Trenutno se vodi politička kampanja za lokalne izbore u onim jedinicama lokalne samouprave u kojima nisu odabrani ni načelnici, ni gradonačelnici, ni župani u prvom krugu. To znači u velikoj većini Hrvatske. I mada je tomu tako, u javnosti se stječe dojam kao da se izbori odvijaju samo u Zagrebu i to samo za zagrebačkog gradonačelnika. Mediji, a i društvene mreže se najviše zabavljaju upravo tom bitkom. A tamo je bitka ogorčena. Bore se Miroslav Škoro i Tomislav Tomašević. Na čijoj su strani mediji?
Budući da ne pratim tu bitku detaljno, mogu reći samo ono što je meni zapalo u oko glede medijskog izvješćivanja. Tako mi je pozornost privukao RTL Direkt koji je vodila Mojmira Pastorčić. U njemu su se trebali sukobiti Sandra Benčić iz MOŽEMO i Zlatko Hasanbegović iz Domovinskog pokreta. Kažem, “trebali” jer su se zapravo sukobili Mojmira Pastorčić i Zlatko Hasanbegović. Na ovoj poveznici možete pogledati video i vidjeti način na koji je Mojmira Pastorčić ispitivala Hasanbegovića ili mu upadala u riječ i to možete usporediti s njenom komunikacijom sa Sandrom Benčić. Pristranost je jasno vidljiva i čujna.
Ali ono što ćemo pogledati u ovom tekstu nije pitanje pristranosti RTL-a, već pitanje pristranosti glavnog Facebookovog provjeravatelja činjenica u Hrvatskoj, portala Faktograf.hr.
Kako je nastao portal Faktograf.hr?
Povijest portala seže u 2015. godinu, ne tako davno. Osnovalo ga je Hrvatsko novinarsko društvo (HND) i udruga GONG. Prije 3 godine, HND “napušta” Faktograf i nakladnik samostalno postaje GONG. Faktograf se pridružio međunarodnoj mreži provjeravatelja činjenica i nakon provjere postao “legitiman” provjeravatelj činjenica. Kao takav je dobio i dozvolu Facebooka za provjeru činjenica koje se objavljuju na toj društvenoj mreži. Tako, npr., ako Faktograf procijeni da je objava ili članak nekog portala činjenično netočna ili njima “sumnjiva”, doseg te objave se smanjuje, a u nekim slučajevima objava i briše. Ukratko, Faktograf s time pomaže Facebooku u provođenju “cenzure”. Ta cenzura nije loša, ako se radi o lažnim ili netočnim podacima, vijestima i slično, ali je vrlo problematično ako se radi o tumačenju podataka ili komentaru. Faktograf, tj. ljudi koji na njemu rade, obično nisu skloni podupirati “konzervativna” mišljenja, što je u jednom komentaru njihov urednik jasno rekao:
“Da bi se to postiglo, izradu ovog izuzetno osjetljivog zakonskog teksta potrebno je prepustiti kvalificiranim stručnjacima koji svojom ekspertizom mogu ponuditi održiva rješenja problema civilizacijski neprihvatljivog govora na internetu, odnosno iz procesa isključiti pripadnike neokonzervativnih grupacija koje spadaju među glavne propagatore internetskog govora mržnje, ali im je i usprkos tome tijekom zadnje dvije godine omogućena infiltracija u institucionalno funkcioniranje državne politike.”
O tome sam već nešto malo pisao u ovom tekstu.
Ukratko, mada Faktograf ima za cilj provjeravanje činjenica, borbu protiv lažnih vijesti i slično, čim se radi o nekakvim svjetonazorskim temama, Faktografu se pogled zamućuje. Gubi se fokus borbe protiv lažnih vijesti i prelazi se u borbu protiv ideološkog neprijatelja, u ovom slučaju konzervativnih grupa. Istina pada u drugi plan a ocrnjivanje protivnika postaje glavna tema.
