U hrvatskim medijima se dosta piše o zadnjem tzv. skandalu u kojem se našao američki predsjednik Trump. I kao i obično kad je Trump u pitanju, informacije oko događaja su ili lažne ili nepotpune ili pretjerane. U takvoj kakofoniji informacija, lako se izgubi zapravo ono što se zbiva. O čemu se tu zapravo radi, zašto je sad izbio skandal i kakav je to skandal zapravo? Čovjeku koji prati informacije u prosječnoj količini sve se to izgubi i lako se s njim manipulira. Probat ću objasniti što se zapravo dogodilo i kakve su posljedice toga.

Nakon izbijanja “skandala” zastupnici Demokratske stranke su odlučili pokrenuti opoziv (impeachment) predsjednika. Za opoziv je potrebno 218 glasova u Kongresu, što Demokrati zasad imaju.

Zašto Demokrati traže opoziv Trumpa?

Glavni razlog, ovaj put, za zahtjevom za opoziv predsjednika je izvješće “zviždača” koje je poslano senatskim i kongresnim odborima za obavještajne poslove. U svojem izvješću, nepoznati “zviždač” ( za kojeg se sad tvrdi da je član CIA-e koji je jedno vrijeme radio u Bijeloj kući ) navodi da je “primio informacije od više vladinih službenika da Predsjednik SAD-a upotrebljava svoju moć kako bi nagovorio/osigurao nezakonito upletanje strane države u predsjedničke izbore 2020. godine. Upletanje uključuje, između ostalog, pritisak na stranu zemlju da istražuje jednog od glavnih predsjednikovih političkih protivnika.”

Ukratko, po medijima, američkima i našima (koji samo prepisuju), proizlazi da je Trump u razgovoru sa svojim ukrajinskim kolegom, zatražio istragu protiv sina Joe Bidena, Huntera.

Priča o Hunteru Bidenu i bivšem ukrajinskom državnom tužitelju

Hunter Biden je bio član upravnog odbora ukrajinske naftne tvrtke Burisma Holding. Hunter je pravnik s iskustvom u nekim neprofitnim organizacijama. Iskustva u radu u Ukrajini i s naftnim biznisom nije imao. Svejedno, u Burisma Holdingu su mu plaćali 50 000 dolara mjesečno. Više od 300 000 kuna. Naravno da su se neki upitali što to Hunter Biden radi za tolike novce, a bez ikakvog iskustva.

Bilo je to vrijeme vladavine Barracka Obame, a njegov zamjenik, Joe Biden, je bio, između ostalog, zadužen i za pitanja Istočne Europe. U Ukrajini je vladala korupcija, a državnog tužitelja su optuživali da ne radi dovoljno u borbi protiv korupcije.Jedan od onih koji je tražio smjenu državnog odvjetnika je bio Joe Biden. I tu bi možda sve bilo čisto, da istovremeno taj državni odvjetnik nije istraživao tvrtku, Burismu Holding, u kojoj je radio Hunter Biden. Točnije, istraživao je vlasnika tvrtke zbog pranja novca, neplaćanja poreza i korupcije. Uskoro je na državnog odvjetnika, Viktora Shokina, pala sumnja da nije dovoljno agilan u borbi protiv korupcije, pa je Joe Biden zatražio njegovu smjenu. Neki kažu da nije ni istraživao Burismu Holding, jer je istragu naslijedio, pa da je i to bio jedan od razloga za njegovu smjenu. Kako god bilo, Shokin je smijenjen. Ukrajina ga je smijenila jer je Joe Biden zaprijetio da SAD neće dati milijardu dolara pomoći Ukrajini.

Sad, jako je teško iz čitave priče procijeniti što su bili razlozi za smjenu Shokina. Korumpiranost? Nerad? Neučinkovitost? Ili pretjerana revnost u istraživanju poslovanja tvrtke u kojoj je radio Bidenov sin? Štogod bio razlog, sumnja je postojala da je Joe Biden bio u sukobu interesa u čitavoj ovoj priči. Ponovit ću još jednom: američki potpredsjednik je tražio smjenu državnog tužitelja koji je istraživao tvrtku u kojoj je njegov sin “radio”. I tu smjenu je uvjetovao s milijardu dolara američke pomoći. Je li Joe Biden znao gdje mu sin radi i što radi? Je li znao da čovjek čiji otkaz on traži istražuje poslodavca njegovog sina? Sve to nije poznato, ali valjalo bi istražiti, zar ne?

