Prije dva dana u javni prostor je puštena informacija o tome kako je Upravni sud dao pravo istospolnim parovima na posvajanje djece. Svi mediji, LGBTIQ+ udruge i pojedinci, s veseljem su dočekali ovakvu presudu i označili je kao povijesnu za LGBTIQ+ prava i prava istospolnih zajednica.
Stvar se toliko zakotrljala da su čak i mediji i udruge van Hrvatske objavile vijest. Tako je irski magazin orjentiran na LGBTIQ+ zajednicu, objavio vijest kao veliku pobjedu za LGBTIQ+ prava u Hrvatskoj. U Srbiji je vijest objavljena pod naslovom “Dozvoljeno posvajanje djece istospolnim parovima u Hrvatskoj.”
Je li to točno?
Budući da sam već ranije u nekoliko navrata pisao o sličnoj temi, ova vijest mi se činila malo vjerojatna. I uistinu, ako malo bolje pogledate sadržaje članaka koji su objavljivali tu vijest u Hrvatskoj, odmah će vam upasti u oči da Upravni sud nije dao LGBTIQ+ parovima “pravo” na posvajanje djece, već na jednaku mogućnost da pristupe procesu posvajanja djece, kao što tu mogućnost imaju bračne, izvanbračne zajednice i pojedinci. Da bi se to potvrdilo dovoljno je otići na stranicu udruge “Dugine obitelji” koja je prva objavila tu vijest, a mediji je prenijeli sa svojim interpretacijama. Na toj stranici možete pronaći i originalnu presudu u kojoj je Upravni sud u Zagrebu presudio u korist tužitelja, tj. istospolnog para.
Ajmo prvo pogledati što presuda kaže. Presuda, mada djeluje komplicirano je zapravo vrlo jednostavna. Ministarstvo demografije je odbacilo zahtjev istospolnog para koji su zatražili upis u registar posvojitelja, tj. mogućnost da pristupe procesu posvajanja djece. Taj par su ista ona dvojica muškaraca koji su tražili i dobili mogućnost udomljavanja djeteta prije godinu dana, Mladen Kožić i Ivo Šegota. Ministarstvo je u svojem objašnjavanju zašto njih dvojica ne mogu posvojiti dijete pojasnilo da se zakoni odnose na bračne, izvanbračne zajednice i pojedince, a ne i na osobe u životnom partnerstvu (istospolne parove). S druge strane, tužitelji su naglašavali da su oni ispunili sve uvjete propisane zakonima i pravilnicima, a da je jedini razlog zašto su odbijeni taj što su oni u životnom partnerstvu. Ukratko, jer su homoseksualci.
Upravni sud nije dao za pravo ni jednima ni drugima, već je odredio da Ministarstvo demografije i centri za socijalnu skrb nisu do kraja objasnili tužiteljima zašto su odbijeni. Obrazloženje koje su oni dali nije po pozitivnim zakonskim propisima, tj. da bi sve bilo pravedno i pravno pokriveno, odbijenica mora sadržavati valjano obrazloženje zašto navedeni dvojac, ili jedan od njih, ne mogu posvojiti dijete.
Ukratko, sud nije dao pravo istospolnim parovima da mogu posvajati djecu, već je presudio da odluka kojom su Kožić i Šegota odbijeni nije do kraja zakonita jer je objašnjenje odbijanja nevaljalo.
Ista stvar kao u slučaju udomiteljstva
Prije godinu dana isti dvojac, Kožić i Šegota, su vodili pravnu bitku za udomiteljstvo. Ustavni sud im je dao za pravo, a naši mediji su reagirali, opet netočno, na isti način kao i danas u slučaju posvajanja. Tekst možete pročitati na poveznici ispod.
I u slučaju udomljavanja, mediji su javili da je Ustavni sud odlučio da istospolni parovi imaju pravo na udomljavanje. Međutim, to nije bilo istina. Ustavni sud je, ukratko, rekao da nitko ne smije biti diskriminiran, te da istospolni parovi ili bilo tko drugi, može postati udomitelj pod istim uvjetima. A pravo imaju djeca/korisnici i njihov interes je na prvom mjestu. Udomiteljstvo nije posao na koji svatko ima pravo. Dapače, nekim osobama je zabranjeno bavljenje udomiteljstvom, npr. osuđenim obiteljskim nasilnicima. Budući da hrvatski zakoni zabranjuju diskriminaciju i svakome daju jednaka prava onda je logično da svi pojedinci (riječ je o udomiteljstvu) mogu postati udomiteljki pod istim uvjetima. Bilo kakvo odstupanje od toga, bez nekog opravdanog razloga je kršenje ljudskih prava i prava pojedinaca na jednakost pred zakonom i državnim institucijama.
Dakle, sudovi nisu ni mogli nikako drugačije presuditi. Zakoni (bar ovi koji su u pitanju) su takvi da jednostavno podržavaju ravnopravnost pojedinaca.
