Svaki dan u Hrvatskoj, ali i u Europi, obilježavamo nešto. Dan ovog ili onog, dan ovih ili onih osoba, pa tako nije ni čudno da smo nedavno “proslavili” i Dan jednakih plaća. Ne, ne radi se o državnim praznicima ni o neradnim danima. To su jednostavno izmišljeni dani koji bi trebali širu javnost upozoriti na određen problem. I taj dan se o tome govori. Konkretno, Dan jednakih plaća uvela je Europska komisija i taj dan se “obilježava” u čitavoj EU.

Sam naziv, Dan jednakih plaća, može značiti svašta, ali u ovom konkretnom slučaju odnosi se na plaće muškaraca i žena. Možda jednog dana priča o jednakim plaćama dostigne onu socijalističku parolu “svima jednako”,ali zasad se priča zadržava samo oko razlike u plaćama muškaraca i žena.

Navodno su muškarci plaćeni više od žena

Portal 24ata.hr je donio priču u kojoj se kaže da je plaća prosječnom muškarcu u Hrvatskojčak 16% veća od plaće prosječne žene. To nije nova priča, vjerojatno ste to već više puta čuli. Nedavno je čak i NovaTV imala nekakav prilog za djecu u kojem su dječake ispitivali je li pravedno da oni dobiju više slatkiša od curica za istu zadaću koju su obavili. Naravno da će vam svatko normalan reći da to nije pravedno, a djeca nisu izuzetak.

Uglavnom, 24sata donosi tu vijest i poziva se na portal mojaplaca.hr na kojem su, navodno, objavljeni ti podaci. Osobno nisam uspio te podatke pronaći na portalu mojaplaca.hr, ali sam našao podatke iz 2014. godine u kojem se kaže da je prosječan muškarac u Hrvatskoj imao 11% veću plaću od prosječne žene. Odmah za početak da naglasim, ne znam na koji način portal mojaplaca.hr prikuplja podatke, ali neke stvari kod njih su netočne. Kao primjer uzmimo zanimanje VOJNIK i potražimo na portalu mojaplaca.hr kolika je plaća vojnika.

Ono što upada u oči na gornjoj slici je podatak da je “zastupljenost žena na položaju” 0%, što je nemoguće. Ovaj članak iz 2013. godine kaže da u vojsci ima oko 3000 žena. Usput, članak u Večernjem listu ima neke netočne podatke, ali to za ovu priču nije bitno. Ono što je bitno je da SVI znamo da POSTOJE VOJNIKINJE, vidjeli smo ih i u vijestima i dnevnicima i na naslovnicama časopisa. Čak je i notorni Express.hr pisao o njima.

Na koji način portal Mojaplaca.hr prikuplja podatke navedeno je ovdje. Možete i sami isprobati unijeti podatke o svojoj plaći i vidjet ćete da način prikupljanja podataka ima određenih mana. Zato se baš i ne možemo pouzdati u taj podatak. Svejedno, to nije spriječilo Sindikat novinara Hrvatske ili HRT da prenesu tu vijest. Uz to, prilozi na HRT-u, i onaj pisani i onaj video prilog, obiluju netočnim podacima. Poslije ću objasniti samo neke.

Što kaže zavod za statistiku?

Državni zavod za statistiku vodi podatke o svemu i svačemu, pa tako i o plaćama u Hrvatskoj. Njihove podatke uzima i EUROSTAT koji onda objavljuje podatke na razini EU-a. U DZS svake godine objavljuju i podatke o muškarcima i ženama u Hrvatskoj, od obrazovanja, do plaća i ubojstava. Zadnji podaci koje su objavili se odnose na 2017. godinu. Ispod možete vidjeti sliku. Crveno zaokružen broj je postotak koji nam kaže da prosječna ženska plaća je samo 87,5% plaće prosječnog muškarca. Ukratko, plaća muškarca u Hrvatskoj je 12,5% veća od plaće žene u Hrvatskoj.

