Raspudić: Rata u Pakistanu nema; Faktograf: O da, ima

Širimo činjenice
  • 2
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Situacija oko migranata i migrantske krize je idealna za rast lažnih vijesti i za manipuliranje našim stavovima o migrantima. Do sada sam u par navrata pisao o lažnim vijestima o migrantima. Jedna od njih se i dalje širi društvenim mrežama, a neke su kratkog vijeka i kratkog dometa. Samo za trenutnu upotrebu i trenutni dojam, poput ove. Trenutno je u javnosti aktualan i tzv. Marakeški sporazum, o kojem sam nešto malo napisao i ovdje.

Naravno, postoje ljudi koji se protive migracijama i koje pogone razni osjećaji, ali i razni interesi. Neki od njih se ne libe koristiti i lažnim vijestima. U Hrvatskoj takvi su u javnom prostoru, mainstream prostoru, vrlo rijetki. Skoro svi mainstream mediji zastupaju blago pozitivan stav i prema migrantima i prema migracijama, a izrazito negativan stav prema protivnicima migracija. Možda bi se čak moglo reći da je njihovo protivljenje protivnicima migracija jače od njihove podrške migracijama i migrantima.

Jedan od onih koji se protive Marakeškom sporazumu je i Nino Raspudić, kolumnist Večernjeg lista. Svoje strepnje i razloge je i objasnio u nekoliko kolumni. Jednu od njih možete pročitati ovdje. U svojoj kolumni je Raspudić iznio jednu tvrdnju. ” Prava istina je da su pred hrvatskom granicom danas u golemoj većini Pakistanci, Iranci i stanovnici drugih zemalja koje nisu u ratu.” Na tu tvrdnju se oglasio portal Faktograf.hr, koji je u vlasništvu GONG-a i HND-a, te odlučio provjeriti Raspudićevu tvrdnju. Faktograf.hr ukratko objašnjava da je oko trećine migranata koji su sad u BiH iz Pakistana. U Pakistanu se vodi rat, objašnjava Faktograf.hr, i to na tri područja: rat protiv terorizma, rat u Balučistanu, rat u Vaziristanu, te kratko spominje i rat u Kašmiru.

Ratuje li se u Pakistanu?

Pakistan je šarolika zemlja. I vrlo velika. S više od 200 milijuna stanovnika. I da, Pakistan je, strogo gledano, od svojeg postanka u ratu. To je rat kojeg Faktograf.hr skoro i da ne spominje, rat s Indijom oko Kašmira. Taj rat traje od 1947. godine, a od 70-tih godina prošlog stoljeća, postao je i nuklearan. Tada je Indija stekla atomsku bombu i stvorila se mogućnost upotrebe bombe u nekom eventualnom sukobu. Par godina poslije, i Pakistan je razvio nuklearno oružje . Opasnost od nuklearnog rata na indijskom potkontinentu je postala vrlo stvarna. Zato se većim dijelom povijesti, taj rat odvijao tako da se uz crtu razgraničenja nalaze dvije vojske, jedna naspram druge. U rovovima.
Međutim, sukob je na neki način trebalo ublažiti. Ili dići na novu razinu. Zato su se u indijskom dijelu Kašmira, bolje rečeno dijelu Kašmira pod kontrolom Indije, pojavile grupe koje na “partizanski” način ratuju protiv indijske vojske i države. Taj dio rata traje više od 30 godina i odvija se u današnjoj Indiji.

Vaziristan i Baločistan

Sličan način rata odvija se u Vaziristanu i Baločistanu, dijelovima Pakistana. Vaziristan nikad nije bio pod čvrstom kontrolom savezne države, tamo su vrijedila plemenska pravila i zakoni. Kod nekih plemena i šerijatski zakoni. U Pakistanu je vrijedila izreka da se vlast savezne države proteže uz Karakorum autoput i dva metra sa svake strane puta. A sve ostalo je pod kontrolom raznih plemena. Kad država odluči promijeniti stanje, čvršće kontrolirati granicu između Pakistana i Afganistana (koju nitko ionako ne uzima za ozbiljno), realno je očekivati sukob. Koji se i odvija od 2004. godine. Ali sukob koji nije klasičan i koji je čisti gerilski, napadi na pojedine oružane formacije i institucije i napadi na linije snabdjevanja snaga NATO-a u Afganistanu.

Baločistanski sukob je također stalan, ali ova trenutna faza se odvija od 2005. godine. I riječ je o partizanskom ratu, ponekad ekonomskom ratu, ali i borbi koja se odvija kroz pakistanske institucije. Sudove i slično.

Ovakvi ratovi i sukobi nisu nepoznanica ni na europskom tlu. Npr, klasičan primjer je Sjeverna Irska. Ili borba Baskijaca u Španjolskoj. Sve sukobi koji su se na neki način razriješili ili su prešli u neku drugu fazu.

Izbjeglice

Po informacijama UNHCR-a,  u Pakistanu ima 1,4 milijuna izbjeglica iz Afganistana. Riječ je o izbjeglicama koje su u Pakistanu već desetljećima, još od sovjetske intervencije. I njima je vrlo teško ići nazad u Afganistan i počinjati život iz početka. Dobar dio njih nije ni rođen u Afganistanu. U Pakistanu su i izbjeglice iz indijskog dijela Kašmira, a u Indiji iz pakistanskog dijela Kašmira. Te izbjeglice su većinom integrirane u život država u kojima žive.