Medijska prezentacija nebitnog događaja
Događaj, tj. sudska presuda u kojoj se kaže da državna institucija mora objasniti pojedincu svoju odluku u kojem mu brani nešto, neko pravo, uistinu nije povijesna. Mediji, pa i sama udruga “Dugine obitelji” potrudila se razglasiti tu odluku na sva zvona i dati joj epitet povijesne. Ona to nije, jer sud nije donio nikakvu drugu odluku niti dao nekome pravo na nešto što već desetljećima nije zapisano u Ustavu RH i zakonima RH.
Ako je tako, a jest, zašto su mediji vijest prenapuhali i praktički objavili lažnu vijest? Zašto se i dalje ta lažna vijest širi i van granica RH i dobija značaj u čitavom svijetu? Nije pretjerivanje.
Motiv udruge “Dugine obitelji” nije sporan. Oni su presudu koja je pozitivna za njihovog člana prezentirali kako bi dobili prostor u javnosti i kako bi predstavili sebe i svoje ciljeve. Ujedno i informirali svoje članstvo da se ohrabri na posvajanje djece. Medijska buka, pa makar i lažna, im je u tome dobro došla. Ali zašto su mediji tako voljno pristali biti pronositelj lažne, prenapuhane vijesti?
Neki mediji, poput Index.hr su izvadili reakcije konzervativaca na odluku Upravnog suda, poput udruge “Vigillare”. U tom slučaju je jasan motiv pravljenja razdora između “progresivaca” i “konzervativaca” što potiče rasprave i više klikanja na članak i komentiranja ispod članka. Uz to, Index.hr otvoreno podupire LGBTIQ+ udruge i pojedince i po tom pitanju je aktivistički nastrojen. Njihovo viđenje bilo kakvog pitanja o LGBTIQ+ priči, nije nepristran. Dapače.
Ista stvar, u manjoj ili većoj mjeri je i s ostalim medijima i portalima u Hrvatskoj. Ciljevi LGBTIQ+ pokreta se nekritički predstavljaju u hrvatskim medijima i javnosti prezentiraju krajnje jednostavno. Parole su “svi imaju pravo na ljubav”, “djeci je bolje u obitelji nego u domu”, “istospolna obitelj je bolja od tradicionalne”, itd. Sve te parole na prvi pogled lijepo zvuče ali bilo kakvo dublje zadiranje i preispitivanje, pa čak i rasprava je li sve baš tako i je li sve to točno, završava na optužbama za zatucanost i tzv. “homofobiju” . Propaganda i manipulacije su u svemu tome jake i nije ni čudo da je dobar dio stanovništva podlegao takvim manipulacijama.
Zaključak
Ne, Upravni sud nije nikome dao nekakvo pravo, a posebno ne pravo istospolnim parovima na posvajanje djece.To je jasno iz presude koja je priložena na stranicama udruge “Dugine obitelji”. Pa zašto su onda mediji, pa čak i sama udruga, inzistirali na tome da je to povijesna odluka kojom su istospolni parovi dobili pravo na posvajanje djece?
Zato jer im je to jedan od ciljeva. Još prije godinu i pol dana, kad je Upravni sud prihvatio žalbu istog para na odbijanje centar za socijalnu skrb po pitanju udomiteljstva, oni su najavili i slijedeći korak: posvajanje djece. To nije nešto što je tajna ili nešto što se krije. Svaki korak ovog para (Kožić/Šegota) je pomno isplaniran. Prvo udomiteljstvo, zatim posvajanje. Svaki potez se vodi uz pomoć zakona koji im idu na ruku, a svako odbijanje institucija se proglašava diskriminacijom na seksualnoj osnovi. Svaki problem se iznosi pred pristrane i navijački raspoložene medije. Mediji kreiraju javno mnijenje koje se priklanja “pravednoj borbi obespravljenog para” koji samo “želi imati djecu, a država im to uskraćuje”. U ljudskoj prirodi je da je na strani slabijeg i potlačenog, a mediji nam kao takve serviraju par Kožić/Šegota i kroz njih čitavu LGBTIQ+ populaciju. Takva taktika je dobra jer zastrašuje one koji donose određene odluke (o udomiteljstvu i posvajanju), prikuplja podršku javnosti i ujedno vrši pritisak na pravosuđe. Koje ionako nema pozitivan imidž u hrvatskoj javnosti. Kožić i Šegota su dobro isplanirali svoje poteze, čak su očekivali da će Upravni sud odbiti njihove zahtjeve, što bi im omogućilo odlazak na Ustavni sud, a u konačnici i pred Europski sud za ljudska prava. Za njih i udrugu “Dugine obitelji” to bi možda bio i bolji scenarij. Ali dosadašnjim presudama hrvatskih sudova, koji su im dali za pravo (djelomično), to sad nije opcija.
Koji je motiv? To se moram zapitati, jer svaki zdrav pojedinac/pojedinka mogu imati dijete. O tome sam malo pisao u tekstu na poveznici ispod.