Faktografova obrana stranke MOŽEMO
Budući da su se izbori u Zagrebu zahuktali, i s jedne i s druge strane su se počele objavljivati “nezgodne” činjenice, a naravno i laži. Najčešće se radi o manipulativnom pristupu nekim poznatim i javno dostupnim podacima. Uzmimo za primjer podatak da tvrtka “Omega software” obavlja poslove za grad Zagreb u vrijednosti 130 milijuna kuna. Budući da je jedan od vlasnika tvrtke Miroslav Škoro, taj podatak se predstavi kao sumnjivo Škorino izvlačenje novca od grada Zagreba. Preskoči se podatak da je Miroslav Škoro dioničar tvrtke (5%), bez nekog utjecaja u tvrtki, kao i to da je “Omega software” za grad Zagreb odradila posao za koji je plaćena. Dakle, nije “dobila” novce, nego je plaćena za odrađeni posao.
Takve manipulacije su česte u hrvatskoj javnosti čak i dok nije predizborna kampanja, a u predizbornim kampanjama takve manipulacije su uobičajene.
Uzmimo kao drugi primjer tvrdnje Miroslava Škore o financiranju stranke MOŽEMO, političkom aktivizmu njihovih članova, institucijama u kojima rade i stanovima u njihovom vlasništvu. Budući da je predizborna kampanja, jasno je da zainteresirane strane pretjeruju u nekim tvrdnjama koje koriste. Bilo da se radi o nečemu što su oni napravili ili o tome što je njihov protivnik napravio. Tako će oni koji su do sada bili na vlasti preuveličavati ono što su napravili, dok će oporba preuveličavati njihove greške. I to je standardan obrazac ponašanja. Zato su i tvrdnje Miroslava Škore o tome koliko članova stranke MOŽEMO ima gradski stan ili je kupilo od grada stan po povlaštenoj cijeni, biti preuveličane. Mediji bi u tome slučaju trebali ponuditi istinu. Zadaća medija u takvom slučaju nije opravdavanje napadnute strane, već raščišćavanje netočnih tvrdnji, objašnjavanje preuveličanih tvrdnji i potraga za istinom. Ako se može doći do istine.
Međutim, u članku koji je objavljen na Faktografu, nema traganja za istinom već se radi o čistoj obrani napadnute strane, stranke MOŽEMO. Obrana započinje pobijanjem Škorine tvrdnje da je pola liste MOŽEMO zaposleno u ustanovama grada Zagreba, što nije istina. Zatim se pobija teza da članovi MOŽEMO žive u gradskim stanovima i kao dokaz tome se navodi slučaj glumca Vilima Matule. U Matulinu obranu se odmah donosi njegova vlastita izjava dana portalu Jutarnji.hr. Da je u pitanju netko drugi a ne Matula, taj dio članka bi bio napisan u sasvim drugom tonu. Ali ono gdje se Faktograf nije iskazao, tj. gdje se vidi kako nastoji obraniti stranku MOŽEMO je dio o financiranju organizacija.
Kako su se financirale udruge iz kojih su potekli članovi stranke MOŽEMO?
Sve udruge u Hrvatskoj se mogu financirati na nekoliko načina. Jedan je iz državnog ili lokalnog proračuna. To je način kako porezni obveznici financiraju (prisilno i ne znajući) nevladin sektor. Drugi način je privatne donacije, bilo građana bilo privatnih tvrtki. Treći način je donacijama iz inozemstva, bilo donacijama stranih vlada, ambasada ili stranih nevladinih organizacija. I četvrti način je članarinama vlastitih članova. Neke od udruga iz kojih su potekli članovi stranke MOŽEMO su se financirali na sva 4 načina a najveći udio u financiranju, tijekom njihova postojanja, dolazi iz stranih donacija i državnog proračuna. Međutim, u ovom tekstu ću se zadržati samo na onim udrugama koje su spomenute u Faktografovom tekstu i o tome kako ih je financirao grad Zagreba i u kojem iznosu.
