Do sada sam u par navrata pisao o utjecaju dijaspore na izbore u Hrvatskoj i formiranje vlasti. Opsežan tekst, sa slikicama i grafovima, možete pronaći ovdje. Zaključak je bio da glasovi dijaspore i Hrvata u BiH NIKAD nisu utjecali na rezultate izbora u Hrvatskoj. Nikad.
Drugi tekst je bio osvrt na prvi krug predsjedničkih izbora u Hrvatskoj, 2019. godine. Ni tada dijaspora nije odlučila ni o prvom mjestu na izborima ni o drugom mjestu. Isto se dogodilo i u drugom krugu izbora kad je Zoran Milanović dobio Kolindu Grabar – Kitarović. Razlika u glasovima je bila oko 105 000 u korist Milanovića dok je u inozemstvu razlika bila 39 000 u korist Grabar – Kitarović. Ili jasnije, glasovi dijaspore i BiH nisu bili dovoljni za njenu pobjedu.
Otkrivanje tople vode
Nisam ja otkrio toplu vodu. Niti bilo što senzacionalno. O ovome su ljudi već pisali i ranije. Npr. Jozo Pavković u Večernjem listu, još davne 2014. godine. I mada se to sve zna, a ako netko i ne zna, vrlo lako može provjeriti sve podatke na stranicama Državnog izbornog povjerenstva, svejedno i dalje u javnosti kruži fama o tome kako nam Hercegovci biraju vlast i predsjednika. Notorni 24sata.hr piše o tome kako je Kolinda ipak slavila u BiH pobjedunad Milanovićem:
“Redovi u susjednoj državi donijeli su određenu prednost HDZ-u. Jedini je problem što ta pobjeda, za razliku od one prije pet godina kada se natjecala s Josipovićem, neće biti dovoljna…”
Kako sam već dokazao, ona pobjeda prije 5 godina nad Ivom Josipovićem, je dobivena bez glasova dijaspore i BiH Hrvata. I to je vrlo lako provjerljivo, ali unatoč tome 24sata.hr pišu tako da ostavljaju dojam kako je dijaspora osigurala Kolindi pobjedu nad Josipovićem.
I sam naslov, “autobusi se ipak isplatili” nije točan. Jer nisu se i nikad se neće isplatiti. Onaj tko želi pobjediti na izborima u Hrvatskoj mora svoju kampanju voditi u Hrvatskoj i plaćati autobuse u Hrvatskoj. Ni dijaspora, ni “Hercegovci”, nemaju brojčanu snagu za utjecaj na rezultate izbora u RH. To je čista matematika. Ako ja, s jednostavnim pristupom internetu i malo pretraživanja mogu to shvatiti, mislite li da HDZ s milijunima kuna i stranačkom vojskom na kompjuterima i internetu to ne može shvatiti? Naravno da mogu i naravno da jesu. Svejedno, mediji kad analiziraju ili javljaju uključenje Milijana Brkića u kampanju to tumače najavom mobilizacije BiH Hrvata na izborima.
Medijske manipulacije
Ako mediji ne znaju da glasovi dijaspore ne igraju nikakvu ulogu za rezultate izbora, onda su gluplji nego vodstvo HDZ-a. Nisam sklon potcjenjivati ljudsku inteligenciju, pa prema tome, vjerujem da i mediji i vrhuške HDZ-a i SDP-a znaju sve podatke.
Svejedno, pa čak i prije izbora, počela je kampanja kojom se objašnjavala “važnost” glasova dijaspore za izbore. U ovom Bajrušijevom pamfletu se glasačima u RH objašnjava da ako u BiH izađe 70 000 glasača i svi glasaju za jednog kandidata taj dobiva izbore. Naravno, čak i u ovako maloj izlaznosti od 55%, takav “ogroman” broj od 70 000 glasova i dalje ne bi pobijedio 105 000 glasova prednosti koje je imao Zoran Milanović . Čemu onda Bajrušijev “članak”? Kompletna analiza mu je bila sasvim kriva.
Zašto? Ako se pogledaju dosadašnji izbori, vidi se da broj birača u dijaspori pada. Da je Bajruši pravi novinar to bi trebao znati. Mislite li vi da ne zna? Nekako vjerujem da on to zna, ali svejedno piše ovakav “članak” koji je, u biti, lažan.
Huškanje na dan izbora
I na sam dan izbora, 05. siječnja, mediji su nastavili objavljivati tijek glasovanja u BiH. Recimo, Jutarnji list:
“Izlaznost je u Republici Hrvatskoj do 16.30 sati bila 43,52 posto birača, objavilo je Državno izborno povjerenstvo. Izlaznost je veća nego u prvom krugu, za oko 5 postotnih poena ili oko 190.000 birača.
Ipak je riječ o nešto manjoj izlaznost nego u drugom krugu predsjedničkih izbora prije pet godina kada je u 16.30 sati izlaznost bila veća za nešto manje od 5 posto – 48,23%. Dijaspora u drugom krugu bilježi puno veći odaziv nego u prvom krugu. Do 16,30 sati glasalo je ukupno 40.134 birača u odnosu na prvi krug kada ih je bilo 10.000 manje, odnosno 30.405.”