Sam Joe Biden kaže da nije znao što i gdje mu radi sin (moguće je), ali je u međuvremenu svjetlo dana ugledala i fotografija na kojoj se nalaze Joe sa sinom Hunterom i jedan od direktora u Burisma Holdingsu. Malo je neobično da se potpredsjednik SAD-a nalazi s ljudima o kojima ne zna ni gdje rade, a da je jedan od njih njegov vlastiti sin. Osim toga, i sam glasnogovornik Bijele kuće je na pitanje novinara, još 2014. godine, odgovorio da je Hunter Biden privatna osoba i da je njegova stvar što radi i za koga radi. Dakle, znalo se da je Hunter Biden zaposlen kod Burisma Holdingsa.

Kakve to veze ima s Trumpom?

Joe Biden je jedan od kandidata Demokratske stranke za predsjednika. Iduće godine u predsjedničkom “ringu” bi mogli biti on i Trump. Neke ankete kažu da Bidena trenutno prestiže Elizabeth Warren . Ali ako se dogodi da je Biden takmac Trumpu, naravno da bi Trump volio imati aferu koja bi mogla uništiti Bidena ili ga prikazati u negativnom svjetlu. Posebno kao korumpirana političara. Zato se u najnovijem “skandalu” spominje da je Trump u razgovoru s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim čak osam puta spominjao Bidena i istragu protiv njega. Također, spominje se da su u Bijeloj kući čitav razgovor između Trumpa i Zelenskog okarakterizirali kao državnu tajnu i smjestili na kompjutorski sustav kojim upravlja Vijeće za nacionalnu sigurnost, što ga čini nedostupnim, tj. dostupnim samo malom broju ljudi. Zviždač kaže da to nije uobičajeno i da ga je to, između ostalog, potaklo na sumnju da se radi o nekakvim sumnjivim radnjama i pokušaju zataškavanja.

Ukratko, Trump je tražio pomoć od Ukrajine u izbornoj utrci protiv Bidena, istovremeno ucjenjujući Ukrajinu. Jer, početkom srpnja 2019. godine, SAD su stopirali pomoć za Ukrajinu u iznosu blizu 400 milijuna dolara. Očito korištenje vlastite moći i utjecaja za stjecanje vlastite koristi (reizbora za predsjednika). Telefonski razgovor između Trumpa i Zelenskog je vođen 25. srpnja 2019.

Od svega toga je sada nastao skandal pomoću kojeg se traži Trumpova ostavka, ali se ne preispitiva Bidenova uloga u smjeni i pritisku na Ukrajinu da smijeni svojega državnog tužitelja. Dapače, čitav taj dio se zaobilazi, mada je Joe Biden javno i otvoreno govorio da je tražio smjenu ili se Ukrajina može pozdraviti s milijardu dolara pomoći.

Je li Trump tražio ukrajinsku istragu protiv Joe Bidena?

Da i ne. Trump je zatražio uslugu od Zelenskog. Čitav transkript razgovora možete pročitati na ovoj poveznici. Štogod mediji rekli, ovo je prilično iscrpan transkript razgovora. Na početku se navodi da transkript nije doslovan jer postoje šumovi u komunikaciji i problemi s jezičnim naglaskom i interpretacijom, zato mogu pretpostaviti da su razgovarali bez prevoditelja. Svejedno, dio u kojem Trump traži “uslugu” je ovaj:

“Predsjednik:
Volio bih da nam učinite uslugu jer naša zemlja je prošla kroz dosta toga, a Ukrajina zna dosta o tome. Želio bih da doznate što se dogodilo s ovom čitavom situacijom oko Ukrajine, kažu Crowdstrike…pretpostavljam imate jednog od vaših bogataša…Server, kažu da ga Ukrajina ima. Puno se stvari događalo, čitava situacija. Mislim da se okružujete s nekim od istih ljudi.”

Nakon toga se razgovor nastavlja i nastavlja… i tek nakon određenog vremena Trump spominje Bidena.

Predsjednik:
Druga stvar, ovdje se puno priča o Bidenovom sinu, da je Biden zaustavio istragu i puno ljudi želi znati više o tome, tako da štogod možete učiniti s ministrom pravosuđa bilo bi odlično. Biden se okolo hvalio da je on zaustavio istragu, pa ako možete to ispitati…meni zvuči strašno.

