Sigurno ste čuli da Vlada RH priprema nove zakone kojima će regulirati tzv “govor mržnje na internetu”? Što to znači i što je “govor mržnje” i kako Vlada misli to regulirati, nije poznato. Iz novinskog članka može se zaključiti da je formirana nekakva stručna skupina koja će pripremiti zakon. Jutarnji list kaže: “Na zakonskom rješenju intenzivno će idućih mjeseci raditi inicijalna radna skupina Vladina Središnjeg državnog ureda za razvoj digitalnog društva (SDURDD) u kojoj su, uz državnog tajnika Bernarda Gršića, i predstavnici Ministarstva unutarnjih poslova, Agencije za elektroničke medije, Ministarstva znanosti i obrazovanja, Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, CARNeta, Pučke pravobraniteljice te HAKOM-a. U radu će sudjelovati i profesori s Pravnog fakulteta te predstavnici GONG-a, Ureda za ljudska prava, Hrvatskog novinarskog društva i izdavača.”
Ukratko, skupina je sastavljena od ljudi iz vladinih agencija, nekih nevladinih udruga, profesora Pravnog fakulteta i novinara.

Kako će zakon izgledati? To još ne znamo, ali kad se donose ovakvi zakoni, imamo pravo biti skeptični. Naime, što je to govor mržnje i koja je razlika između govora mržnje i slobode govora? Nekome je propovijed fra Prcele “govor mržnje”, a nekome drugom sloboda govora, što je i vidljivo iz nepravomoćne presude . Možemo pokušati zaključiti kako će izgledati novi zakon po ekipi koja ga priprema. Doduše, ona je šarolika, i široj javnosti nepoznata, ali ima i onih članova koji su vrlo dobro poznati. Na primjer, HND i GONG. Za njih smo svi čuli, ajmo pokušati zaključiti, ili bolje rečeno, proanalizirati kako bi po njima novi zakon izgledao. Što je, po njima, govor mržnje?
Možda niste znali, ali GONG i HND su izdavači portala Faktograf.hr. Taj portal je također javio o pripremi novog zakona, javljaju kako su o tome doznali iz medija, a imaju i preporuku tko ne bi smio biti uključen u pripremu novog zakona: “Da bi se to postiglo, izradu ovog izuzetno osjetljivog zakonskog teksta potrebno je prepustiti kvalificiranim stručnjacima koji svojom ekspertizom mogu ponuditi održiva rješenja problema civilizacijski neprihvatljivog govora na internetu, odnosno iz procesa isključiti pripadnike neokonzervativnih grupacija koje spadaju među glavne propagatore internetskog govora mržnje, ali im je i usprkos tome tijekom zadnje dvije godine omogućena infiltracija u institucionalno funkcioniranje državne politike.” Dakle, oni koji će biti uključeni u pripremu novog zakona, smatraju da bi čitavoj jednoj grupi ljudi trebalo biti zabranjeno sudjelovanje u pripremi tog zakona.

Ali tko su te “neokonzervativne grupacije” kojima bi Faktograf, tj. HND i GONG zabranili sudjelovanje u izradi zakona o zabrani govora mržnje? U citatu je postavljena i poveznica koja nas vodi na GONG-ova izvješća o praćenju medija. Tu se nalazi dokument koji smo najbrže pronašli i riječ je o njihovoj analizi za rujan 2016. godine. “Izvještaj o praćenju govora mržnje, diskriminatornog, stereotipizirajućeg i zapaljivog govora u informativnim medijima u rujnu 2016.” U njemu se kaže da je neprihvatljivo:
– izjava saborskog zastupnika o pendrečenju demonstranata;
– izjava kolumnista portala narod.hr kako je srpska manjina u
Hrvatskoj „oslonjena na ili baštini neprijateljske interese“ te kako institut manjinskog predstavništva potiče, u konkretnom slučaju Srba, „neprijateljstvo i destrukciju“;
– naravno, “Za dom spremni” jer promovira “skup ideja koje su nespojive s  ljudskim pravima, slobodom i demokracijom” (istodobno nema ni riječi o promoviranju nekih drugih ideja, posebno u svibnju);
– kolumna na portalu Dnevno.hr u kojoj se izražava skepticizam u integriranje migranata u švedsko društvo, pogotovo jer imaju različito gledište o ženama.

