Lažne vijesti i manipulacije nastaju svakodnevno. To nije slučaj s teorijama zavjere. One nastaju postepeno, tijekom duljeg vremenskog perioda. Najbolje teorije imaju neku čar dugovječnosti, starosti. Postaju legende. Trenutno se u SAD-u rađa jedna teorija zavjere koja će vjerojatno prijeći Atlantik, a u nekom obliku ima budućnost i kod nas. To je teorija o “kriznim glumcima” (crisis actors). O čemu se radi?

Krizni glumci sudjeluju u uvježbavanju kriznih situacija. Na primjer, ako je potrebno uvježbati vatrogasce, medicinsko osoblje, policiju, vojsku, GSS ili neku drugu službu. U tom slučaju se odigra određeni scenario, kao u filmu. Povrijeđeni, teroristi, taoci, zatočeni ljudi u gorućoj zgradi, a sve njih određene službe moraju spasiti ili im pružiti pomoć. Glumci igraju određenu ulogu i pomažu uvježbavati one koji im pružaju pomoć ili se bave njima. Sasvim uobičajena stvar u  uvježbavanju kriznih situacija.
Ali u zadnjih nekoliko godina, pojam “krizni glumac” je promijenio značenje i prešao u teorije zavjere.

Slika prikazuje mješavinu raznih fotografija za koje se tvrdi da su načinjene na mjestima masovnih pucnjava u SAD-u. Poput one nedavne u Parklandu na Floridi. Slike sugeriraju gledatelju da se na njima nalazi ista žena, “žrtva”. I da je ona glumica, unajmljena za svaki od tih događaja. To, naravno, ima svoje poruke. Sugerira se da ni ti događaji nisu stvarni, ili su namješteni. Krajnji cilj stvaranja takvih događaja je donošenje zakona koji će omogućiti da vlada SAD-a oduzme oružje svojim građanima.  Ukine Drugi amandman Ustava SAD-a.

Drugi amandman

Kod nas ne postoji ništa slično Drugom amandmanu. Postoje zakoni koji reguliraju držanje i nošenje oružja, međutim u SAD-u posjedovanje naoružanja je dignuto na razinu osobnih sloboda pojedinca. I to je bilo tako oduvijek. Od osnutka SAD-a. Takvo razmišljanje je bilo sasvim logično u to vrijeme. Radi se o kraju 18. stoljeća kada države nisu bile u mogućnosti štititi sigurnost svojih građana ili podanika, pa je ta obveza bila na samim građanima. A u SAD-u, nakon njihove borbe za nezavisnost, sama potreba da građani imaju oružje je postala sasvim prirodna. I izglasan je Drugi amandman koji daje ljudima pravo na posjedovanje oružja, ali i daje pravo na udruživanje u milicije. Glavna misao vodilja ljudi koji su donijeli Drugi amandman je bila ta da se ljudi imaju pravo oružano pobuniti protiv države, vlasti, koja postane diktatorska i tiranska. U tom slučaju će vlast paziti kako se ponaša i kakve zakone donosi. A čitavo dotadašnje iskustvo je Amerikancima davalo za pravo po tom pitanju. Tako su se zapravo izborili i za svoju nezavisnost.  Ideja o naoružanom narodu koji se ima pravo boriti protiv tiranske vlasti je sasvim liberalna. Tu se sloboda i pravo pojedinca stavlja iznad prava države. A današnja situacija u SAD-u je takva da tu liberalnu ideju, pojedinca/naroda koji ima pravo na samoobranu, brane konzervativci.

Masovne pucnjave u školama

Nedavno se u SAD-u dogodila pucnjava u školi u kojoj je ubijeno 17 djece i profesora. Ubojica je bio njihov nekadašnji učenik i poznanik, poremećeni 19-godišnjak. Uvijek nakon takvog događaja se povede rasprava o Drugom amandmanu i ograničenju posjedovanja ili kupnje naoružanja u SAD-u. I nikad se ne dogodi ništa posebno. Upravo zato jer većina Amerikanaca smatra da imaju pravo na oružje i da je to pitanje njihove slobode. Jedni smatraju da bi se strožim kontrolama i zabranama broj pucnjava i ubojstava smanjio, a drugi smatraju da problem nije u Drugom amandmanu, već je širi društveni problem. Navode i činjenicu da prije 60-tih godina prošlog stoljeća broj pucnjava nije bio problem. Skoro da ih nije bilo. Posebno u školama. A situacija se pogoršava nakon 60-tih. Ukratko, po njima, problem nije u Drugom amandmanu, nego je problem u obitelji i društvu.

Naravno, takve rasprave ne mogu proći bez lažnih vijesti ili teorija zavjera.  Jedna od tih manipulacija je i ona o 18 pucnjava u školama od početka godine do pucnjave u Parklandu. To bi značilo da se svaki tjedan u SAD-u dogode tri pucnjave u školi. Takva tvrdnja je odmah morala proći provjeru. Tu se pokazao problem u klasifikaciji pucnjave u školi. Tako je svaka pucnjava u školi, oko škole, u školskom okruženju, postala masovna pucnjava u školi. Što ne odgovara istini. U 18 slučajeva pucnjave, tu su uključena  samoubojstva u napuštenoj školi, nesretni slučajevi, zalutali meci i slično. Ali prosječan čovjek ne gleda u detalje vijesti ili činjenica, tako da broj od 3 pucnjave u školi tjedno, odlično dođe zagovornicima zabrane oružja ili strože kontrole nabave oružja.