Dobro, otkud onda postotak od 16% kojim se barata u medijima?

EUROSTAT-ovi podaci

Do pogreške je vjerojatno došlo prilikom igre pokvarenih telefona i prepisivanja. Netko je spomenuo da je na razini EU-a plaća muškaraca u prosjeku veća od plaće žena za 16% i tako se s vremenom priča razvila i da je u Hrvatskoj tako. Međutim, nije.

EUROSTAT je obradio podatke za 2017. godinu, a za neke države su još podaci od 2014.godine. U toj tablici prosjek razlike plaća između muškaraca i žena u čitavoj EU je 16%.

U Hrvatskoj je ta razlika 11,6%. To je razlika od podataka DZS-a koji kaže 12,5% u 2017. godini. Kako takva razlika? Vjerojatno je EUROSTAT uzeo za HR podatke iz neke druge godine, primjerice u 2014. godini je razlika u plaćama bila 11,9%.

Da je moja procjena točna pokazuje i tablica koju možete pronaći na ovoj poveznici:

Na gornjoj poveznici je za 2017. godinu, u Hrvatskoj, razlika u plaćama 11,9%.

Međutim, nije samo to problem s podacima. To što se povremeno ne slažu može biti drugačija metodologija, možda su iz DSZ-a EUROSTATU dostavili podatke za neku drugu godinu ili nešto slično. Problem je u samoj analizi i predstavljanju podataka.

Na primjer, vidite i sami da podaci u DSZ-u ne govore o poslovima, već o sektorima. Nema podatka o tome koliku plaću ima osoba s istim poslom, istim iskustvom, istim brojem radnih sati, istim obrazovanjem…postoje samo podaci koliku plaću imaju osobe u građevinskom sektoru. Ako to pogledamo, onda vidimo da žene imaju veću plaću od muškaraca u građevini i to od 8 do 10%. Ali nema podatka koliku plaću ima zidar ili zidarica, keramičar ili keramičarka, arhitekt ili arhitektica. Čak i da postoje podaci o plaći po zanimanju, ostaje uračunati i druge faktore: radni staž, iskustvo, obrazovanje, broj radnih sati, prekovremene itd. Ukratko, kako možemo znati jesu li pravedno plaćeni ako ne znamo obavljaju li isti posao? Ne možemo znati.

Za žene je bolje u Hrvatskoj nego u Švicarskoj

Sudeći po EUROSTAT-ovim podacima, u Hrvatskoj su žene u boljem položaju nego u Švicarskoj. Tamo je razlika u plaćama 17%. U Švedskoj je razlika 12,6%. U Norveškoj 14,3%. U Njemačkoj suludih 21%. U Češkoj čak 21,1%. Čak je i u Islandu, koji je donio zakone o kažnjavanju ako su plaće muškaraca i žena različite, razlika 15,5%. Ovaj zakon u Islandu je stupio na snagu početkom 2018., a podaci su iz 2014. godine, tako da ćemo za puni efekt tog zakona morati malo pričekati.
Jedine zemlje u kojima je ženama bolje nego u Hrvatskoj su: Slovenija 8%, Poljska 7,2%, a najmanju razliku u plaćama između muškaraca i žena ima Rumunjska, samo 3,5%.

Izgleda da bi Hrvaticama najbolje bilo se preseliti u Rumunjsku i tamo raditi. Zato je enigma zašto se one sve više iseljavaju u Njemačku. Dobar komentar na ove podatke je dao i portal Liberal.hr.

Zanimljiv je i podatak iz ovog EUROSTAT-ovog istraživanja da je u Hrvatskoj u državnom i javnom sektoru razlika u plaćama 9%, a u privatnom je manja, 6,5%. Znači, privatnici poštenije plaćaju muškarce i žene nego što to radi država? U javnosti ne vlada takav dojam. U HRT-ovom video prilogu su naveli suprotno, da je manja razlika u plaćama u državnom sektoru, što znači da su pročitali samo podnaslov iz EUROSTAT-ovog istraživanja i da nisu ulazili u tablicu pregledati podatke.

