Vijeće Europe manipulira s Istanbulskom konvencijom

Širimo činjenice
  • 1
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Na nekoliko portala su se pojavili članci koji govore o tome kako Vijeće Europe poziva članice da ne odgađaju ratifikaciju Istanbulske konvencije. Telegram.hr piše da Vijeće “inzistira”.  Slično piše i Index.hr.  Sami naslovi i članci  na portalima su netočni, jer Vijeće Europe ne inzistira, niti izravno poziva na ratifikaciju. Jednostavno su odlučili raščistiti neke nesporazume oko same konvencije i objasniti o čemu se zapravo radi u IK. To su i pojasnili u ovom priopćenju. Koliko su bili jasni prosudite sami, a mi ćemo probati malo pojasniti njihova stajališta i u čemu griješe u svojim objašnjenjima. Ili, možda, u čemu pokušavaju manipulirati. O manipulacijama Istanbulskom konvencijom smo već pisali ovdje, a čitavu Istanbulsku konvenciju možete pročitati ovdje na hrvatskom jeziku.

Priopćenje iznosi nekoliko tvrdnji.

Tvrdnja br. 1

Prva je da “Konvencija zahtjeva obrazovanje koje ruši stereotipe temeljene na ideji da su žene inferiorne muškarcima i da je u redu da je muškarac mlati.” Kao primjer navode članak 14. Konvencije za koji kažu da “zahtjeva države da uključe obrazovne materijale temeljene na nestereotipnim rodnim ulogama u formalni kurikul, da osnaže djevojčice i dječake kako bi birali životne opcije koje nisu ograničene na tradicionalnu ulogu muškarca kao hranitelja obitelji,  a žene kao majke i njegovateljice”. Ukratko, da obrazovanje ohrabri djecu da iskorače iz društvenih stereotipa i posvete se nestereotipnim društvenim ulogama za njihov spol.
Za početak, ovo je članak 14. Istanbulske konvencije:
Članak 14. – obrazovanje
1. Stranke će poduzeti, kada je to primjereno, potrebne korake kako bi nastavne materijale o pitanjima kao što su ravnopravnost žena i muškaraca, nestereotipne rodne uloge, uzajamno poštovanje, nenasilno rješavanje sukoba u osobnim odnosima, rodno utemeljeno nasilje nad ženama i pravo na osobni integritet, prilagođeno  razvojnim sposobnostima učenika, uključile u redovni nastavni plan i program i na svim razinama obrazovanja.
2. Stranke će poduzeti potrebne korake za promicanje načela iz stavka 1. kako u neformalnim obrazovnim okruženjima, tako i u sportskim te kulturnim okruženjima i okruženjima za slobodno vrijeme te u medijima.
Dakle, prva tvrdnja je točna, ali nepotpuna. Jer je očito da se ne radi samo o obrazovanju već se propaganda (“promicanje načela”) provodi i kroz sport, kulturu, slobodno vrijeme (igre) i medije (društvene mreže, tradicionalni mediji). Članku 14. moramo pridodati i članak 13., te članak 12. koji kaže ( stavak 1.):
“Članak 12. – opće obveze
1. Stranke će poduzeti potrebne mjere za promicanje promjena u društvenim i kulturnim obrascima ponašanja žena i muškaraca s ciljem iskorjenjivanja predrasuda, običaja, tradicija i svih drugih postupanja u praksi koja se temelje na ideji manje vrijednosti žena ili na stereotipnim ulogama žena i muškaraca.”

Čitav članak 12. i članak 13. su temelj za provođenje, ne obrazovanja, već propagande kojom bi se rušili neki stereotipi. I ne samo stereotipi već i običaji, tradicije itd.

Koji bi se običaji i stereotipi rušili?

To ne možemo sa sigurnošću znati. I tu je zapravo opasnost. S Istanbulskom konvencijom dajemo temelj, a i novac, materijalna sredstva, s kojima će se provoditi obrazovanje i propaganda. Te aktivnosti bi rušile, ne znamo što, i uvodile, ne znamo što. Moguće je tako da uvode sasvim netočne i neznanstvene tvrdnje, nove stereotipe. Može se dogoditi da se umjesto starih stereotipa uvode samo novi stereotipi. A provođenje propagande neće voditi samo državne institucije, naprotiv. Jedni od udarnih brigada novog propagandnog “rata” bit će udruge civilnog društva. U 2015.  godini smo za njihov rad izdvojili milijardu i 672 miliona kuna. S Istanbulskom konvencijom ovaj iznos bi porastao.
Kada bi se edukacija i propaganda odnosila samo na sprječavanje nasilja prema ženama i temeljila se na takvoj vrsti edukacije, znali bi što dobivamo. S ovakvim člancima Konvencije dobivamo mačka u vreći.

Tvrdnja br. 2

“Na primjer, obrazovne obaveze ne impliciraju da bi države trebale u svoje obrazovanje uključiti učenja o seksualnoj orijentaciji ili rodnom identitetu. Zabluda je da Konvencija obvezuje države da imaju nastavu o seksualnoj orijentaciji . Ne obvezuje.”

Ova tvrdnja je točna. Teoretski. Ali ju je u praksi nemoguće ispoštovati. Što je onda čini netočnom.  Po članku 14. djeci će se morati objašnjavati što je to “rodno utemeljeno nasilje”. Logično je da će se postaviti pitanje što je to rod. Logično je da će se nakon toga postaviti i pitanje što je to rodni identitet. Jer jedno vodi drugome i ne može se preskočiti. Pitanje seksualne orijentacije je u ovom moguće preskočiti, ali pitanje rodnog identiteta nije.

