Postoji nekoliko odgovora na pitanje iz naslova:
a) Romi su lopovi;
b) Hrvati su fašisti;
c) Romi su lopovi, a Hrvati su fašisti;
d) niti su Romi lopovi niti su Hrvati fašisti.
Naravno postoje i dodatne kombinacije odgovora. A poanta je da se na ovakvo pitanje uopće ne odgovara. Jer pitanje je postavljeno tako da vas usmjerava na određen tip odgovora. I vi se nađete u situaciji da generalizirate. Čitave narode ili čitave skupine počinjemo gledati kroz par “osobina” koje prevladavaju u nekom društvu. I tu činimo glavnu grešku jer ne gledamo ljude kao ljude, kao pojedince. Romi tako postaju lopovi, a Hrvati fašisti.

Prosvjed u Čakovcu

Nedavni prosvjed u Čakovcu donio je na površinu neka od razmišljanja iz naslova. Mada je bio organiziran kao upozorenje na nesigurnost koja se širi unutar i oko romske zajednice u Međimurju, neki mediji su ga proglasili fašističkim. Prvo preko organizatora, a zatim su fašizam prenijeli i na sve prosvjednike. Naravno, na društvenim mrežama i u javnosti je sve izvuklo i određene predrasude prema Romima, a i neznanje ljudi.
U čitavoj toj kakofoniji optužbi i obrana od optužbi izgubilo se ono radi čega i zašto su ljudi prosvjedovali. Što su od svega toga činjenice? Što se zapravo zbilo, tko su organizatori, jesu li Romi toliko prijetnja nesigurnosti u Međimurju i slična pitanja oko kojih trenutno postoji nesuglasje.

Prvo, što se tiče prosvjeda, nezadovoljstvo nije nastalo jučer. Isti oni mediji koji su prosvjednike proglasili fašistima, a njihove poruke upitnima, godinama ranije su pisali o tim istim problemima. U ovom članku se opisuje sasvim ista situacija koju su prosvjednici pričali na prosvjedu. Ovdje se opisuje život Roma, a možete pročitati malo i o lihvarima o kojima se govorilo i na prosvjedu. O odnosu prema ženama i djeci i slično. Većina tih stvari, da se događa u nekom hrvatskom selu, izazvala bi reakciju socijalnih službi, policije, medija i raznih aktivistkinja. Ali događa se među romskom zajednicom i nikog nije briga. I tu je zapravo ona prava diskriminacija. Ne ona koju izražavaju nevladine organizacije, već ona prava diskriminacija jer zakoni za jedne vrijede, ali ne vrijede i za druge. U ovom članku se novinari Jutarnjeg lista čak pitaju i je li integracija Roma uopće moguća. U ovom članku komentator Jutarnjeg opisuje neke probleme s Romima, o kojima je govoreno i na prosvjedu, a na kraju teksta napiše da je jedan od organizatora prosvjeda lagao o ubojstvu starice i da se to nije dogodilo, da bi nakon par sati Jutarnji objavio ispravak i naveo da se ubojstvo ipak dogodilo. Moglo bi se iz toga zaključiti da sami mediji nastoje pričati činjenice, a kad netko drugi ponovi to isto, isti ti mediji ili novinari-aktivisti proglase ga fašistom i rasistom i u svojim člancima ili na društvenim mrežama. Portal Index.hr je malo žešće odgovorio na prosvjed u Čakovcu. Prvo su optužili saborskog zastupnika Zekanovića da je napao kolegu Kajtazija. Što nije istina niti se radi o fizičkom napadu što bi se dalo zaključiti iz naslova. Zatim su napali organizatore prosvjeda da su aktivisti i ustaše. Onda su na red došli svi prosvjednici jer su rasisti. A u budućnosti možemo očekivati da će doći do većeg progona Roma i dolaska “ekstremne” desnice na vlast. Naravno, iza takvih priča stoji namjera da se ljude zaplaši. One koji bi se složili s prosvjednicima se plaši grijehom rasizma, dovodi ih se u sumnju da sami sebe preispitivaju jesu li moralno dostojni ili nisu. One koji se ne bi složili s prosvjednicima ili koji su neutralni, plaši se dolaskom fašista i rasista na vlast. A onda…”prvo su došli po Rome, a ja sam šutio…” Već znate te priče.