Faktograf daje iznose koje je grad Zagreb dao tim udrugama, ali samo za jednu godinu, ne spominjući koliko je novaca dano tim udrugama tijekom svih godina. Ispod možete vidjeti tablicu za svaku Udrugu i koliko novaca je dodijeljeno iz proračuna grada Zagreba i u kojem razdoblju, a budući da se pojavljuju još neke informacije o financiranju udruga, postavljam tablicu i koliko je novaca isplaćeno iz državnog proračuna.
Podaci su javni i mogu se pronaći na ovoj poveznici. Do sada su objavljeni podaci do 2018. godine, ali u tražilici se pojavljuju samo podaci do 2016. godine. Za 2017. i 2018. godinu se mogu naći podaci u izvješćima s desne strane. U tablici ispod prikazat ću podatke samo do 2016. godine.
| Udruga | Faktografov iznos/razdoblje | Iznos koji je Zagreb dodijelio/razdoblje | Iznos koji je dodijelila država/razdoblje |
| Zelena akcija | 80.000 kn u 2019. godini | 242.000 kn od 2007 – 2009 godine | 9.586.973,34 Kn od 2004. – 2016. godine |
| Pravo na grad | 0 kn u 2019. godini | 0 kn ikad | 1.446.235,40 Kn od 2010. – 2016. godine |
| Mreža mladih Hrvatske | 50.918 kn u 2019. godini | 372.681,60 Kn od 2007. – 2016. godine | 7.319.631,36 Kn od 2004. – 2016 godine |
| Centar za mirovne studije | 0 kn u 2020. godini | 346.200,00 Kn od 2007. – 2015. godine | 12.417.760,09 Kn od 2004. – 2016. godine |
| Institut za političku ekologiju (IPE) | 327.000 kn u 2020. godini | 0 kn do 2018. godine | 6.751,08 Kn u 2016. godini |
| Grupa 22 | 0 kuna od 2013. do 2019. godine | 0 kn ikad /ugašena udruga | 0 kn ikad /ugašena udruga |
| Centar za ženske studije | 116.000 kn u 2020. godini | 848.150,00 Kn od 2007. – 2016. godine | 5.650.842,65 Kn od 2004. – 2016 godine |
| Centar za žene žrtve rata | 65.000 kn u 2019. godini | 180.000,00 Kn od 2007. – 2016. godine | 4.506.189,02 Kn od 2004. – 2016. godine |
| Multimedijalni institut Mama | 190.000 kn u 2018. godini | 1.415.000,00 Kn od 2007. – 2016. godine Za 2018. godinu grad Zagreb nije dodijelio niti kune udruzi Multimedijalni institut, ali pod OIB-om Multimedijalnog instituta (21660899838) zabilježene su dvije donacije. Jedna od 15.280 kn za HKPD “Bosiljak”, Čučerje i druga od 19.000 kn za Društvo arhitekata Zagreb. Faktografov iznos od 190.000 kn iz lokalnih i regionalnih proračuna nije vidljiv u izvješću iz 2018. godine što bi moglo značiti da taj iznos nije dodijeljen od strane institucija RH. U 2017. godini je grad Zagreb dodijelio 90.000 kn Multimedijalnom institutu. | 9.210.413,75 Kn od 2004. – 2016. godine 933.206 kn u 2017. godini 827.452 kn u 2018. godini |
Naveo sam podatke samo za prvih nekoliko udruga, kako bih pokazao Faktografov način djelovanja. Kad se pogleda koliki je to iznos po godini, za pojedinu udrugu, i ne ispada “tako puno”. Međutim, tu se radi o dugom nizu godina, o djelovanju srodnih udruga koje međusobno pokrivaju srodna područja djelovanja. Uz to, dobar dio tih udruga se ne oslanja samo na financiranje iz grada Zagreba. Tu su još i tijela državne uprave koja daju i veće iznose, a posebno je vrijedno financiranje Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, koja dodjeljuje institucionalnu podršku, što znači višegodišnje financiranje rada udruge. Faktograf nastoji ponuditi informacije o financiranju samo za jednu godinu. Time hoće pokazati da se radi o sitnišu koji je grad Zagreb (Bandić) davao udrugama i time pokušava diskreditirati Škorine tvrdnje. Međutim, grad Zagreb je u financiranju SVIH udruga (ne samo ovih iz MOŽEMO) tijekom godina sudjelovao u skoro istom iznosu kao tijela državne uprave. Ukratko, sam grad Zagreba za udruge daje koliko država.