Postoje, naravno i slučajevi manipulacije podacima i sa suprotne, konzervativne strane , a jedan od takvih je priča o “kriznim glumcima”.

Krizni glumac David Hogg

David Hogg je lokalni dečko iz škole u Parklandu u kojoj se dogodila pucnjava i u kojoj je ubijeno 17 ljudi. Odmah nakon događaja Hogg je, skupa s djecom iz svoje škole, pokrenuo inicijativu za strožom kontrolom kupovine naoružanja. Uskoro idu protestirati i u Washington, a do sada su dobili ogroman prostor u medijima u kojima promoviraju ideje kontrole kupovine, a i zabrane Drugog amandmana. Sve u svrhu smanjenja masovnih pucnjava. Status preživjelih u toj masovnoj pucnjavi im pomaže jer kod ljudi njihove priče izazivaju osjećaje.

Ali vrlo brzo se na YouTubeu pojavio video koji Davida Hogga stavlja u drugi prostor, ali i u drugačije okruženje. I sad upadamo u zečju rupu i u besmisao današnjih vijesti, medija, politike i raznih načina pranja mozga.

Video je snimljen na ljeto prošle godine u Kaliforniji. Prikazan je kao prilog na lokalnoj televiziji, a radi se o sukobu između čuvara plaže i Davidovog prijatelja. Sasvim običan video, lokalna vijest, ničeg bitnog u toj vijesti. Da su televizije danas normalne, ovakav događaj ne bi ni bio vijest. Ali nisu. Pa u svoje emisije puštaju kojekakve priloge. Verbalni sukob čuvara plaže i nekog maloljetnika.
Lokalna televizija, lokalna “vijest”.
Ali pucnjava u Parklandu na Floridi je nacionalna i svjetska vijest, a u događajima nakon pucnjave mali Hogg postaje nacionalna “zvijezda”. I onda, nakon par dana, video iz ljeta se pojavljuje na YouTubeu u kategoriji “trending” i u jednom danu pobere 200 000 pregleda. Sam video nije sporan, ali u komentarima na video su se pojavile teze da je David Hogg  “krizni glumac”.

Sumnjičavcima je postalo sumnjivo to što je na ljeto bio u Kaliforniji, a u zimu na Floridi. Što se zna verbalno izraziti i što je, za srednjoškolca, jasan u izražavanju političkih stavova. I vrlo brzo se rodila nova teorija zavjere.
Zagovornici pojačane kontrole naoružanja su odgovorili napadima na YouTube i zahtjevima da se video zabrani, te pitanjima kako je moguće da se uopće pojavio u kategoriji “trending”. Odgovor YouTubea je bio jasan. Video dolazi od medija koji ima kredibilitet (lokalna televizijska postaja), nije lažan i programu za provjeru nije bio sumnjiv. Jer i nije sumnjiv. Ipak, nakon manje od 24 sata YT je odlučio maknuti video. Apsurdno.  Zašto micati video koji je istinit i u kojem nema ništa sumnjivo?

Nakon toga normalno je bilo za očekivati nove teorije zavjera, baš oko Davida Hogga. Što se i dogodilo. Najnovija teza je da on zapravo i nije učenik škole u Parklandu, što je razotkriveno kao laž. A pravi video, televizijski prilog lokalne TV postaje, sve je teže pronaći.

Zaključak

David Hogg očito nije nikakav “krizni glumac”. Radi se o srednjoškolcu koji se bavi novinarstvom, aktivan je u svojoj maloj zajednici i zna se politički izraziti. Odlučio se svrstati na stranu zagovornika veće kontrole oružja zbog traumatičnog događaja.
Teorije zavjere o njemu ili drugima uključenima u događaj su očekivane. Ali je neočekivan način na koji se odlučilo razračunati s takvim teorijama. Zabranama. Koje stvaraju nove teorije zavjera. YouTube ima programe koji provjeravaju autentičnost vijesti. Sad su se u javnosti pojavili glasovi koji to kritiziraju i koji traže nešto više. Traže da se istinita vijest provjerava još jedanput. Tko će je provjeravati? Vjerojatno čovjek. Što nas dovodi do nove/stare razine manipulacije. Koji će biti kriteriji kojima će se taj “netko” ravnati?
Istodobno, pristalice teorije zavjere dobivaju novu potvrdu svojih teorija. U njihovu priču sad je uključen i YouTube, koji sad postaje također sudionik u prikrivanju zavjere. A već od prije se pojavila sumnja da YouTube demonetizira videa koja stvaraju konzervativni vlogeri, kao i žalbe pojedinaca na cenzuru i brisanje kanala. Od kojih je najpoznatiji slučaj profesora Jordana Petersona.
Cenzura, u ovom slučaju, stvara kontraefekt. Teorija o “kriznim glumcima” postaje za jednu stepenicu ozbiljnija.

Napomena: Ovaj članak je pisan uz upotrebu trenutno dostupnih informacija. Pokaže li se da su informacije netočne ili da postoje nove informacije, članak ćemo nadopuniti i promijeniti. Ako imate informacije s kojima možemo nadopuniti ili ispraviti članak kontaktirajte nas na  info@dubokavoda.com.