Objašnjenje EUROSTAT-ove metodologije

Na videu iznad možete vidjeti i čuti neka objašnjenja o razlikama između plaća muškaraca i žena i što ljudi najčešće propuste uračunati u te razlike. Nešto od toga sam već spominjao: razlike u poslovima, satnicu, iskustvo, obrazovanje…Vox u ovom videu spominje i činjenice da su žene često zastupljenije u slabo plaćenim poslovima, dok su muškarci zastupljeniji u bolje plaćenim poslovima. Isto tako, žene nailaze na zastoj u karijeri onog trenutka kad dobiju djecu. Video je dosta edukativan, pa ga slobodno pogledajte.

EUROSTAT za svaka svoja istraživanja objavljuje i detaljnija objašnjenja. Na ovoj poveznici možete pronaći osnovne informacije o istraživanju i podacima. Tu možemo doznati da se ovakva istraživanja provode svake 4 godine i da se u ovom slučaju radi o podacima iz 2014. godine. U obzir se uzimaju bruto plaće, a plaća je podijeljena po satu. Odbijeni su neradni dani, godišnji odmori uračunati (plaćeni).
“SES 2014 pruža detaljne i usporedne informacije o vezama između razine satnih, mjesečnih i godišnjih naknada, osobnih karakteristika zaposlenika (spol, dob, zanimanje, radni staž, obrazovanje itd) i njihovih poslodavaca (gospodarski sektor, veličina i vlasništvo).”

Mada bi se po ovoj rečenici moglo zaključiti kako su se uzele u obzir sve razlike i uračunale u zaključni rezultat, to nije točno. Daljnja objašnjenja pojašnjavaju da se u obzir uzimala gospodarska aktivnost, ali ne zanimanje. Npr, uzeo se u obzir sektor građevine i razlike u plaći su uračunate za sve zaposlene u građevini. Tako se uspoređuje plaća zidara, tajnika, direktora, računovođe. Što nema smisla. Smisla bi imalo ako bi znali usporedbu plaće između muškog i ženskog zidara. TO bi nam moglo dati neku relevantu informaciju. Ovako ne.
Ni ukupna satnica ne prikazuje koliko je tko radio i koliko je za to plaćen. Jer uračunati su skupa, u konačan rezultat, i prekovremeni sati i skraćeno radno vrijeme i plaćena odsustva. To ne donosi pravu sliku. Istina, EUROSTAT se potrudio kako bi čim više i točnije donio podatke o razlikama u plaćama, ali to nije do kraja uspio. Poslije ćemo vidjeti i detaljniji prikaz EUROSTAT-ove metodologije. Za sada idemo vidjeti kako je to napravljeno na hrvatskom primjeru.

Objašnjenje metodologije Državnog zavoda za statistiku

Slično kao i u EUROSTAT-ovom slučaju, DSZ je pojasnio i dao informacije o svojoj metodologiji i podacima iz Hrvatske.
“Unutar SES-a želimo pružiti pogled u strukturu zarade, npr. kako bi prezentirali različite kategorije naknada (plaće, bonusi, naknade za odmor, plaćeni sati, prekovremeni, godišnji, itd) s različitim karakteristikama poslovnih subjekata i s karakteristikama zaposlenika (spol, obrazovanje, zanimanje, itd).”
Ovo su, naravno, želje. Jer konačan rezultat koji je DSZ dao, kao i EUROSTAT, nije izračun razlike u plaćama po zanimanjima već po gospodarskim aktivnostima. Nema ni objašnjenja tko koliko radi, koliko prekovremenih imaju muškarci, koliko žene.

