Dobili smo i prvu visokovrijednu žrtvu. High value target je upravo pala, a svi mediji i poneki političari, digli su se na zadnje noge i graknuli : “Diktatura. Gušenje slobode govora.” Ma koje slobode? Pa nikad je nije ni bilo.

Da pojasnim o čemu se radi. Riječ je o hapšenju novinara/kolumnista/aktivista s portala Index.hr, Gordana Duhačeka. Privela ga policija sucu za prekršaje, a ovaj mu je odrezao kaznu od 200 DEM (njemačkih maraka koje nisu u upotrebi već desetljećima) plus troškovi postupka. Kikiriki, doduše, ali dobro dođe siromašnom državnom proračunu. Dio Duhačekovog novca će otići i za plaću Lovri Kuščeviću i ostalim smijenjenim ministrima koje Index drži prekrižene na naslovnoj stranici.

Čitavu priču oko tog slučaja možete pratiti na nekoliko poveznica: na ovoj poveznici je opisano zbog čega se novinar našao u sukobu sa zakonom a na ovoj je opisano zbog čega ga je policija privela. Ja ću pokušati do kraja pojasniti očemu se zapravo radi. Stvar nije nova i na ovakav način se već desetljećima kažnjavaju ljudi u Hrvatskoj, a prije toga u Jugoslaviji.

Što je Duhaček napravio?

Priča otprilike ide ovako. Prije godinu dana policija u Zadru je “postupala” u jednom slučaju, a Duhaček je na svojem osobnom Twitter profilu to komantirao ovako:

ACAB je skraćenica na engleskom koja znači “Svi policajci su kopilad”. Kad je upozoren, od drugih korisnika Twittera da bi ovakva objava mogla biti i kažnjiva, odgovorio je ovako:

Po zakonu, ovaj twitt je kažnjiv po Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira. I to po članku 17. koji kaže:
“Tko omalovažava ili vrijeđa državne organe odnosno službene osobe prilikom vršenja ili u vezi s vršenjem službe ili njihova zakonita naređenja, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom od 50 do 500 dinara ili kaznom zatvora do 30 dana. “
Izmjenom zakona od 31.ožujka 1994. godine, dinari su prevedeni u njemačke marke DEM. U to ratno vrijeme hrvatski dinar je bio nestabilna valuta, a državom je harala velika inflacija. 30. svibnja 1994. godine, na tadašnji Dan državnosti, uvedena je kuna i prekinut višedesetljetni niz hiperinflacija. Međutim, zakon nije dirnut od tog vremena, znači još iz 1994. godine i danas imamo takvu situaciju.

Ovdje je stvar, po zakonu, sasvim čista. Novinar je vrijeđao policajce dok su radili svoj zakonit posao, nazivajući ih kopiladima. Po zakonu, to je kažnjivo. Tu nikakva obrana ne pomaže, jer Duhaček je to objavio na društvenoj mreži Twitter, svima su vidljive njegove objave, dakle, javne su.

Grijeh po članku 14.

Osim ovog twitta, Duhaček je imao još jedan, u kojem je promijenio sadržaj pjesme “Vila Velebita”:

Naravno, netko se našao uvrijeđen, mada je Duhaček rekao da je to satira. Vrlo loša, moram nadodati. Ali, pošto se “netko” našao uvrijeđen, prijavio je Duhačeka zbog “vrijeđanja moralnih osjećaja građana”. Nisam izmislio, to vam je kažnjivo po članku 14. Zakona o prekršajima protiv JRM.
“Tko na javnom mjestu vrijeđa ili omalovažava moralne osjećaje građana, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom od 50 do 500 dinara ili kaznom zatvora do 30 dana.”

U ovom slučaju je vrlo upitno što su to “moralni osjećaji građana”. Ali zato imamo sud. I svaki sudac, u praksi, može za ovaj prekršaj kazniti ili ne kazniti po svojem nahođenju. Shvaćate li koliko je zakon debilan i rastezljiv? Ne, nije riječ o velikim kaznama, par stotina kuna ili do 30 dana zatvora, zavisno o koliko prekršaja se radi. Ali stvar je u tome da je zakonom ograničena sloboda govora i izražavanja.

