” Srba u Hrvatskoj. Radi se o običnom pretjerivanju kako bi bilten bio čim deblji. Pa su u njega stavili puno fotografija. I preveli ga na engleski. Tako su Ponoš i Vukobratović s 40-tak stranica došli na čak 115. Manipulira se stanjem u Hrvatskoj, manipulira se položajem Srba u Hrvatskoj, manipulira se poviješću, manipulira se događajima u 2020. godini…
Ukratko, pamflet SNV-a je čisto pretjerivanje i glumatanje. Žalosno je da se stranka i pojedinci, koji su na vlasti, moraju služiti s takvim propagandnim metodama samo kako bi stekli još malo moći. A u svemu tome koriste ranjive skupine: starce i nacionalne manjine.
Napomena: Ovaj članak je pisan uz upotrebu trenutno dostupnih informacija. Pokaže li se da su informacije netočne ili da postoje nove informacije, članak ćemo nadopuniti i promijeniti. Ako imate informacije s kojima možemo nadopuniti ili ispraviti članak kontaktirajte nas na info@dubokavoda.com.
Ako vam se svidio članak, počastite autora pivom.
