Vijeće za suočavanje s posljedicama nedemokratskih režima je donijelo svoje preporuke za Vladu RH. I kako to obično biva, nitko nije zadovoljan. “Komunisti” bi da se simboli NDH sasvim zabrane (pa i ZDS), a “ustaše” bi zabranili i zvijezdu petokraku. Naravno, tu je i treća strana koja ne bi ništa zabranjivala. Pošto treća strana nije tako glasna i fanatična kao prve dvije, vjerojatno će izgubiti bitku.
Međutim, jedna od izjava koja se čula tijekom predstavljanja tzv. “Dokumenta dijaloga” bila je ta da je pozdrav “Za Dom spremni” neustavan. Pa smo odlučili provjeriti što kažu hrvatski sudovi o tom pozdravu.

Sud odlučio da je “Za Dom spremni” stari hrvatski pozdrav ?

U javnosti se moglo dosta čuti o tome kako je hrvatski sud presudio da je “ZDS” stari hrvatski pozdrav. Zašto bi to bilo bitno? Ako jest stari i ako ima svoju povijest prije ustaškog pokreta, postojala bi mogućnost “rehabilitacije” pozdrava. Naravno, to je krivo zaključivanje. “Kukasti križ” ili “svastika” ima dulju povijest od pozdrava ZDS, čak i od kršćanskog križa, pa je svejedno zabranjen u velikom broju država. Ipak, jedan dio javnosti bi jako volio da je ZDS “stari hrvatski pozdrav”. A kad bi neki sud zaključio da je tome tako, nadaju se da bi i kontekst pozdrava bio sasvim promijenjen.

Pa pogledajmo dva slučaja u kojima se spominje da je sud presudio u korist starosti pozdrava. U prvom je slučaju okrivljenik prodavao predmete s ustaškim obilježjima i pozdravom ZDS.  Ako želite provjeriti što je zapravo sud, tj. sutkinja Katarina Peršen napisala u presudi, slobodno pogledajte slike ispod.

Sud iznosi i optužbu i obranu i opisuje što tvrdi optužba, a što obrana. Pa tako sud objašnjava da su “nesporne činjenice” da je prijavljeni prodavao predmete kako je navedeno u optužbi. Sud dalje navodi da optuženik ne negira djelo već “da mu nije poznato da bi natpis ‘za dom spremni’ i predmeti crne boje imali karakter poticanja na nacionalnu, vjersku ili bilo kakav drugi oblik mržnje ili nesnošljivosti, da je pozdrav ‘za dom spremni ‘ poznat kroz čitavu hrvatsku povijest još od vremena Šubića i Zrinskog(…)”

Iz ovog citata se vidi da sud ne presuđuje je li pozdrav stari povijesni,  već samo navodi obranu optuženog. Takva je praksa na hrvatskim sudovima. U obrazloženju presude se iznose tvrdnje i obrane i optužbe. A nakon toga sud iznosi presudu i donosi svoje obrazloženje. U ovom slučaju, sud nije donio presudu da je “Za Dom spremni” stari, hrvatski povijesni pozdrav. Za ovakvo pogrešno tumačenje jedne presude dosta su zaslužni mediji, koji netočno izvješćuju o događajima.

Drugi slučaj je malo drugačiji. Optuženik je optužen za remećenje javnog reda i mira. Na koncertu. Malo tu sad zastanimo i promislimo. O remećenju javnog reda i mira na koncertu. Jesmo? Idemo dalje.

U ovom slučaju sud donosi u svojem obrazloženju i tvrdnju da je pozdrav “Za Dom spremni”  “starohrvatski pozdrav” i da njegovo govorenje ili uzvikivanje, bez dizanja ruke, bez dodatka “i poglavnika”, ne vrijeđa ničije osjećaje i da se tu ne radi o remećenju javnog reda i mira.

Dakle od dva navrata,  na koja se mediji pozivaju, samo je u jednom sud donio u svojem obrazloženju presude, tvrdnju da je “Za Dom spremni” “starohrvatski pozdrav”.

Što kaže Ustavni sud o pozdravu?