Financiranje iz stranih izvora je sasvim druga priča.
Faktografovo pokrivanje izbora u Zagrebu
Već sam pogled na naslovnu stranu portala Faktograf.hr otkriva njihovu pristranost.
Našao sam 5 članaka koji pokrivaju izbore u Zagrebu. Jedini članak koji kaže da Tomašević neutemeljeno optužuje Škoru je ovaj. A i u tome članku su poveznice i “podsjećanja” na Škorine “laži”. Tako dolazimo do članka koji sam već spomenuo, pa do članka koji prikazuje Tomaševića kao žrtvu dezinformacijske kampanje, zatim još jedan sličan prethodnom. Tu je još i članak koji brani MOŽEMO od optužbi za ilegalno financiranje te bizaran članak o antisemitskoj kampanji Miroslava Škore i MOST-a protiv stranke MOŽEMO. Naime, jedan od stranih financijera udruga iz kojih je potekla stranka MOŽEMO je i “Otvoreno društvo” Georga Sorosa. Budući da su i MOST i Domovinski pokret ukazali na tu činjenicu, Faktograf ih je prozvao antisemitima. To je taktika koja je tijekom kampanje u SAD-u 2020. godine korištena kako bi se etiketiralo sve one koji su ukazali na činjenicu da pojedine kandidate financira Soros. I u jednom dijelu je dala rezultate, barem kod FOX Newsa.
Zaključak
Faktograf se sasvim otvoreno svrstao na stranu stranke MOŽEMO, što je i razumljivo. Jedna od članica stranke MOŽEMO je Suzana Jašić, aktivna u pazinskoj politici. Ona je i osnivačica GONG-a, a dugo godina je bila izvršna direktorica GONG-a. To mjesto je napustila 2009. godine , ali nije ostala neaktivna. Podsjetio bih da je GONG osnivač Faktografa.
Tomislav Tomašević ima protivnika u drugom krugu, Miroslava Škoru. Škoro se predstavlja kao kandidat koji zagovara konzervativna rješenja, desna rješenja problema. Onima koji zagovaraju takva rješenja, ili slična, Faktografov urednik ne bi dao pristup ni raspravi, a kamoli mjestima iz kojih bi mogli donositi odluke.
Takav pristup portala koji se predstavlja kao portal kojem su bitne “samo činjenice” je licemjeran. U redu je podržavati određenu političku opciju, to je lijepo napisala Sanja Modrić u svojem tekstu.
“Dakle, da. Točno je da su svi ozbiljniji mediji puno skloniji Tomaševiću nego Škori, ali u tome nema ništa ni nedopušteno ni nakaradno, a kamoli da bi upućivalo na neobjektivnost, pristranost ili čak na korupciju.”
Ukratko, Sanja Modrić na portalu Telegram.hr tvrdi da ako ste skloni nekome to ne znači da ste pristrani. Ma kakvi.
Sanja Modrić je u pravu kad kaže da su mediji skloni Tomaševiću. Ni Jutarnji list nije ništa bolji od Telegrama ili Faktografa ili RTL Direkta. O portalu Index.hr neću ni trošiti slova. Svi ti mediji otvoreno su na strani stranke MOŽEMO. I to nije problem.