Karma is a bitch

Dakle, novinar Duhaček je kažnjen, za sada jednom, zbog izražavanja svojeg mišljenja, javno, o policiji i njenom radu. Dok sad kmeči o svojem boravku u pržunu, taj isti novinar je bio vrlo brz i agilan dok je trebalo druge kazniti zbog njihovog iznošenja vlastitog mišljenja ili prakticiranja slobode govora. Npr, u ovom svojem tekstu, Duhaček je jasan oko slogana Za Dom – Spremni. Treba biti kažnjiv u svim slučajevima. O tome sam pisao ovdje. U ovom slučaju je Duhaček jasno stao na stranu onih koji bi neke stvari kažnjavali, a neke ne. Slično se ponio i u raspravi sa svojim kolegom s portala Index.hr, Nevenom Barkovićem. Duhaček je jasan što bi i zašto trebalo biti zabranjeno. Sve ono što se njemu ne sviđa kazniti, a ono što mu se sviđa treba biti slobodno.

Prije komemoracije na Bleiburgu, navijao je za to da bude čim više uhapšenih i privedenih zbog hrvatskog grba s prvim bijelim poljem.

Sad se cvili, ali nekad se zbog istih razloga likovalo.

Političarsko uvlačenje u guzicu novinarima

Glavni problem u svemu ovome je Zakon o prekršajima protiv JRM. To je valjda svima jasno. Ovakav zakon sprječava slobode, a nisu problem samo ova dva članka. Ima toga tu još. I svaki od tih članaka se može tumačiti i na više načina. A zakone donosi Sabor. Političari koji sjede u Saboru i praktički ne rade ništa. Ali neki od njih su se usudili stati u obranu Duhačeka i napadoše Vladu i policiju. A istovremeno, dok su bili vlast, pa čak i dok nisu bili u vlasti već u oporbi, sjedili su u Saboru i nikad nisu ni predložili izmjenu Zakona ili njegovo ukidanje. Čak su i za vrijeme njihove vlasti ljudi hapšeni zbog istih razloga kao i Duhaček sada. Jednom je čak Index imao naslov “SDP-ova policijska paradržava: Počeli privoditi zbog negativnih komentara na Facebooku!”
Idemo redom:

Kmečanju političara zbog novinara Duhačeka pridružio se i bivši ministar uprave i sadašnji saborski zastupnik Arsen Bauk. Naravno, idućih dana bit će još takvih uguzivača. A budući da će stati na stranu novinara, ti isti novinari ih neće napasti zbog njihovog nedjelovanja po pitanju debilnog zakona. Dapače, već sad su počeli manipulirati na isti način kao prije nekoliko mjeseci. I nikako da se opamete i okrenu cijevi prema pravoj meti.

Dosadašnji slučajevi remećenja JRM

Mediji nisu previše galamili dok je pjevač osuđen zbog pjevanja “Čavoglava”.Nisu se pretrgali niti jedanput dok se radilo o kažnjavanju ili privođenju zbog slogana Za Dom Spremni. Nisu baš ni žalili dok se radilo o kažnjavanju zbog pjevanja bećarca. Reagirali su u slučajevima poput onog kad je stariji gospodin nazvao predsjednika Vlade Plenkovića “Ćaćom”. Pazi koje hladno izvještavanje.
Ali sve što nije pogodovalo njihovom mišljenju nailazilo je na prešutno ili glasno odobravanje. Dok nije Vrag pokucao i na njihova vrata.
U ovom slučaju je Zadranin imao na majici natpis ACAB, a u ovom slučaju je Đakovčanin pisao po Facebooku. Slično kao Duhaček po Twitteru. Malo ili ništa buke se diglo zbog ovih slučajeva.

Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira

Naravno, nekima od vas će se činiti da je navedeni novinar zaslužio da ga se privede, uhapsi, a neki navijaju i da mu policija protrese malo i bubrege. Srećom, to se neće dogoditi. I naravno, sad će oporba, a i mediji, napasti ovu Vladu, policiju, vladajuće političare, ali činjenica je da oni nisu problem. Problem je sadašnji Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira. Ovakav zakon je donesen još 02. veljače 1990. godine. To je bilo razdoblje Jugoslavije, socijalizma i Socijalističke Republike Hrvatske. HDZ još nije došao na vlast, a višestranački izbori još nisu održani.

