U zadnjih nekoliko dana hrvatski mediji pišu o nekakvom skandalu u koji su upleteni Facebook, Trump i neka, široj javnosti nepoznata tvrtka za obradu podataka. Članak u tabloidu 24sata svoje čitatelje izvješćuje o tome, mada urednik/ca ne zna razliku između biliona i milijarde. Na tom portalu je to sve isto, milijarda dolara ili bilion  dolara.  Ali to nije najstrašnije. Strašno je kako to 24sata informira javnost dan ranije. Dakle, po njima, Trumpovi suradnici u kampanji su hakirali facebook profile 50 milijuna amerikanaca kako bi utjecali na izbore, a Facebook je u problemima jer je sve to znao godinama i ništa nisu napravili kako bi to spriječili. Sami članci i nisu toliko strašni koliko naslovi i sugestije koje 24sata nastoji podvaliti čitateljima. A u isto vrijeme se ni ne dotiče samog problema i čitave priče.
Korak dalje je otišao njima bratski portal Express.hr. Oni su izbacili čitavu seriju članaka o samom skandalu, ali nikako da objasne priču do kraja i jasno. Još neke članke sa Express.hr možete naći i ovdje. Zanimljivo je da je Express.hr pisao o čitavom skandalu još prije više od godinu dana. Ili prepisao od New York Timesa. Kao što u sadašnjoj kampanji prenosi članke sa TheGuardiana. Jer je Guardian i pokrenuo čitavu priču, ponovno, sa svojim svjedokom-pokajnikom. Čitavu priču, navodno, novinari Guardiana istražuju već malo više od godinu dana. Bar tako kažu. Činjenica jest da su o kompaniji Cambridge Analytica već pisali ranije, ali sada izlaze s insajderom koji je radio za tu kompaniju i koji donosi nove dokaze. Zanimljivo je da kompaniju Cambridge Analytica nisu istraživali samo novinari The Guardiana već i Channel4 .

O čemu se zapravo radi u čitavoj priči?

Onako kako mediji prenose, priča ide ovako: tvrtka Cambridge Analytica je odlučila prodati svoje usluge kampanji Donalda Trumpa. Njihove usluge su manipulacija podacima i propagandne kampanje. Glavni Trumpov operativac, Steve Bannon, ih je unajmio kako bi vodili “rat” i pobijedili. Stručnjaci Cambridge Analytice su napravili algoritme, programe, koji su obrađivali velike količine podataka, i na osnovu njih, ciljano, plasirali poruke američkim biračima. Kakve poruke? Onakve kakve žele, a sadržaj poruka je zavisio od toga kakva je tko osoba. Ali kako su stručnjaci Cambridge Analytice došli do tolikih podataka? Preko Facebooka. Profesor Alexander Kogan je napravio upitnik za istraživačke svrhe koji su mogli ispuniti ljudi sa profilom na Facebooku. Facebook je dao svoju suglasnost za to, a Cambridge Analytica je plaćala svakome tko ispuni taj upitnik, Na taj način su došli do podataka o otprilike 200 000 ljudi. Ali svatko od njih je imao svoje prijatelje na Facebooku i dao je suglasnost da programi Cambirdge Analytice dođu i do njihovih podataka. Tako se došlo do ponašanja i obrazaca ponašanja za, po nekim procjenama, 50 milijuna ljudi. Svaki njihov lajk, objava, ponašanje na internetu, je postalo vidljivo kompaniji. A što oni rade s tim podacima?

Što je Cambridge Analytica?

Cambridge Analytica je Alex Brown na steroidima. Njihova glavna aktivnost su marketinške kampanje. Ako trebate prodati svoj proizvod na nekom tržištu, angažirate njih. Ako trebate nekoga da vam vodi političku kampanju u utrci na izborima, angažirate njih. Ništa nije nelegalno i ništa nije nelogično ni neuobičajeno. Sve su to poslovi koji se rade već desetljećima i stoljećima. Ali…na sasvim drugačiji način. Danas, zahvaljujući internetu i dobu informacija, zahvaljujući tehnologijama, tvrtke koje se bave marketingom imaju mogućnost ciljati na pojedinca, na vas. Nekad se ciljalo na grupe ljudi, kampanje su se provodile na ciljanim skupinama i te skupine su se klasificirale. Žene, muškarci, mladi od 16-20, od 18-25, od 35-45, zaposleni, nezaposleni, po regijama itd. Na taj način se poruka prilagođavala određenim skupinama i njima se slala. Nisu to samo radile marketinške tvrtke. Radile su to i države, vojni savezi, pa čak i danas se to radi. Negdje se naziva informacijskim operacijama, negdje psihološkim operacijama, strateškim komunikacijama, negdje propagandom, ali sve se svodi na isto. Slanje određenih poruka skupinama ljudi kako bi se promijenilo njihovo ponašanje. Koje ponašanje želimo promijeniti? U nekoj državi želimo da se više pije Coca Cola, U Afganistanu želimo da ljudi prijavljuju moguće bombaše samoubojice, u Njemačkoj da prime čim više imigranata, u Hrvatskoj da ratificiraju Istanbulsku konvenciju…bilo što. Kad se radi na velikim skupinama ljudi, cijena je veća, troškovi su veći, poruke su općenitije, a samim time i rezultati su slabiji. Međutim, ako radimo ciljane poruke na točno određene ljude onda je vjerojatnost da ćemo njih preusmjeriti u željenom smjeru veća. Na videu ispod to je u nekoliko minuta objasnio i direktor Cambridge Analytice, Alexander Nix.