Istovremeno, mediji propitkuju i one “činjenice” koje su iznesene na prosvjedu u Čakovcu. Tako portal Lupiga.com propitkuje otkud podatak da 70% kaznenih djela u Međimurju počine Romi. Po autoru, to je samo percepcija koju Međimurci imaju o Romima. Ima li on kakve percepcije? Ima. Kaže da “kad bi anketari u prijeratnoj Njemačkoj pitali njemačkog građanina osjeća li se sigurno i tko je kriv zašto se ne osjećaju, što bi drugo odgovorili nego: Židovi su krivi. Kad bismo hrvatskog građanina uoči rata pitali osjeća li se sigurno i tko je kriv da se ne osjeća sigurno, što bi drugo odgovorio nego: Srbi su krivi.”

Autor čini dvije pogreške. U prijeratnoj Njemačkoj postojala je propaganda koja je uvjeravala godinama Nijemce o židovskoj uroti i opasnosti. U prijeratnoj Hrvatskoj su balvani bili na cestama (postavili ih Srbi), njihovo vodstvo najavljivalo “oružane bitke” (vidi Gazimestan), a najave mitinga po Sloveniji i Hrvatskoj su bile skoro svakodnevne. Baš se pitam zašto bi onda prosječni Hrvat smatrao da su Srbi krivi za nesigurnost.

Ovdje ne želim reći da je percepcija Međimuraca da su Romi glavni krivac za nesigurnost ili kriminal u županiji istinita. To ne mogu reći jer nemam sasvim točne policijske podatke. Međutim, glavni pendrek međimurske policije je potvrdio da je „šest-sedam posto stanovništva odgovorno je za 70 kriminaliteta i sve je više maloljetnih delinkvenata što govori naša statistika…” Par dana poslije, policija je dodatno razjasnila priču i objavila da su u Međimurju, od 10 uhapšenih njih 7 Romi.

Što je od svega toga istina?

Tko su organizatori prosvjeda?

Jedan od organizatora je mladi maturant Tin Hrgović. U žižu javnosti je došao nakon Thompsonovog koncerta u Čakovcu prošle godine na kojem je pozvao ljude da potpišu za referendum o promjeni izbornog sustava koji je organizirala inicijativa “Narod odlučuje”.

Nakon toga je slijedilo gostovanje u emisiji “Bujica”, pa ove godine titula najmaturanta Međimurske županije. Hrgović je politički aktivan i na izborima za EU parlament je podržao Suvereniste, što je vidljivo i na njegovom Facebook profilu. O političkim i drugim stavovima Tina Hrgovića možete se informirati i na videu ispod.

Drugi organizator je Alen Pancer, hrvatski branitelj i nekadašnji pripadnik 113. šibenske brigade HV-a. Njega je portal Index.hr prikazao kao štovatelja NDH, ali po njegovom Facebook profilu to se ne bi moglo reći. Ne znam što je gledao Indexov novinar, ali ja nisam našao nikakvo slavljenje NDH. Naravno, tu je gomila ratnih slika i nekoliko hrvatskih grbova s prvim početnim bijelim poljem, pa Indexovac vjerojatno po tome zaključuje da je čovjek ustaša. Iskreno, nije mi se dalo dalje “stalkati” čovjeka po bespućima interneta.

Policijske statistike

Portal Lupiga je u svojem članku koji sam već postavio u prijašnjem tekstu, naveo da hrvatska policija nema podatke o počiniteljima kaznenih djela po nacionalnosti. U biti to nije točno. Sukladno nekakvom nacionalnom programu za Rome, MUP je objavio statistiku za dvije godine, 2014. i 2015. Nakon 2015. godine MUP više nije objavljivao podatke o Romima, ali vjerojatno ti podaci postoje u njihovim bazama.MUP je podatke objavljivao u dvije glavne grupe: kaznena djela i prekršaji. Svaka od tih grupa je imala podgrupe: djela protiv Roma, djela unutar romskih zajednica i djela Roma prema ne – Romima.