Manipulacije činjenicama

Faktografov članak ima naslov “Raspudić to ne zna, ali u Pakistanu se itekako ratuje”. URL poveznica je nazvana “faktograf.hr/2018/11/02/u-pakistanu-se-ratuje-pa-ljudi-bjeze-kako-bi-spasili-zivu-glavu/”. 
U Pakistanu se ratuje pa ljudi bježe kako bi spasili živu glavu? Pa ne baš. Jer nije u svim dijelovima Pakistana rat i nije u svim dijelovima Pakistana opasnost od nesigurnosti i terorističkih napada. A ono što UNHCR zna o migrantima u BiH je samo da trećina njih dolazi iz Pakistana. Ne i iz kojeg dijela i radi li se tu o izbjeglicama ili migrantima.
Nino Raspudić je vrlo jasno progovorio o svojim strahovima vezanim za migrante. Povukao je i poveznicu između Europe i one Nizozemke koja je pokušala pogladiti poskoka. Osim kolumne, Nino Raspudić je i profesor na fakultetu, sudjeluje u emisiji “Peti dan” i njegovo razmišljanje o raznim pitanjima se čuje širom Hrvatske. Pa tako i ovo o migrantima. Zbog toga se portal Faktograf.hr odlučio prihvatiti posla i rasturiti Raspudićevo mišljenje. Ili ga uhvatiti u laži i neznanju. Zato i tvrde da Raspudić ne zna da se u Pakistanu ratuje. Međutim, njihov radni naslov je bio i da se u Pakistanu ratuje i ljudi bježe kako bi spasili živu glavu. I Raspudićeva i Faktografova tvrdnja su netočne. Lako je zaboraviti na sukob koji je stariji od Raspudića. Toliko dugo rat traje da su i pojedini stanovnici tih zemalja zaboravili na njega. Osim onih milijuna vojnika koji leže po rovovima i smrzavaju se na Himalajama. Ništa čudno.

Neki ljudi bježe od rata. A neki dolaze u zemlje u kojima se taj isti rat odvija. I mada ratovi traju već desetljećima, migrantski val iz Pakistana traje par godina.  Pakistanom je bjesnio isti ovaj rat u Kašmiru i u vrijeme kad su izbjeglice iz Afganistana u milijunskim brojevima došle u Pakistan. Prije par godina se govorilo o 3 milijuna izbjeglica iz Afganistana. Ogromne mase ljudi koje dolaze iz ratom poharane zemlje u ratom poharanu zemlju i tamo započinju novi život. Istovremeno, iz Pakistana bježe ljudi u Indiju, kao izbjeglice. I tamo se odvija rat sličan onom iz Vaziristana ili Balučistana. I tamo te izbjeglice ostaju.

I takva situacija traje desetljećima. A onda, jednog dana, tisuće tih izbjeglica odluči napustiti Pakistan. I ne samo oni, nego i dosadašnji Pakistanci. Po Faktografu, spašavaju živu glavu. Jer tamo je rat. Ali bio je i dosad. Zar ga već desetljećima ti Pakistanci nisu osjetili? Nisu se sjetili da bi mogli bježati?
I sad da zvučim malo poput ksenofoba i populista, ali…gdje su žene i djeca?

Zaključak

Naravno da se u Pakistanu ratuje. Ali nije to rat koji pomiče granice niti tjera stanovništvo na iseljavanje. Nije to rat poput onog u Siriji ili BiH i Hrvatskoj. Nema klasične linije razgraničenja (osim one u Kašmiru koja je definirana još 70-tih godina), nema klasične opasnosti, nema etničkog ni vjerskog čišćenja…Osim toga, na velikom dijelu Pakistana se ne ratuje ni na kakav način. Dakle, tehnički gledano, Raspudićeva tvrdnja nije točna, ali nije točna ni tvrdnja Faktografa da ljudi iz Pakistana bježe kako bi izvukli živu glavu. To mogu i u Pakistanu.

Obje strane su se zaplele u opravdavanje svojih početnih tvrdnji. Raspudić: to nisu izbjeglice nego migranti, jer u Pakistanu nema rata. Netočno da nema rata, ali točno je da su to migranti, a ne izbjeglice. Mada je nemoguće za svakoga od njih to tvrditi sa 100% sigurnošću.
Faktograf: to su izbjeglice jer se u Pakistanu ratuje i ti ljudi spašavaju svoje živote. Netočno da su izbjeglice, jer nemoguće je to tvrditi za svakog od njih sa 100% sigurnošću, pogotovo kad ratovi u Pakistanu traju desetljećima i do sada nije bilo izbjeglica koje idu za Europu. Ako rat u Balučistanu traje od 2005. godine, onda bi izbjeglice iz Pakistana trebale biti od 2005. godine u Hrvatskoj a ne od 2015. Zar ne?

Ovo je samo primjer kako se manipulira jednom osjetljivom temom. Faktograf se nije morao ni oglasiti o Raspudićevoj tvrdnji. Međutim jest. I to tako da manipulira činjenicama. Činjenice da se u Pakistanu vode ratovi predstavlja kao dovoljan dokaz da su migranti zapravo izbjeglice. Ni meni nije problem predstaviti da to nije dovoljan dokaz. Dapače, da je to čista manipulacija. Zdrav razum je sasvim dovoljan za tako nešto.

 

Napomena: Ovaj članak je pisan uz upotrebu trenutno dostupnih informacija. Pokaže li se da su informacije netočne ili da postoje nove informacije, članak ćemo nadopuniti i promijeniti. Ako imate informacije s kojima možemo nadopuniti ili ispraviti članak kontaktirajte nas na info@dubokavoda.com.

Ako vam se svidio članak, počastite autora pivom.

Svidio vam se tekst? Počastite autora pivom.
Facebook komentari