U svojem objašnjenju, prije objave transkripta, Trump je rekao da je usput spomenuo Bidena i da nije bilo pritiska na Ukrajinu, što se može zaključiti i iz transkripta. Mada su mediji spominjali da je Trump osam puta tražio Bidenovu istragu, u samom transkriptu se to ne vidi. Svejedno, ako bolje pročitate pojašnjenja koja je ponudio CNN na poveznici koju sam postavio, možete primjetiti da svako spominjanje istrage u Ukrajini, mada se ne radi o Bidenu, CNN tumači kao pritisak Trumpa na Ukrajinu da provede istragu.

Ukratko, u transkriptu razgovora nema nikakvih navoda koji su se spominjali u medijima, nema pritiska na Ukrajinu, nema ničega čime bi se moglo nedvojbeno zaključiti da Trump traži istragu o Bidenovom slučaju kako bi to mogao iskoristiti u svojoj kampanji.
Osim toga, da su Trumpovi ljudi htjeli sakriti transkript, kako tvrdi zviždač, onda Trump ne bi drugi dan nakon izbijanja “afere” pustio čitav transkript u javnost. To se čini sasvim nelogično.
U medijima se spominjala i činjenica da je Trump u Ukrajini angažirao svojeg savjetnika, Rudya Gulliania, a ne ministra pravosuđa, Williama Barra, pa je i to uzimano kao dokaz o Trumpovim mućkama. Na kraju se ispostavilo da ni to nije točno, jer u transkriptu je vidljivo da Trump upućuje Zelenskog i njegove ljude na suradnju s ministrom pravosuđa Barrom. Dodatno, iz pritužbe zviždača vidi se da sva saznanja koja on/ona ima o razgovoru i o zbivanjima oko Ukrajine su iz, najmanje, druge ruke, a neka su čista nagađanja i pretpostavke.

Oko čega je u stvari takva strka?

Na prvi pogled, čitava priča oko pritiska na Ukrajinu je, ako se gleda transkript, sasvim prenapuhana. Međutim očito je da postoje određeni pritisci na Ukrajinu, jer su SAD par tjedana prije telefonskog razgovora, stopirali oko 400 milijuna dolara pomoći za Ukrajinu. Čini se da Zelenski to zna i da pokušava nekako pridobiti Trumpa da odobri ta sredstva. Kongres je to već odobrio, ali Trump nije dao zeleno svjetlo. Kako bi ga nagovorio, Zelenski spominje kako se Ukrajina razmišlja o kupnji protuoklopnih sustava “Javelin”, koji su američke proizvodnje. Ukratko, ako nam daš novac, potrošit ćemo ga u tvojem dućanu.

Bez obzira na to, nije sigurno, niti se sa sigurnošću, barem malom, može reći da Amerikanci pritišću Ukrajinu s namjerom da istraži Bidenovog sina. Moglo bi se reći da im ne žele dati novce dok Ukrajina ne pokaže više volje i borbe protiv korupcije, na primjer.

Kod nas su mediji prenijeli kako su Trump i Zelenski “ogovarali” Njemačku i Angelu Merkel, da ne čini dovoljno za Ukrajinu, predstavljajući tu informaciju na banalan način. Svatko tko se sjeća krize u bivšoj Jugoslaviji i poslije rata u Hrvatskoj i BiH, može se sjetiti i inertnosti i lijenosti tadašnje Europe. Kako su u nekim slučajevim još i pogoršavali sukob umjesto da ga smire, a sve je na kraju završilo većim angažmanom SAD-a. Tek tada su se stvari počele micati s mrtve točke (Washingtonski i Daytonski sporazumi) krenulo se prema rješenju sukoba. Koji je na kraju završio zahvaljujući snazi i operacijama Hrvatske vojske.
Vjerojatno je u Ukrajini slična situacija jer EU kalkulira između interesa koje ima s Ukrajinom i onih koje ima s Rusijom.

Ono što nije u prvi mah iskočilo u našim medijima, a ni u američkima, a što nije ni danas do kraja razjašnjeno je Trumpovo spominjanje tvrtke “Crowdstrike” i servera u Ukrajini.
Na početku svojeg mandata Trump se susreo s optužbama o suradnji s Rusijom i Vladimirom Putinom oko njihove pomoći u njegovoj kampanji i namještanju izbora 2016. Nakon optužbi osnovan je poseban tim istražitelja koje je vodio senator Robert Muller koji je, nakon dvije godine istrage, izdao i tzv Mullerovo izvješće. U izvješću nije nađen nikakav dokaz o suradnji Trumpove kampanje i Rusije, mada su otkriveni pokušaji Rusije da utječe na američke izbore. Izvješće se dotaklo i Trumpovog pokušaja ometanja istrage, ali se tu ništa nije moglo dokazati. Tada su Demokrati također govorili o “impeachmentu”, ali su na kraju procijenili da se to politički ne isplati.