Kako bi se razumjelo podatke, prvo moramo pogledati koliko stanovnika ima u Hrvatskoj i koliki je udio romskog stanovništva. Popis iz 2011. godine kaže da je u Hrvatskoj 4 284 889, a Roma je 16 975. To je 0,40% što je vrlo mali broj Roma u ukupnom stanovništvu. Pa zašto su oni postali i jesu li postali problem?

Isti popis stanovništva kaže da je u Međimurskoj županiji, u kojoj se i dogodio prosvjed, udio Roma 4,49%. Međimurska županija ima 113 804 stanovnika što znači da je Roma 5109.

Portal Faktograf.hr je napravio svoje istraživanje tvrdnje o “7% populacije koja počini 70% zločina” i donio svoj zaključak. Tvrdnja je netočna, ali su svejedno podaci koje Faktograf iznosi alarmantni. Pogledajmo malo brojeve:

1. Roma je u Međimurju trenutno, po policijskim podacima 7500, što je oko 6,5% stanovništva Međimurja. Ovi brojevi su približni i točni su samo ako je broj stanovnika Međimurske županije ostao isti kao i u popisu 2011. godine. Što je moguće, jer Hrvati se iseljavaju, a natalitet se pretvorio u mortalitet.
2. 2018. godine je počinjeno 389 teških krađa, a riješeno je 96 krađa. Od tih 96, 76 su počinili Romi. Ako pretpostavimo da sve one neriješene krađe nisu počinili Romi, ostaje nam 19,5% počinitelja koji su Romi. Ukratko, 6,5% populacije je počinilo 19,5% teških krađa.
3. 2018. godine je počinjeno 260 krađa, riješeno 89, a 62 počinitelja su bili Romi. To je 23,8% počinitelja.

Brojevi koje je Faktograf objavio ne prikazuju stvarno stanje. Npr, radi se o tome da je policija objavila broj počinitelja na jednoj strani, a na drugoj broj slučajeva. U svakoj krađi može biti više od jednog počinitelja. Tako da ove podatke koji su izneseni u Faktografu ne možemo koristiti ni za bilo kakvu usporedbu. Npr. u 2014. godini na području čitave Hrvatske Romi su počinili 359 teških krađa, a u njima je sudjelovalo 680 Roma.

Ukratko, tvrdnja o “7% stanovništva koje čini 70% zločina” nije točna, a nije točna ni tvrdnja da je od “10 uhapšenih, 7 Roma”.

Kaznena djela na području Hrvatske

Bez točnih podataka o broju kaznenih djela na području Međimurske županije ne možemo dati točnije podatke. A morali bi znati i koliko je počinitelja sudjelovalo u neriješenim slučajevima, što je nemoguće, jer su, naravno, slučajevi neriješeni. Ono što je važno je slab postotak riješenih slučajeva. To je loš posao policije.
Već sam spominjao da je policija vodila evidenciju za 2014. i 2015. godinu o kriminalu počinjenom nad Romima i od strane Roma. Tako je u Hrvatskoj u 2014. godini počinjeno 56.851kaznenih djela.

Rješeno je 34.735, a Romi su počinili 1313 kaznenih djela. Njihov udio je 3,78%. U ovom slučaju govorimo o riješenim slučajevima, ali ako ukupnom broju dodamo i neriješene slučajeve i pretpostavimo da su u tim slučajevima počinitelji ne-Romi, onda postotak pada na 2,30%.

Ali broj slučajevima nije pravo mjerilo. Moramo gledati broj počinitelja. Budući da za neriješene slučajeve ne znamo počinitelje, moramo ih izbaciti iz jednadžbe. U Hrvatskoj je u 2014. godini uhvaćeno 20 019 počinitelja kaznenih djela. Od toga je 1 568 Roma. To je udio od 7,8%. Istovremeno, udio Roma u stanovništvu, po popisu iz 2011. godine je bio 0,40%. To znači da je udio Roma u populaciji počinitelja kaznenih djela veći skoro 20 puta u odnosu na udio u stanovništvu.

Morao sam provjeriti brojeve još jednom.
Dobro, budući da je skoro polovica kaznenih djela (42%) neriješena dodajmo ovom broju počinitelja još toliko. Još 20 019 počinitelja. Onda imamo 40 038 počinitelja kaznenih djela, a broj Roma ostavimo isti kao i prije: 1568. Onda je postotak manji, 3,91%, ali to je još uvijek 10 puta veći udio nego što je u stanovništvu.