DSZ je poslao cirkularno pismo svim poslovnim subjektima u Hrvatskoj, koji imaju više od 10 zaposlenih, jesu li voljni surađivati u istraživanju, a kao dodatak im je poslao upitnik. Tvrtke su odgovarale na upitnik, a ako je bilo nekih nejasnoća, to se rješavalo direktinom komunikacijom s DSZ. Podaci su prikupljani krajem 2015. godine i početkom 2016., a obrađivani sredinom 2016. i poslije poslani EUROSTAT-u. U istraživanju nisu sudjelovale sve tvrtke u Hrvatskoj.

Iz priloženog dokumenta se vidi da je u istraživanju sudjelovalo više od trećine tvrtki, ali se vidi i da su podaci prikupljani po njihovoj gospodarskoj aktivnosti. To označavaju slova sa strane.

Detaljnije objašnjenje metodologije EUROSTAT-a

EUROSTAT je podatke pokušao dobiti što detaljnije, pa je objavio i metodologiju koju možete pronaći na ovoj poveznici.

Odmah na početku se u izvješću naglašava da se podacima pokušalo što točnije prikazati struktura plaća i razlike u plaćama.
“Prema ovoj metodologiji, razlika u plaćama može biti podijeljena u dio koji se može objasniti i dio koji se ne može objasniti. Dio koji se može objasniti je razlika između muških i ženskih plaća zbog razlika u prosječnim karakteristikama muških i ženskih zaposlenika. Dio koji se ne može objasniti mjeri razliku između plaća muških i ženskih zaposlenika s istim karakteristikama prema SES upitniku.”

Dakle kako bi dobili što točnije rezultate, uzeli su karakteristike zaposlenika (dob, spol, obrazovanje, posao, iskustvo) i usporedili muške i ženske plaće. Ali nisu došli do točnih podataka jer je ostao još onaj dio koji nisu mogli tako obrazložiti. Zanimljivo je da je EUROSTAT u ovom dijelu razdijelio podatke i po zanimanjima, ali ih ne možemo naći uz istraživanju. Svejedno, zanimljivo je vidjeti do kakvih su podataka došli kad su rastavili podatke na što manje cjeline i detaljnije.

Sudeći po gornjoj tablici, u 2014. godini su muškarci u Hrvatskoj imali 8,7% veću plaću nego žene. Čimbenici koji su se brojevima mogli objasniti išli su u korist žena. Za 8,2%. U gornjoj tablici svugdje gdje je broj negativan, to pogoduje ženama, a gdje su brojevi pozitivni, pogoduje muškarcima. Čimbenici koji su najviše pogodovali ženama su obrazovanje (8%), a muškarcima gospodarska aktivnost (4,9%). Ali svejedno, dio koji se ne može objasniti brojevima je 16,9% u korist muškaraca. I tako je u svim europskim zemljama, pa čak i u onima, poput Norveške, u kojima žene uživaju najveću ravnopravnost. Kako to?

Zaključak

U EUROSTAT-ovom izvješće se navode neki zaključci o ovim podacima. U većini zemalja EU-a, dio koji se može objasniti ide u korist muškaraca. Ne i u Hrvatskoj. U svim zemljama je vidljivo da muškarci većinom rade u bolje plaćenim aktivnostima, a žene u manje plaćenima. To nije ništa novo. Broj radnih sati, kao i to koliko žena radi na pola radnog vremena, također utječe na plaće. To uopće nije uračunavano u ovo istraživanje.
Plaće, barem u Hrvatskoj, utječu i na mirovine, što nas dovodi do još jednog problema u kasnijoj životnoj dobi.

Ukratko, “nejednaka plaća za isti posao” je mit jer uopće ne možemo doći, na ovakav način, do istog posla. U istraživanju nije uračunat ni cjelokupan radni staž, to jest minuli rad, što u Hrvatskoj ima velikog utjecaja na plaće kod starijih zaposlenika.