Po njemu, stvari su vrlo jednostavne. Video je inače iz 2016. godine, prije nego je Donald Trump izabran za predsjednika. Na kraju videa, Nix kaže kako trenutno rade za jednog od kandidata na američkim izborima.
Što kaže Nix? Jednostavno su klasificirali ljude po 5 jednostavnih karakteristika. Sukladno tim karakteristikama su napravili i poruke koje se šalju određenoj osobi. Recimo da je netko zabrinut za sigurnost u svojoj državi. Poruka koja će se njemu slati je da kandidat A brine o sigurnosti i da će učiniti sigurnost bitnom, a da je kandidat B nesposoban to napraviti ili da ga nije briga. Isto je s ekonomijom, svjetonazorima i slično. Što je prednost ovakvog načina oglašavanja i marketinga? Jeftinije je i učinkovitije. Politička kampanja se može usmjeriti samo na određene glasače. Recimo, nema potrebe da ciljate glasače SDP-a da glasuju za HDZ jer oni nikad neće toliko drastično promijeniti mišljenje. Neće nitko. Ali neodlučni glasači, glasači s nekim stavovima bliskima HDZ-ovim, hoće. I samo na te glasače ciljate. U SAD-u, zahvaljujući njihovom načinu glasovanja, tzv, “elektoralnim glasovima” nije potrebno ovako se oglašavati na čitavom području SAD-a. U Kaliforniji je jasno da Trump nikad ne bi dobio, zato se ne isplati obraćati biračima u Kaliforniji već se cilja samo na glasače u državama koje su neodlučne. Marketinške ili izborne kampanje postaju jeftinije i učinkovitije.

U čemu je problem?

Problema nema. Svi to rade, neke stvari su do sada spadale u područje znanstvene fantastike, sad su stvarnost i to je to. Međutim, na koji način je Cambridge Analytica došla do 50 milijuna podataka o osobama? U nekim slučajevima čak i do privatnih poruka? Ima li tu što nezakonito?
Već smo rekli, ljudi su ispunjavali upitnik i za to su bili plaćeni. Dali su aplikaciji pristup svojem profilu, ali ne samo svojem, već i profilu njihovih prijatelja. Prijatelji, ovisno o postavkama na svojem Facebook profilu, nisu ni znali da neka tvrtka skuplja podatke i o njima. I sad bi to moglo biti sporno.
Međutim, svi mi koji imamo profile na Facebooku i koristimo različite aplikacije na svojim mobilnim telefonima ili računalima, dajemo suglasnost aplikacijama da pristupaju našim podacima. U nekim slučajevima programi zahtijevaju sasvim sulude i nepotrebne stvari. Recimo, pristup našim porukama, kameri, mikrofonu, fotografijama…i da bi mogli besplatno skinuti aplikaciju, mi im to dopuštamo. Na taj način  tvrtke dolaze do naših podataka koje onda mogu prodavati drugima. Google to radi, Facebook to radi, svi to rade.

Zašto se digla čitava frka?

Dobar članak o psihometrijskom profiliranju imate ovdje, a u njemu su navedene i neke informacije koje se sad opet ponavljaju u expressovim člancima. Nakon godinu dana ponavlja se stara priča. Zašto? Guardian je dobio “zviždača” koji je, navodno, od samih početaka u toj kompaniji i zna kako rade. Doduše, nije bio u vrijeme Trumpove kampanje, ali je svejedno zanimljiv američkim medijima koji “obožavaju” Donalda Trumpa.

Sam Christopher Wylie, zviždač,  ima problema sa svojim bivšim poslodavcem. Sude se jer je Wylie, navodno, pokušao pokrenuti samostalan posao i preuzeti neke klijente Cambridge Analytice. Novinar Channel4 ga je pitao je li to istina i je li osveta ili nešto drugo u pitanju, ali Wylie sam kaže da mu je muka od toga koliku je moć stekla jedna kompanija. Činjenica je da Cambridge Analytica nije jedina tvrtka koja se bavi takvim poslom. A nije ni jedina koja kupuje ili prikuplja osobne podatke sa interneta. Pa zašto onda frka? 