OK, možda je u 2015. godini stanje bilo bolje

Za 2015. godinu statistika kaže da je bilo 19 783 počinitelja riješenih kaznenih djela. Od toga je 1 581 počinitelj bio Rom. To je 7,99%. Ako dodamo i neriješene slučajeve (42%), proizvoljno dodamo još 19 783 počinitelja i pretpostavimo da su svi neriješeni slučajevi počinjeni od strane osoba koje nisu Romi, onda je to 3,99%.
Ne, stanje nije bolje. U najgorem slučaju, opet je 20 puta veći udio Roma kao počinitelja kaznenih djela, a u najboljem je SAMO 10 puta veći nego što je udio u stanovništvu.

Zaključak

Ne, nije točna tvrdnja da 7% populacije čini 70% kaznenih djela u Međimurskoj županiji. Niti da je od 10 počinitelja/uhapšenih 7 Roma. Riječ je o puno manjim postotcima. Možemo se igrati pretpostavkama. Recimo, trećina hrvatskih Roma živi u Međimurskoj županiji. Možemo taj podatak uvesti u one kalkulacije iz 2014. i 2015. godine. Ali to nam ne bi dalo točan niti vjerodostojan broj. Policija bolje zna.

Ono što policija ne zna, jest rješavanje kaznenih djela. Realno, možemo li biti zadovoljni s 56 ili 58postotnom rješenošću kaznenih djela? Ne znam za vas, ali ja nisam zadovoljan.

A možemo li biti zadovoljni stanjem u kojem se Romi nalaze u Hrvatskoj? Prema navodima Human Right Watcha , skoro svi Romi u Hrvatskoj žive u siromaštvu, a manje od trećine završi osnovnu školu. Koja je obavezna u Hrvatskoj. Zakonski. Istovremeno, pogledajte slike ispod:

Iz gornje dvije slike se da zaključiti da će u popisu 2021. godine broj Roma prijeći 24 000 u Hrvatskoj, a prosječna starost će im pasti na 21,5 godina. Istovremeno, hrvatski prosjek starosti će rasti, a stanovništvo padati.

Zamislite tu romsku mladež, neobrazovanu, bez posla, bez primanja, samo na sve manjoj socijalnoj pomoći. Što će raditi? Pa, moja pretpostavka je da će se nekako morati snaći. Kriminal je jedan od načina. U tome se krije i razlog zašto je broj počinitelja kaznenih djela koji su Romi 10 puta veći nego što je njihov udio u stanovništvu.

Jesam li sad ja fašist što pišem sasvim očite stvari? Mislim da nisam, samo upozoravam da stanje nije tako crno kako kažu organizatori prosvjeda u Čakovcu, ali nije ni tako svjetlo kako nas nastoje uvjeriti mediji i medijske perjanice u Hrvata. Dapače, situacija nije nimalo blistava. I ako o njoj nećemo pričati i raspravljati o tim problemima, situacija će biti i gora.

A najgora je upravo po hrvatske Rome. Njih će biti sve više u državi u kojoj ukupan broj stanovnika pada, a broj Roma raste. Istovremeno su se getoizirali, nisu završili škole, bez posla…

A opet, u isto vrijeme država izdvaja milijune na nekakve programe za Rome, povećanje obrazovanosti, zapošljavanje i onda je nacionalna vijest kako je netko od njih završio fakultet.

Je li dobiveni rezultat vrijedan truda i novaca?
Nekome se vjerojatno isplati. Netko od toga sasvim dobro živi. Ovi Romi i njihovi susjedi u Međimurju sasvim sigurno nisu ti.

Napomena: Ovaj članak je pisan uz upotrebu trenutno dostupnih informacija. Pokaže li se da su informacije netočne ili da postoje nove informacije, članak ćemo nadopuniti i promijeniti. Ako imate informacije s kojima možemo nadopuniti ili ispraviti članak kontaktirajte nas na info@dubokavoda.com.

Ako vam se svidio članak, počastite autora pivom.