Znači, političar ne smije biti iskren i  reći kako bi on riješio neki problem koji se pojavio u društvu? Zar nije bolje da zastupnik Glasnović kaže to što je rekao, pa neka ga bira onaj kome se to sviđa? Ili je bolje da zastupnik Glasnović to isto misli, a priča politički korektne bajke o tome kako bi riješio proteste studenata, pa ga birači izaberu na temelju njegovih lijepih riječi, a poslije se “ugodno” iznenade? Kao neki drugi birači u zadnjih par mjeseci?
Ni kolumnist ne bi smio napisati što misli o pozitivnoj diskriminaciji ili o tome da nacionalne manjine imaju prevelik utjecaj na sastavljanje svake vlade u Hrvatskoj? A da ne govorimo o tome kako se za govor mržnje uzima simbol jednog totalitarnog režima, a drugi se ništa ne spominje?

Uglavnom, shvatili ste poantu. Pripremu zakona koji će nam odlučivati što smijemo reći, a što ne, što smijemo napisati, a što ne, radit će državni birokrati, još uvijek anonimni profesori prava i nevladine organizacije koje već imaju svoje selektivne kriterije što je “govor mržnje”, a što nije. Prosto rečeno, govor mržnje je tuđe mišljenje. Usput rečeno, Faktograf.hr je dio mreže međunarodnih provjeravatelja činjenica i vijesti. Činjenice koje ta mreža utvrdi, vijesti koje oni potvrde imat će potvrdu, navodno,  i od Googla i Facebooka kao točne, provjerene vijesti. Što znači da ćete ih imati na vrhu tražilica sa napomenom da su točne. Ne morate provjeravati. A tko će provjeravati provjeravatelja?

Pa ako sumnjamo već na početku u donošenje tog zakona, što napraviti? Trebamo li izbaciti ove nevladine organizacije, uključiti neke druge u donošenje zakona? Popraviti taj proces i donijeti neki normalan, nepristran zakon, koji će kažnjavati sav govor mržnje?
Ne. Nikakav zakon o govoru mržnje nama niti ne treba. Nikakav zakon o lažnim vijestima nama ne treba. Protiv svega toga se može boriti i na bolji način. Pristojnost. Normalna i pristojna komunikacija. Edukacija o opasnostima lažnih vijesti. Informiranje. Sve već isprobane i učinkovite stvari.
Trenutno u Ustavu RH postoji zajamčena sloboda govora. Tog se treba držati. Ako uvodimo nova ograničenja u javno izražavanje mišljenja (neka već postoje u određenim zakonima), onda otvaramo mogućnost manipulacije. Država može ograničiti kritiku. Običan građanin neće moći izraziti kritiku vlasti. Danas nije toliko strašno, ako kritiziraš optuže te da hibridno djeluješ, ali s novim ograničenjima, možemo se svi skupa naći ili u zatvoru ili na prosjačkom štapu.

Postoji i druga mogućnost, vjerojatnija. Da se novi zakon neće provoditi onako striktno. Kako je jedan lik rekao, “nema potrebe se držati zakona kao pijan plota.” A onda se zakon može koristiti selektivno. Onako kako sam napisao, sve što nije moje mišljenje je zapravo govor mržnje. Što nas dovodi do još većih sukoba u društvu u kojem će neki moći raditi što hoće, a drugi će imati pravo na šutnju.

Svako ograničavanje prava i sloboda je loše po pojedinca i u konačnici po društvo. Čitava ova kampanja oko govora mržnje i novog zakona, sve podjele u društvu, kao da su namjerno stvorene kako bi se stvorio problem  a onda se na stvoreni problem ponudilo riješenje. Zabrana.  Govor mržnje? Osjetili ste se uvrijeđeno? Imate sudove, imate odvjetnike, tužite. Ne paše vam nečije mišljenje, nečija sloboda političkog djelovanja, neki film, kazališna predstava, novinski članak ili komentar na društvenim mrežama? Uvijek možete iznijeti svoje mišljenje, svoje viđenje problema. Ako vam ni to ne odgovara, siguran sam da na ovoj planeti postoje zemlje u kojima nema nikakvih kazališnih predstava, filmova, nema izražavanja mišljenja, kritika. Samo se trebate potruditi naći takve države. Čujem da je u Sjevernoj Koreji odlična atmosfera u ovo doba godine.