Nakon dolaska HDZ na vlast i nastupa demokracije, zakon se malo mijenja. 24.srpnja 1990., povećava se kazna za “drsko vrijeđanje” građana sa 1500 dinara na 2500 dinara.

09. studenoga 1990. se zakon mijenja, a najvažnija i najveća promjena je bila brisanje članka 3., poznatijeg pod nazivom verbalni delikt. Izbrisani su još neki nebulozni članci.

24. ožujka 1994. godine dolazi do još jedne promjene, a bila je riječ o tome da se kazne izražene u dinarima (koje je gutala inflacija) zamijene kaznama u kunama.

I to je to. 25 godina poslije imamo monstruma kojeg imamo.

Zakon koji sad imamo je debilan i izvan vremena u kojem živimo.

Primjerice, ovaj član se nikako ne provodi.
Član 16.
Tko izmišlja ili širi lažne vijesti kojima se remeti mir i spokojstvo gradana, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom od 50 do 500 dinara ili kaznom zatvora do 30 dana.

Zamislite koje bi to kmečanje novinara bilo kad bi se član 16. provodio.

Zaključak

I sad nastupa hajka i lavež, ali na karavane koje prolaze. Napada se sudca koji je osudio Duhačeka. “Ugledna” odvjetnica Vesna Alaburić kaže za Index:
“Ne sjećam se da je ikada u proteklih tridesetak godina protiv nekog novinara ili bilo kojeg građanina pokrenut prekršajni postupak zbog onog što je negdje napisao, uključujući napise i priloge na društvenim mrežama. Smatram da Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira ne sadrži ni jednu jedinu odredbu koja bi omogućila prekršajno kažnjavanje za sadržaje objavljene u medijima ili na društvenim mrežama. “ U ovom tekstu sam dao nekoliko primjera, koji su zabilježeni u medijima, a da ne govorim o onima koje nitko nigdje nije objavio. Odvjetnica se, naravno, pravi Toša.

GONG je reagirao. Ne sjećam se da je reagirao dok je na vlasti bio SDP. A nije ni čudo kad im je vođa na kraju završio u kao provjereni kadar SDP-a.

Ukratko, ovaj slučaj otkriva nekoliko stvari. Običan čovjek, takozvana stoka sitnog zuba, mali Hrvat Croaticus Vulgaris je jedna vrsta homo sapiensa, dok su novinari i političari druga, povlaštena i nedodirljiva vrsta homo sapiensa. Mi i oni. Njih se ne smije kazniti, a ako ih se slučajno kazni, ide drvlje i kamenje na one koji su se usudili. S druge strane, malog Hrvata se slobodno šikanira i kažnjava. Sad imamo i crno na bijelo da je tako.

Druga stvar je Zakon o prekršajima protiv JRM. Došao je u žižu javnosti, ali nitko se neće usuditi reći da je to zakon koji treba pod hitno mijenjati. Zašto ne? Jer svakoj vlasti, svakoj političkoj eliti treba takav zakon. S njim se stoka sitna zuba drži na kratkoj uzici. Kazne nisu velike. Male packice, čisto vaspitne. Budimo realni, da se promijeni zakon kako bi onda Duhaček i slični mogli pozivati na kažnjavanje svojih neistomišljenika. Ustaša, katolibana, klerofašista i ekstremnih desničara. Pod navodnicima.

Ništa od toga.

Ali bar se ponekad pokaže istinita ona stara da “revolucija jede svoju djecu”. Ili “tko se mača laća od mača će i poginuti. ” Pa je tako sad Duhaček šokiran kao i njegov kolega “kriminalac” koji je nosi majicu s natpisom “Crna Legija”.

Koja ironija.

Napomena: Ovaj članak je pisan uz upotrebu trenutno dostupnih informacija. Pokaže li se da su informacije netočne ili da postoje nove informacije, članak ćemo nadopuniti i promijeniti. Ako imate informacije s kojima možemo nadopuniti ili ispraviti članak kontaktirajte nas na info@dubokavoda.com.

Ako vam se svidio članak, počastite autora pivom.