U čitavoj ovoj priči puno je problema. Prvi problem je nestanak privatnosti i anonimnosti na internetu i u javnosti. Više niste neki anonimac, sve se zna o vama. Wylie u jednom trenutku kaže u intervjuu za Guardian da vas kompjutor poznaje bolje nego vaša obitelj i prijatelji. Bolje nego što vi sami sebe poznajete.
Drugi problem je što se s time radi. Velike kompanije, političke stranke i pojedinci, mogu utjecati na vas. Što ćete kupovati, za koga ćete glasovati, hoćete li se raznijeti bombom ili nećete. Klasičan, staromodan način političke komunikacije nestaje. A time i stare strukture koje su do sada vladale mogu izgubiti političku premoć. Cambridge Analyticu trenutno optužuju i za Brexit i za Trumpovu pobjedu na izborima.  Neće proći dugo, a za dolazak desnice na vlast u Italiji će optužiti njih ili neku sličnu tvrtku. Rusi više nisu u modi. Treći problem je najgori. Svi podaci o bilo kome se mogu iskoristiti, pa i na nelegalne načine. A to može bilo koga od nas uvaliti u probleme. A tko nam je kriv? Nitko. Nije kriv Facebook, nije kriva Cambridge Analytica, sami smo krivi jer previše osobnih podataka puštamo u javnost. Samo je pitanje vremena kad će to netko iskoristiti, pa čak i na ovaj način.

Zaključak

Po starom dobrom običaju, hrvatski tabloidi, 24sata i Express.hr promaše sasvim dobru priču. I sasvim krivo i senzacionalistički je prenesu. Što im je cilj? Manipuliraju s vijestima, a da ni nemaju cilja? Kao muhe bez glave? Možda oni i nemaju, ali onaj tko je aktivirao čitavu priču o Cambridge Analytici ima sasvim čiste ciljeve koje će nastojati ostvariti. U SAD-u priča je atraktivna jer sad se sa Rusa i Putina, te njihove navodne povezanosti s Trumpovom pobjedom na izborima, težište seli na Cambridge Analyticu. Jer mora se uvjeriti Amerikance da su izmanipulirani. Da drugi put dobro razmisle i glasaju. Ujedno će se nastojati i uvesti više regulative i državnog uplitanja u internet i društvene mreže. Ako se neće moći direktno utjecati na Facebook i slične, ići će se na njihove gazde i njihovu društvenu odgovornost.
U Europi će se nastojati kopirati i pooštriti njemačke zakone o tome kako rade društvene mreže. To će izravno, kao i u SAD-u, utjecati na slobodu govora. U Europi će paravan za to biti zaštita osobnih podatak i to nije problem već sad vidjeti. A ako je Cambridge Analytica utjecala na kampanju po pitanju Brexita, možda se mogu i rezultati poništiti. Malo vjerojatno, ali nikad se ne zna.
Jesu li Cambridge Analytica i slične tvrtke opasnost? Naravno da jesu. Oduvijek su bili. Sad imaju još veće mogućnosti, a mi moramo biti još skeptičniji nego do sad i sve manje vjerovati informacijama koje primamo. I sve više ih provjeravati. S ovakvim tvrtkama i s ovakvim pristupom podacima, Orwellov Veliki Brat je amater na kvadrat. Međutim, hoće li zakonska regulativa pomoći? Ili će uvesti još gore načine kontrole i ukinuti slobodu govora i kolanja informacija? Ovisit će o nama i o zakonima koje će donositi naši zakonodavci.
I što još? Još više vlastite opreznosti i odgovornosti dok smo na internetu ili na društvenim mrežama. Malo zdrave paranoje. Stalno smo priključeni na internet. Pogotovo preko mobitela.  Do sada smo se već trebali naučiti.

Dodatak:
Par sati nakon objavljivanja članka, Channel4 je stavio novi dio svoje istrage. Novi video možete pogledati na njihovom Youtube kanalu. U videu Nix i njegovi suradnici objašnjavaju prikrivenom novinaru koje metode su koristili u Trumpovoj kampanji. Za sad nisu dali rekli ništa o Facebookovim profilima, ali su dali dosta materijala o onome što se inače nazivaju “crne” ili “sive operacije”. Navodno postoje osnove po kojima bi kompanija, a možda i Trumpova kampanja mogla odgovarati zbog kršenja američkog izbornog zakona, ali bit će jako teško dokazati. Pogledajte video, vrlo je edukativan.

Napomena: Ovaj članak je pisan uz upotrebu trenutno dostupnih informacija. Pokaže li se da su informacije netočne ili da postoje nove informacije, članak ćemo nadopuniti i promijeniti. Ako imate informacije s kojima možemo nadopuniti ili ispraviti članak kontaktirajte nas na  info@dubokavoda.com.