Primjetite kako se prvo kaže kako je u RH izlaznost veća nego u 1. krugu, ali je ipak manja nego u 2. krugu zadnjih izbora. Za dijasporu se ne govori o manjem broju već samo o povećanju glasača. Navode se brojevi, ali prosječan čitatelj će zapamtiti da je u RH smanjenje izlaznosti, a u BiH povećanje.
Dijaspora glasa bez obzira na sve
Nema veze što se kasni s otvaranjem birališta, nema veze što u Australiji haraju požari, dijaspora je spremna glasati za svoj HDZ. Spremni su glasati od ranog jutra. Gužve su na biralištima u BiH. Zaboravlja se napomenuti da je to zbog toga što u BiH nema toliko biračkih mjesta kao u Hrvatskoj. U BiH su samo 44 biračka mjesta, od toga je 19 u Mostaru. Kompletna Hercegovina može glasovati u Mostaru i Livnu, zato i jesu gužve na biralištima.
Budući da se radi o hrvatskim državljanima, koji bi trebali biti ravnopravni s drugim hrvatskim državljanima, vijest bi trebala zapravo biti kako je nekima otežano njihovo osnovno građansko pravo. Koji je smisao u tome da svim državljanima damo pravo glasa, a onda im podmećemo klipove pod noge i sprječavamo ih u glasovanju? Ali mediji ne javljaju to, oni javljaju o “stampedu” BiH Hrvata na glasačke kutije.
Mobilizacija na društvenim mrežama
Čak i više od medija, koji su najčešće samo iskra, društvene mreže šire informacije ili dezinformacije. Na taj način se nastoji povećati izlaznost birača sklonih, u ovom slučaju, Zoranu Milanoviću.
Kombinacija ovakvih vijesti, pa onih o navodnom kupovanju glasova koje plasira “provjeren” izvor, GONG (mada se iz aviona vidi da je riječ o šali) i onih o “napadu” na Milanovića, potiču dio neodlučnih birača na glasanje.
Afterparty
Nakon što su objavljeni rezultati izbora satirički portal News Bar se počeo sprdati s glasovanjem dijaspore. Ali na društvenim mrežama najveći dio komentatora uopće nije shvatio satiru.
Komentari na poveznicu pokazuju koliko ljudi ne shvaćaju pročitano, ali i koliko su skloni povjerovati u jedan mit koji nema veze sa stvarnošću.
Osim poruka mržnje, nepismenih i polupismenih poruka, nešto malo smislenih, bilo je i tu dvije-tri poruke da se radi o satiri, ali ljudi se nisu na to obazirali.
Zaključak
Čitava priča o utjecaju dijaspore na rezultate izbora stvorena je davnih godina dok je dijaspora birala više od 3 zastupnika u Saboru, čak 12. To je bilo davne 1995. godine. U međuvremenu se promijenio izborni zakon, pravila glasovanja, a u inozemstvu se može glasovati samo na nekim mjestima.
Bez obzira na to, mit koji je rođen i dalje živi. Zašto? Odgovor je jednostavan: mit o glasovanju dijaspore služi za mobilizaciju antiHDZ glasača. Najviše onih SDP-ovih. Iz nekog čudnog razloga, dijaspora je sklona glasovati za one koji svako malo kažu “Hrvatska”, a ne “ova zemlja”, za one koji imaju više zastava na pozornici i za one čije zastave su veće i šire i koji s njima energičnije mašu.
Naravno, ima tu i toga što je HDZ u dijaspori organiziran i ima svoju mrežu, dok druge stranke nisu ili su puno slabije.
Na prošli izborima taj mit je iskorišten. Teško je reći koliki broj glasova je Zoranu Milanoviću donijelo medijsko huškanje protiv dijaspore i hranjenje lažnog mita o tome kako nam Bosanci određuju vlast, ali da je takav način mobilizacije glasačkog tijela postojao, definitivno jest.
Jer, kako drugačije objasniti ljude koji se godinama bave politikom i medijima i koji uporno guraju jednu laž, nešto što nema veze s činjenicama, kao istinu.
Bilo je tu, naravno, i onih “ideoloških” razloga za forsiranje ovakvog mita na ovim izborima, ali bilo je tu i plaćenih i naručenih kampanja.
Na kraju, zanimljivo je kako mašta i netočni podaci, oni koji postoje samo u mitovima, mogu utjecati na stvarnost, pa čak i na rezultate nečeg tako stvarnog i opipljivog poput izbora za predsjednika države.
Napomena: Ovaj članak je pisan uz upotrebu trenutno dostupnih informacija. Pokaže li se da su informacije netočne ili da postoje nove informacije, članak ćemo nadopuniti i promijeniti. Ako imate informacije s kojima možemo nadopuniti ili ispraviti članak kontaktirajte nas na info@dubokavoda.com.
Ako vam se svidio članak, počastite autora pivom.