Čim je istraga protiv Trumpa završena, Trump je pokrenuo vlastitu istragu. Počela je “istraga istrage”, pa su se počeli “istraživati istražitelji”. Ministar pravosuđa, William Barr, je osnovao i tim istražitelja koji bi trebali istražiti kršenje zakona od strane pojedinih ljudi u FBI-a, obavještajnoj zajednici i Demokratskoj stranci.

Veze s Ukrajinom

Čitava priča oko istrage i oko izbora 2016. godine još nije gotova. Najnoviji “skandal” je samo nastavak. Svaki dan se doznaju novi detalji. U ovom članku Jutarnjeg je površno objašnjeno o čemu se radi. Novinarka nastoji prikazati aktivnosti ministra pravosuđa i istražitelja kao nelegalne ili sumnjive ali to je daleko od istine. Kako je Ukrajina uopće došla u središte Trumpovog interesa, tj. “istrage o istrazi”? Zašto William Barr putuje svijetom i nalazi se s različitim ljudima?

2016. godine, u vrijeme američkih izbora, bilo je jasno da Donald Trump ima drugačije viđenje Rusije i njenog predsjednika, od dotadašnjih američkih predsjednika, a pogotovo od drugih predsjednikčkih kandidata. Trump je prema Rusiji bio pozitivniji. To nije ništa novo, mnogi republikanci su tvrdili da bi SAD morale ići u bliže veze s Rusijom jer Rusija nije takmac SAD. Pravi takmac je Kina. Uostalom, i Steve Bannon, tadašnji šef Trumpove kampanje je i dan danas jasan oko toga.

Naravno, američko približavanje Rusiji ne odgovara Ukrajini koja je s Rusijom u ratu oko Krima i istočnog dijela Ukrajine. Normalno je da Ukrajina u tom slučaju može očekivati gubitak američke potpore. Zato je sasvim normalno da je ukrajinsko vodstvo bilo naklonjenije Demokratima, tj. Hillary Clinton nego Donaldu Trumpu. Kao bonus tome, jedan od vođa Trumpove kampanje je bio Paul Manafort, nekadašnji savjetnik Viktora Janukoviča, bivšeg ukrajinskog predsjednika. Koji je nakon “revolucije” u Ukrajini zbrisao u Rusiju. Vjerojatno su Ukrajinci pretpostavili da bi Trumpova vlada mogla biti naklonjenija Rusiji nego njima.
Neke od veza s Ukrajinom su prikazane i u tzv. Steelovom dosijeu. Pored toga, postoji i teorija o hakiranom serveru Demokratske stranke koji je završio u Ukrajini. Ili koji se nalazio u Ukrajini.

Već to je dovoljno da, ako se želi istražiti eventualne manipulacije u predizbornoj kampanji, Ukrajina bude jedna od točaka u istrazi.

Veze s Britanijom

Druga točka je Velika Britanija. Jer tvorac tzv. Steelovog dosijea je Christopher Steel, bivši britanski obavještajac. U predizbornoj kampanji je Demokratska stranka naručila istragu Trumpa i njegovih veza s Rusijom i za to je angažirala tvrtku Fusion GPS, koja je za to zadužila Christophera Steela. Postoje tvrdnje, mada nedokazane, da je taj dosije omogućio istragu Trumpove kampanje i njihove veze s Rusijom. S druge strane, tvrdi se da je FBI-ova istraga započela istragom Georgea Papadopoulosa. Zahvaljujući tome je i FBI pokrenuo istragu, što je omogućilo i prisluškivanje Trumpove kampanje. Tako se dogodilo da je tijekom kampanje FBI prisluškivao Trumpov izborni stožer, a sve informacije su išle, naravno, tadašnjem američkom predsjedniku. Što je i normalno. Ali ništa u tome nije normalno. Jer Trumpova konkuretkinja, Hillary Clinton, je bila Obamina ministrica vanjskih poslova. Da prevedem na hrvatski, to bi bilo kao da ministar unutrašnjih poslova Božinović prisluškuje stožer predsjedničkog kandidata Zorana Milanovića i informacije dostavlja predsjedniku vlade Plenkoviću, čiji kandidat za predsjednika je Kolinda Grabar – Kitarović. Nenormalna situacija.