Dobro, a zašto onda svako malo čujemo te priče kako su žene manje plaćene od muškaraca? Tehnički, to je istina. U prosjeku su žene manje plaćene, ali žene i muškarci ne rade isti posao. U prosjeku.
Nećemo valjda očekivati da će žena na poziciji učiteljice u osnovnoj školi biti jednako plaćena kao direktor privatne banke? Ili hoćemo? Nerealno je očekivati, i nepravedno, da smo svi jednako plaćeni. Niti radimo svi jednako, niti su nam poslovi jednaki, niti tržište rada ima potrebu za svima jednako.

Ali zašto svako malo čujemo kuknjavu nekih žena, pa čak i muškaraca, da su žene slabije plaćene i kako je to nepravedno?

Kuknjavom dobivamo status žrtve, a taj status nikad nije loše iskoristiti. Primjer Milorada Pupovca je jako dobar primjer. Bacite na njega limun i iduće godine par milijuna kuna više iz proračuna. Pa zar su žene blesavije od njega?

Političarima se uvijek isplati mlatiti tu praznu slamu, jer tako dobivaju glasove. Žene to čuju i možda par posto njih pomisle da im se isplati glasovati za nekog tko se “bori za potlačene i ženska prava”. Ma, naravno.

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova mora tu priču gurati, jer ona od toga živi. Smatrate li da bi pravobraniteljica za ravnopravnost spolova trebala postojati u državi u kojoj bi se svi složili da su spolovi ravnopravni?

Novinari, kao i većina konzumenata novinarskog sadržaja, ne idu dalje od naslova, možda podnaslova. Tko će provjeravati sve činjenice i slagati priču? Osim toga, ako napišete nešto što nije u skladu s pravovjernim tumačenjima i novom religijom koja se propovijeda u javnosti i medijima, riskirate etiketu seksista, mrzitelja žena, a možda čak i ustaše, nedajbože.

A tu su i stalne feministice koje u svemu vide potlačenost žena i dominaciju bijelih heteroseksualnih muškaraca. I patrijarhat koji žele rušiti po svaku cijenu. Novac je dobar način kako rušiti sistem.

Ljevičari u priči oko manjih plaća za žene vide mogućnost guranja priče o socijalizmu, jednakim plaćama za sve, ispiranju mozga onima koji bi se malo potrudili misliti, stalnoj borbi za prava žena dok ne dođemo do situacije u kojoj bi žene bile privilegirane. Tako tržište pada. Imamo kategorije kojima dajemo veće plaće nego što zarađuju ili zaslužuju, a tržište se mora naprezati kako bi to ispravilo. Do viđenja Kapitalizam, dobar dan Socijalizam.

A tu su i desničari kojima je u Hrvatskoj glavno pitanje je li žena Hrvatica ili nešto drugo. Ako je riječ o Hrvatici onda ćemo se boriti za veće plaće, ali ako je riječ o Jugoslavenki ili Jeleni Veljači onda…sikter.

Vidite, svatko u toj priči želi dio kolača. Kolač se može napraviti ako Država intervenira. Jer, kako povećati ženama plaće? Za to moraju biti doneseni zakoni koji će to regulirati. Mjere, subvencije, poticaji, kako god to nazvali. Zato i Europska komisija predlaže mjere koje bi i na razini EU smanjile razliku u plaćama ako je baš ne mogu do kraja ukinuti. Ali čim Država intervenira, ona jača sebe, a kad-tad to se očituje na manjoj slobodi pojedinca. Ili tvrtke.

Riječ je o manipulacijama, a cilj tih manipulacija je za prvu ruku, svima jednako.

Nije bitno koliko tko radi i kako radi, bitno je da su svi jednako plaćeni.

Napomena: Ovaj članak je pisan uz upotrebu trenutno dostupnih informacija. Pokaže li se da su informacije netočne ili da postoje nove informacije, članak ćemo nadopuniti i promijeniti. Ako imate informacije s kojima možemo nadopuniti ili ispraviti članak kontaktirajte nas na info@dubokavoda.com.

Ako vam se svidio članak, počastite autora pivom.