Problem nastaje kada se pretvaraju da su nepristrani. A nisu. U redu je reći da podržavate određenu političku opciju ili kandidata na izborima. Nema veze što se radi o novinarima. Ali suludo je pretvarati se da ne postoji ono što svi vidimo. Nismo slijepi, to je tu.
U slučaju Faktografa, koji bi trebao provjeravati činjenice i razotkrivati laži, pristranost može biti uništavajuća. I to je već sad vidljivo. Faktograf se u javnosti uopće ne doživljava kao nepristran. Koliko može biti nepristran medij koji je osnovao GONG kojeg i sam predsjednik Milanović naziva “kruhoborcima”? Udruga čiji se čelni ljudi aktiviraju u strankama poput MOŽEMO i SDP? Ali nije to najvažnija stvar. Sadržaj je bitan i ono kako oni pokrivaju i provjeravaju činjenice. Naravno, reći će vam Faktograferi da oni više provjeravaju “desničare” ili Škoru jer oni više lažu, pa ispada da su pristrani. Ali ne radi se o tome.
Ima još jedna bitna stvar u ovoj priči. Škoro i njegovi su napali stranku MOŽEMO i po pitanju načina financiranja. Prvi napad je bio da se financiraju izvana, da su strani plaćenici. Udruge iz kojih su potekli članovi MOŽEMO se uistinu financiraju izvana i to od Sorosa, zaklade Heinrich Böll, zaklade Rosa Luxemburg, veleposlanstva Norveške itd. To su sve podaci dostupni i na njihovim stranicama.
1/ "Strani plaćenici"@sandra_bencic je zastupnica stranke Možemo, a nekad je radila u Centru za mirovne studije.
— Duboka Voda (@DubokaVoda) May 19, 2021
CMS su donirale, između ostalih, strane organizacije i države npr. Soroševo otvoreno društvo i Norveška.
Info je skinut sa stranica CMSa. pic.twitter.com/jEpfGqCmN4
I u tome nema ništa nezakonito niti nemoralno. Radi se o udrugama, a ne o političkim strankama. Tako se financira/o i GONG. A tako se financira i Faktograf. Faktograf se financira i novcima State Departmenta, vanjskih poslova SAD-a, kao i nekadašnjim američkim državnim agencijama za provođenje psyopsa (psiholoških operacija), poput agencije NED (National Endowment for Democracy) . To su podaci koji se mogu pronaći i na Faktografovim stranicama.
Škoro je napao MOŽEMO i njihove udruge da se financiraju i iz državnog proračuna, a to vrijedi i za Faktograf jer je financiran od strane državne Agencije za elektrtroničke medije. Ukratko, sve ono što se može prigovoriti udrugama stranke MOŽEMO, može se prigovoriti i Faktografu. Faktografovci su u Škorinom napadu na MOŽEMO zapravo prepoznali sebe.
I tu je počela bol.
Isti su. Potekli iz istog kruga nevladinih organizacija, potpomognuti stranim financijama, stasali i školovani u udrugama, radionicama i tečajevima, a kad se pojavio dr. Ivo priključila se ekipa na državnu sisu i cica, cica i cica. Sad kad su se dovoljno nahranili red je da preuzmu vladajuće pozicije i sisu. Sisu će oni sada nuditi onoj odojčadi kojoj oni hoće, kako je lijepo nekad, navodno, rekao predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Zdenko Duka.
Bez obzira je li Duka to stvarno rekao ili nije, njegova navodna izjava lijepo opisuje stanje stvari Hrvatskoj.
Napomena: Ovaj članak je pisan uz upotrebu trenutno dostupnih informacija. Pokaže li se da su informacije netočne ili da postoje nove informacije, članak ćemo nadopuniti i promijeniti. Ako imate informacije s kojima možemo nadopuniti ili ispraviti članak kontaktirajte nas na info@dubokavoda.com.
Ako vam se svidio članak, počastite autora pivom.