Meta “Duboke Države”?

Treća točka istrage je Italija u koju je William Barr već otišao. U Italiji, navodno, se skriva, pod drugim identitetom, Joseph Mifsud. U ovom trenu priča postaje još zapetljanija i slična špijunskom trileru u kojem je jako teško razlučiti istinu od laži. Priča teče otprilike ovako. Joseph Mifsud profesor s Malte, jedno vrijeme je bio šef ureda malteškog ministarstva vanjskih poslova. Navodno ima veze s Rusijom i to one koje sežu do samog Vladimira Putina. Za vrijeme izborne kampanje u SAD-u stupio je u kontakt s Georgeom Papadopoulosom koji je tada bio u Trumpovom izbornom stožeru zadužen za kontakte sa stranim dužnosnicima. Mifsud je Papadopoulosu tvrdio da može dogovoriti sastanak između Trumpa i Putina. Mifsud je čak Papadopoulosa upoznao s lažnom Putinovom nećakinjom, a nakon par sastanaka izjavio je da Rusija ima “prljavštine” o Hillary Clinton i kao dokaze za to njezinu elektronsku poštu. U to vrijeme se znalo da je Clinton obrisala neke svoje poruke s privatnog servera (na kojem nije smjela imati takve dokumente), pa je Papadopoulos zaključio da se vjerojatno radi o tome. Kontaktirao je i druge članove Trumpove kampanje i radio je na tome da dođe do susreta Trumpa i Putina, ali se to nije ostvarilo.

Papadopoulos je u međuvremenu informacije o Hillarinim mejlovima rekao australskom diplomatu Alexanderu Downeru (zato je Trump razgovarao i s australskim premijerom i zato je Australija jedna od točaka istrage), a on je, nakon izbijanja afere s hakiranjem servera Demokratske stranke tu informaciju dao australskim službama. Razumljivo, oni su to prenijeli američkim kolegama i pokrenuta je istraga Trumpove kampanje.

Papadopoulos je osuđen na 12 dana zatvora i zbog svih tih peripetija se našao u problemima. Napisao je knjigu u kojoj detaljnije govori o čitavoj aferi, a njegova glavna tvrdnja je da je njemu zapravo namješteno. A sve s ciljem diskreditiranja i rušenja Trumpa. Govorio je kako je imao sastanke s tajnim agentima FBI-a koji su ga pokušali također kompromitirati, a u jednom slučaju su mu pokušali podmetnuti i agenticu. U međuvremenu, Joseph Mifsud je nestao s lica zemlje. Progutao ga mrak, a tvrdi se da živi pod drugim imenom i identitetom negdje u Italiji. Zbog toga je William Barr posjetio Italiju.

Crowdstrike

Crowdstrike je tvrtka koja je provodila istragu o hakiranju servera Demokratske stranke. Na kraju istrage su zaključili da su glavni krivci za hakiranje ruske hakerske skupine koje imaju zaštitu i ruske države, a jedna od njih je, navodno, i pod kontrolom GRU-a, ruske vojne obavještajne službe. Kako bi proveli istragu, Crowdstrike je upotrebljavao tzv. “sliku” hakiranog servera. Nisam stručnjak za to pa ne znam ni kako to objasniti, ali ukratko, oni nisu pregledavali pravi, fizički, server. Što je onda dovelo u pitanje njihove rezultate i koliko su točni. Isto tako, pitanje je bilo zašto Demokratska stranka nije angažirala FBI da napravi istragu već privatnu tvrtku. K tomu, postoje “glasine” da se pravi server Demokratske stranke nalazi u Ukrajini, što nas dovodi do početka priče i do sadašnje situacije oko razgovora Trumpa i Zelenskog.

Zaključak

Kompletna priča telefonskog razgovora Trumpa i Zelenskog je puno šira nego što se na prvi pogled čini. Hrvatski mediji su vrlo pristrani, mada mi osobno nije jasan njihov motiv. Uzmimo kao primjer izvješćivanje dopisnika portala Telegram.hr iz SAD-a. Tu se Trump naziva klaunom, ovdje se uzima samo jedna strana priče a ovdje je kompletna Trumpova istraga proglašena cirkusantskom skupa s Rudyem Giulianijem. Od analize ni “A”.