Tvrdnja br. 3

“Neki tvrde da Konvencija promovira istospolne brakove, ali u njoj nema nikakve reference o pravnom priznanju takvog braka. Naravno da Vijeće Europe podržava LGBTI prava i Konvencija se opire bilo kojem obliku diskriminacije. Ali istospolni brakovi su izvan pravnog okvira Konvencije.”

Ova tvrdnja opet donosi čisto tumačenje Konvencije, a ne bavi se dokumentima koje će države u praksi morati donijeti kako bi ispoštovale Konvenciju. Tako će doći do različitih tumačenja rodnih identiteta. Pojašnjenje Konvencije kaže:
53. …priređivači Nacrta željeli su dodati sljedeće temelje
za nediskriminaciju koji su od velike važnosti za predmet Konvencije: rod, seksualna orijentacija, rodni identitet, dob, zdravstveno stanje, invaliditet, bračno stanje te status migranta ili izbjeglice ili drugi status, što znači da je ovo otvoren popis. (…)Određene skupine pojedinaca mogu doživjeti diskriminaciju i na temelju rodnog identiteta, što jednostavno rečeno znači da rod s kojim se poistovjećuju nije u skladu sa spolom koji im je dodijeljen pri rođenju. To uključuje kategorije pojedinaca kao što su transrodne ili transseksualne osobe, transvestiti i ostale skupine osoba koje ne odgovaraju onome što je društvo utvrdilo da pripada kategorijama “muško” ili “žensko”.

Jednostavnije rečeno, osoba ženskog spola se može izjasniti da nije žensko već je muško.  Kako država ne bi diskriminirala osobu, mora definirati što je ta osoba po spolu. Može se dogoditi da se osobi prizna spol samo na osnovu njezine izjave (za što se zalaže udruga Zagreb Pride). Tako žena, koja je u braku, pravno može dobiti status muškarca. I dalje je u braku s muškarcem. Ovo je scenario koji se MOŽE dogoditi, ali i ne mora.
(Primjetite da su u pojašnjenju Konvencije riječi muško i žensko stavljeni pod navodnike).

Tvrdnja br. 4

“Niti Konvencija ne obvezuje države da priznaju treći spol u svojem zakonodavstvu, kako neki ljudi pogrešno misle. Terrmin “treći spol” – ponekad zvan i kao treći rod ili interspol – označava ljude koji se ne izjašnjavaju kao muškarci ili žene.”

U samoj Konvenciji o ovome nema ni spomena, ali pojašnjenje Konvencije, koje smo već citirali govori o tome. I povezano je s diskriminacijom. Kako ne bi diskriminirali osobu, države će morati propisati kojem spolu ili kategoriji takve osobe pripadaju. Jer zakon mora nešto opisati ako nekome dodjeljuje beneficije, kazne, prava ili dužnosti.  Dakle, ne, Konvencija države ne prisiljava, ali sama situacija to nameće kao nužnost. Ako se ne definira, doći će do diskriminacije. Neke države u Europi su već definirale i uvele treći spol, a neke su uvele čitav niz kategorija. Dakle, tvrdnja je točna, ali se “Vijeće Europe” pravi Toša i glumi da ne razumije u čemu će biti problem.

Tvrdnja br. 5

“Još jedan nesporazum je da Konvencija uvodi novi “izbjeglički status” za transrodne ili interspolne osobe, kako se ponekad pogrešno izvještava. To nije istina.”

Ova tvrdnja je netočna. Konvencija kaže:
Članak 60. – zahtjevi za azil utemeljeni na rodu

1. Stranke će poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi osigurale da se rodno utemeljeno nasilje nad ženama može priznati kao oblik proganjanja u smislu članka 1 a (2) Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. godine te kao oblik teške povrede koja zahtijeva supsidijarnu zaštitu.
2. Stranke će osigurati da se rodno osjetljivo tumačenje prida svakoj od osnova iz Konvencije te da se, kad se utvrdi da postoji mogućnost progona po jednoj ili više tih osnova, podnositeljima zahtjeva dodijeli status izbjeglice u skladu s primjenjivim odgovarajućim mehanizmima.

Azilanti se moraju izjasniti zbog kojih razloga traže azil. Može ga tražiti žena iz Afganistana jer je muž mlati u braku.  Isto tako, može ga zatražiti i muškarac ako se izjasni da ga društvo u Liberiji progoni ili diskriminira jer se on osjeća kao žena. Ili netko iz Pakistana jer ga društvo tamo diskriminira jer se on ne osjeća ni kao muškarac ni kao žena.  Rodno osjetljivo tumačenje je bitno. Jer rod je društveno izmišljen. Stavak 2 citiranog članka pobija ono što priopćenje kaže.

 

Zaključak

Priopćenja Vijeća Europe su sasvim manipulativna i netočna. Pitanje je koji je razlog toga? Rade li to svjesno? Ili nisu svjesni koje zahtjeve jedna Konvencija s ovakvim tumačenjima i nekim definicijama postavlja pred zemlje potpisnice. Točno je da sama Konvencija ne donosi neke od stvari koje joj se stavljaju na teret. Ali te stvari će donijeti zakoni koji će se morati izglasati zbog same Konvencije.
Tako nas ovi činovnici iz Vijeća Europe podsjećaju pomalo i na naše političare koji donose zakone za koje uopće ne znaju kako će djelovati na njihove građane.

Napomena: Ovaj članak je pisan uz upotrebu trenutno dostupnih informacija. Pokaže li se da su informacije netočne ili da postoje nove informacije, članak ćemo nadopuniti i promijeniti. Ako imate informacije s kojima možemo nadopuniti ili ispraviti članak kontaktirajte nas na info@dubokavoda.com.

Facebook komentari