Nikome tko je zdrav nije problem dobiti dijete. Ako je problem u samom činu reprodukcije i to se može riješiti u današnje vrijeme. Uz normalan dogovor s nekim lezbijskim parom, Kožić i Šegota mogu imati djecu bez posvajanja i bez udomljavanja. I bez sve ove sudske trakavice, bez obijanja administracije i šaltera i državnih institucija. Bez medijskog eksponiranja, bez davanja svojih podataka i razotkrivanja intime svakoj “birokratskoj babi šalterušu”. Kožić i Šegota su odabrali teži način. Zašto?
Je li njihov krajnji cilj imati djecu ili je krajnji cilj nešto drugo? Vjerojatno žele djecu, ali je očito i da su pristali biti “pješaštvo” u borbi LGBTIQ+ parova i pojedinaca za mogućnost posvajanja djece. Oni su istureni naprijed i “bačeni lavovima”, a od njihove borbe korist bi mogli imati i drugi istospolni parovi i pojedinci. Pristali su biti oruđe u rukama LGBTIQ+ udruga.
I u tekstu oko zakona o udomiteljstvu i čitavoj ovoj priči vidljiv je ogroman utjecaj politike i ideologije. U slučaju udomiteljstva izgubila se sasvim iz vida činjenica da se tu radi o “usluzi” i da udomitelj pruža uslugu za koju je plaćen, a da je jedino pravo koje postoji i koje se mora poštivati pravo djeteta. Kožić i Šegota su dobili tu bitku i udomili su dvoje djece. Centri za socijalnu skrb su na kraju morali popustiti i djecu prepustiti njima. Je li to dobra odluka ili nije, to ne možemo znati. Čim su uključene medijske hajke, odvjetnici, politika i ideologija, dobrobit malog čovjeka, u ovom slučaju djece, pada u drugi plan i više se tu ne može znati je li odluka dobra za njih ili loša.
Budući da su bitku za udomiteljstvo dobili, sad su krenuli i u bitku za posvajanje djece. Taktika je ista, a podršku medija imaju. Centri za socijalnu skrb se neće htjeti više zamarati s time, ministarstvo također, jer je to politički osjetljivo i vrlo vjerojatno će za godinu dana Kožić i Šegota posvojiti dijete. Na stranu to što u Hrvatskoj ima više heteroseksualnih parova koji žele posvojiti djete nego što ima djece. Kožić i Šegota će, sasvim slučajno i sve po zakonu, biti jedni od tih rijetkih sretnika.
Postoji li zakonska prepreka za udomljavanje/posvajanje djece od strane istospolnih parova? Postoji. Ona se zove dobrobit djeteta. Državne institucije koje daju djecu na udomljavanje/posvajanje moraju voditi pravo o dobrobiti djeteta. Ta dobrobit bi se mogla iskazati kroz to da je djeci bolje u obitelji u kojoj će imati oca i majku nego u obitelji u kojoj će imati očeve, a ne majku ili one u kojoj će imati samo majke, ali ne i očeve.
Ali i tu se javlja jedan problem. Ako je tako, ako je djetetu bolje u obitelji s majkom i ocem, kako to da je Država do sada davala djecu na posvajanje samcima? U obitelj u kojoj će dijete imati samo majku? Ili samo oca? Gdje su znanstvena istraživanja koja govore o prednosti obitelji u kojoj dijete ima oca i majku? Koje su to prednosti? Gdje su istraživanja koja kazuju da je dijete koje ima samo majku ili samo oca zakinuto za nešto, slabije u razvoju? Gdje su istraživanja koja govore da su djeca odrasla u istospolnoj obitelji zakinuta za nešto u odnosu na dijete odraslo u obitelji s ocem i majkom?
Takvih istraživanja ima. A ima i onih drugih koja govore sasvim suprotno. Znanstvena istraživanja sve više postaju pitanja moći, novca i ideologije. Ovisno o tome koliko je novaca u pitanju, takvi će biti rezultati istraživanja. Sve više to postaje slučaj.
U svakom slučaju, LGBTIQ+ ciljevi sve više ulaze u mainstream, tradicionalna obitelj se prikazuje zastrajelom i neučinkovitom, a čitava priča ima široku podršku medija. Interes djece nije bitan niti njihova prava. Naglasak se stavlja na “pravo” abecednih ljudi da posvoje djecu. “Pravo” koje inače teško dobiju i tradicionalne obitelji. Djeca padaju u drugi plan i u čitavoj priči postaju samo sredstvo.
Državne institucije sve više gube pravne bitke u procesima u kojima se odlučuje po zakonima koje su donijele državne institucije. A znanost sve više postaje korumpirana.
A što će se dogoditi jednom kad Kožić i Šegota posvoje dijete? Što će biti idući cilj? Za to otkriti treba samo gledati što se događa na Zapadu. Posebno po pitanju djece.
Napomena: Ovaj članak je pisan uz upotrebu trenutno dostupnih informacija. Pokaže li se da su informacije netočne ili da postoje nove informacije, članak ćemo nadopuniti i promijeniti. Ako imate informacije s kojima možemo nadopuniti ili ispraviti članak kontaktirajte nas na info@dubokavoda.com.
Ako vam se svidio članak, počastite autora pivom.