OK, Telegramov dopisnik je dosta dugo u SAD-u, pa je čitava tamošnja atmosfera vjerojatno utjecala na njega. Ali što je s onima koji nisu ni primirisali Washingtonu? Naslovi poput “Trump izvan kontrole”, “Puca Trumpova hobotnica”, prešućivanje određenih informacija, a naglašavanje onih drugih u hrvatskoj javnosti djeluje na percepciju o Trumpu. Koja je korist od toga da imamo netočnu sliku o zbivanjima u SAD-u?

Navešću par prešućenih i netočnih informacija u hrvatskim medijima samo o zadnjoj “Trumpovoj aferi” :

1. Sve informacije koje je zviždač dao su iz druge ili treće ruke, a neke su pretpostavke. U svojoj pritužbi zviždač to jasno govori. To se nigdje ne spominje, a vrlo je bitno.
2. Prve vijesti u mediji su govorile da je Trump osam puta tražio istragu Bidena u razgovoru s Zelenskim. Netočno.
3. Uopće se ne spominje, ili se spomene da je to “pokušaj diskreditacije” Mullerove istrage, da su razgovori s australskim premijerom, razgovor s Zelenskim i Giullianijeva istraga, kao i Barrova putovanja, dio šire istrage koju vodi američko ministarstvo pravosuđa.
4. Netočna je bila i informacija da je Trump Zelenskog upućivao samo na suradnju s Giullianijem, a ne i s američkim ministrom pravosuđa.
5. Spominje se pritisak na Ukrajinu, mada pritiska u razgovoru uopće nema.
6. Prešućuje se Bidenova “afera” i čitava priča oko njega i njegovog sina.
7. Opoziv ili “impeachment” se predstavlja kao gotova stvar. Mada demokrati imaju većinu u Kongresu, nemaju većinu u Senatu. I opoziv neće moći proći. Nisu republikanci toliko blesavi da će opozvati svojeg predsjednika godinu dana pred izbore, a nemaju kandidata kojeg bi mogli suprostaviti demokratima. Ali ako čitate hrvatske medije, opoziv Trumpa je gotova stvar.

Zašto se u hrvatskim medijima tako piše? U SAD-u postoje konzervativni i postoje “liberalni” mediji, ili bolje rečeno, oni koji naginju demokratima i oni koji naginju republikancima. Opoziv Trumpa je nešto za što su demokrati bili čak i prije nego je on došao na vlast. Trenutno među njima postoje oni koji smatraju da nije “pravo vrijeme baš sad” i oni koji su tražili opoziv i prije, na svaku Trumpovu “pogrešku”. Neki demokratski kandidati za predsjednika, poput Kamale Harris, traže da se Trumpu zabrani korištenje Twittera. A to je praktički uskraćivanje slobode govora, nešto nezamislivo u SAD-u.

U Hrvatskoj imamo novinare koji očito čitaju i prate samo američke medije koji naginju demokratama, to jest, ljevičarske medije. Suprotna strana se uopće ne prati, ili ako ijedna informacija s te strane dospije do naših medija, ona se ignorira. Zato se stvara sasvim pogrešna slika o događanjima u SAD-u, a Trump se predstavlja kao klaun, mrzitelj muslimana, bezosjećajan, luđak i homofob.

U takvoj atmosferi nemoguće je stvoriti točno ili objektivno mišljenje. Ako se i naši političari hrane na ovakvim zatrovanim izvorima informacija, kako je moguće očekivati od njih da donesu normalnu odluku ili politiku prema SAD-u ili nešto tome slično?

U ovom tekstu sam pokušao dati bar dio informacija koje se uopće ne puštaju u hrvatsku javnost i koje su sasvim nepoznate. Nemam iluzije da sam išta uspio razjasniti jer i dalje će dolaziti nove vijesti i nove informacije o “najnovijoj Trumpovoj aferi”.

Dat ću i jednu procjenu: neće biti impeachmenta.

Napomena: Ovaj članak je pisan uz upotrebu trenutno dostupnih informacija. Pokaže li se da su informacije netočne ili da postoje nove informacije, članak ćemo nadopuniti i promijeniti. Ako imate informacije s kojima možemo nadopuniti ili ispraviti članak kontaktirajte nas na info@dubokavoda.com.

Ako vam se svidio članak, počastite autora pivom.