Tijekom predstavljanja “Dokumenta dijaloga”, akademik Kusić je u nekoliko navrata spomenuo da je pozdrav ZDS “neustavan”. Kako bi jedan slogan mogao biti neustavan? U dokumentu se, između ostalog, Vijeće poziva i na odluku Ustavnog suda (  broj U-II-6111/2013 od 10. listopada 2017.g). Riječ je o procjeni ustavnosti odluke općine Čačinci da jednu ulicu nazove “Ulicom 10. travnja”. Sud je tu odluku proglasio neustavnom jer je 10. travnja 1941. osnovana NDH. Pošto je NDH bila nedemokratska država, koja je negirala osnovne ljudske slobode, a iste Ustav RH ima kao svoje glavne vrijednosti, očito je da su vrijednosti NDH neustavne, tj. u sukobu sa vrijednostima današnje Hrvatske. Slijedom toga, ako je pozdrav “Za Dom spremni” slogan NDH (institucije NDH su ga koristile u službenoj korespodenciji), onda je i sam pozdrav neustavan. Konkretna odluka Ustavnog suda se nije bavila pozdravom ZDS, ali je njezino obrazloženje bitno i za sam pozdrav.
“Dokument dijaloga” također spominje i članak 39. Ustava (poticanje i pozivanje na rat ili bilo koji drugi oblik nasilja, mržnju i nesnošljivost), pa bi i po tom članku pozdrav ZDS bio neustavan. Ali mišljenje Vijeća i sam dokument nije trenutno bitan. Osim ako ga Vlada RH ne odluči uzeti u razmatranje i po njemu složiti zakone.

Pozdravom ZDS, ne konkretno već posredno, Ustavni sud se bavio i u svojoj odluci  broj: U-III-2588/2016 od 08. studenog 2016. Riječ je o poznatom slučaju Josipa Šimunića. On  je optužen i osuđen za nerede na športskom natjecanju. Vikao je na mikrofon “Za Dom”, a publika je odgovarala “spremni”, nakon utakmice s Islandom. Ustavnom sudu se požalio da su mu povrijeđena prava, a sud je njegovu žalbu odbio. I u svojem obrazloženju, mada to nije bilo direktno vezano uz žalbu, dotakao se i pozdrava ZDS. Obrazloženje Ustavnog suda vrijedi pročitati, ali je najbitnije da se sud poziva na prvostupanjski sud koji obrazlaže kako je pozdravom “Za Dom spremni”  Šimunić “upućivao poruke čiji sadržaj potiče mržnju na
temelju rasne, nacionalne, regionalne ili vjerske pripadnosti, budući se uzvik,odnosno, pozdrav ‘Za dom’ uz odzdrav ‘spremni’ koristio kao službeni pozdrav totalitarnog režima Nezavisne države Hrvatske, te je kao takav ukorijenjen kao simbol rasističke ideologije, uz izraženi prezir prema drugim ljudima, zbog njihove vjerske i etničke pripadnosti, te trivijaliziranja žrtava protiv čovječnosti. ” Prvostupanjski sud obrazlaže da sam uzvik “Za Dom” nije sporan i da je povijesni pozdrav ukorijenjen u narodu, pjesništvu, umjetnosti. Međutim, u kombinaciji sa odzivom “Spremni” i uz to na javnom mjestu, na utakmici, gdje Šimunić očekuje odzdrav, jasno je da cilja na pozdrav NDH, a time i krši zakone Republike Hrvatske.

Ustavni sud je odbio Šimunićevu žalbu , objasnio da mu nisu prekršena ustavna prava, da je procedura poštovana, a na žalbu Šimunića da mu je povrijeđena sloboda govora, Ustavni sud je izjavio “da Ustavom zajamčena sloboda mišljenja i izražavanja misli, koja u sebi sadrži i slobodu primanja i širenja informacija, nema značenje apsolutne slobode, već je podložna ograničenjima propisanim Ustavom i zakonom”. 
Ukratko, sloboda govora nije sloboda već polusloboda.

Zaključak

Sudovi u Hrvatskoj su do sada vrlo oprezno postupali u slučaju pozdrava “Za Dom spremni”. Pravili su razliku od povika “Za Dom” do povika “Za Dom spremni”. Pravili su razliku je li to bilo na koncertu u sklopu pjesme, ili nakon utakmice u sklopu proslave pobjede. Zaključak Vijeća je sličan zaključku sudova. Treba paziti na kontekst i na okruženje u kojem se pozdrav govori ili izražava. Ako će se paziti na to, onda će situacija postati komplicirana, pogotovo za sudove. Rješenje bi bilo sasvim jednostavno, ali njega ne možemo očekivati u državi u kojoj Ustavni sud  kaže da sloboda govora i mišljenja nije apsolutna već je podložna ograničenjima. Jedini sudac Ustavnog suda koji se s ovim obrazloženjima nije složio je Miroslav Šumanović.

Napomena: Ovaj članak je pisan uz upotrebu trenutno dostupnih informacija. Pokaže li se da su informacije netočne ili da postoje nove informacije, članak ćemo nadopuniti i promijeniti. Ako imate informacije s kojima možemo nadopuniti ili ispraviti članak kontaktirajte nas na  info@dubokavoda.com.