Koje su netočnosti i manipulacije u brošuri Ministarstva demografije o Istanbulskoj konvenciji?

Širimo činjenice
  • 1
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Ministarstvo za demografiju, obitelj,mlade i socijalnu politiku je izdalo brošuru pod nazivom  Sve što trebate znati o Konvenciji Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. U brošuri su iznesene neke tvrdnje koje sam obrađivao u različitim člancima. Dio tih tvrdnji je suprotan onome što je objavljeno na ovom portalu, a dio je jednostavno prešućen. Obradit ću samo one točke koje su sporne, netočne ili manipulativne. Manipulativne, s namjerom uvjeravanja čitatelja u nešto što nije do kraja točno ili je prešućeno.

1. Točka 2. – što kaže i koga štiti Konvencija?

Na lijevoj strani se nalaze tvrdnje iz brošure, a na desnoj strani se nalaze hrvatski zakoni i članci koji to isto reguliraju. Ako u hrvatskim zakonima to nije regulirano, onda se ne nalazi u tablici na desnoj strani. Ono što postoji u hrvatskim zakonima, a nije regulirano Istanbulskom konvencijom nisam spominjao.

 

Konvencija Hrvatski zakoni
Psihičko nasilje  Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, Članak 10. stavak 1, točka3
Uhođenje  Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, Članak 16
Tjelesno nasilje Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, Članak 10. stavak 1, točke 1 i 2;
Članak 11. stavak 1.
Kazneni Zakon RH, članak 179a
Silovanje i seksualno nasilje  Kazneni zakon, članci 152 i 153
Prisilni brak   Kazneni zakon, članci 169
Sakaćenje ženskih spolnih organa  Kazneni zakon, članak116
Prisilni pobačaj   Kazneni zakon, članak115
Prisilna sterilizacija Kazneni zakon Članak 91, stavak 2, točka 22 (u kontekstu ratnih zločina)
Seksualno uznemiravanje  Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, Članak 10. stavak 1, točka 4
Konvencija prvi put donosi međunarodnu definiciju nasilja u obitelji. Prema Konvenciji, nasilje u obitelji označava sva djela tjelesnog, seksualnog, psihičkog ili ekonomskog nasilja koja se događaju u obitelji, kućanstvu, između bivših ili sadašnjih bračnih drugova ili partnera, neovisno o tome dijeli li počinitelj ili je dijelio prebivalište sa žrtvom. Isto se definira i u hrvatskim zakonima.

Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, članci 8 i 10.

2. Točka 3. – zašto Konvencija definira rod?

“Nasilje nad ženama spada u rodno utemeljeno nasilje. U Konvenciji se riječ rod temelji na dva spola, muškom i ženskom, koji su biološka kategorija, dok je rod definiran kao “društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnim za žene i muškarce”. Tako oblikovane rodne uloge mogu postati i često postaju opravdanje ili poticaj za nasilje nad ženama.”

Ovakvo objašnjenje i ovakve definicije su ujedno i razlog zašto protivnici ratifikacije kažu da Konvencija uvodi “rodnu ideologiju”. Jer nasilje nad ženama, ili bilo što drugo, se objašnjava nekakvim “rodnim ulogama”. Po ovakvom objašnjenju jednog ministarstva (koje bi trebalo voditi sve analize o nasilju u obitelji), nasilje nad ženama je isključivo zbog toga jer su žene. Po spolu i rodu. I jer ne ispunjavaju svoje “rodne uloge”. A nasilnici su muškarci. Jer su muškarci i ne ispunjavaju svoje “rodne uloge”. Tko je krivac? Neko imaginarno “društvo” koje je oblikovalo i postavilo takve “rodne uloge”. Ali priča je sasvim drugačija jer državne institucije vrlo lako mogu ustanoviti što je uzrok nasilja u obitelji, točno mogu detektirati probleme, počevši od prijave (policija), tužbe (DORH), presude(sudovi), raščlambe(Ministarstvo demografije i Ministarstvo pravosuđa), praćenja situacije nakon događaja (socijalne službe, škole), itd. To je sve lijepo opisano u člancima 20. i 21. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

3. Točka 4. – zašto jačati mehanizme za zaštitu žena?

“U proteklih je pet godina 91 žena ubijena u Hrvatskoj, što čini čak 47 % svih ubojstava. U 70 % tih ubojstava počinitelji su ženama bliske osobe, a u više od polovice slučajeva (54 %) njihovi intimni partneri. Nažalost, taj visok broj ubojstava žena ne pokazuje tendenciju smanjivanja.”

O ubojstvima žena i percepciji ubojstava u javnosti i među donositeljima politika, sam već pisao. Napokon je Ministarstvo demografije izašlo s točnim podacima u javnost. Razlika između podataka na našem portalu i ovih iz ministarstva je za 2013. godinu. Ministarstvo kaže da su bliske osobe ubile u 2013. godini 11 žena, dok MUP kaže da su ubili 9 žena. Osim toga, MInistarstvo je razočarano što taj “visok broj ubojstava žena ne pokazuje tendenciju smanjivanja”. Ali broj niti ne raste. Što je dobar znak. U zadnjih 5 godina, broj ubijenih ljudi je stalan. Niti pada niti raste.

“Izmjenama Kaznenoga zakona od 30. svibnja 2015. ponovno je uvedeno kazneno djelo nasilja u obitelji, koje obuhvaća teže oblike nasilništva u obiteljskome okruženju (čl. 179 a). Samo u prvih sedam mjeseci primjene izmijenjenog Kaznenog zakona, od lipnja do konca 2015. godine, evidentirano je 145 kaznenih djela nasilja u obitelji. U 2016. zabilježeno je 330 kaznenih djela (od čega 279 nad ženama), a u 2017. čak 552 kaznena djela (od čega 464 nad ženama), što pokazuje značajan porast kaznenih djela nasilja nad ženama.
I o ovome sam pisao i prikazao podatke u zadnjih 13 g. Kaznena djela nasilja u obitelji stalno padaju. Padaju. Rast je zabilježen 2017. godine u odnosu na 2016. godinu. Ali čak i kad se usporede brojevi iz 2017. godine s onima iz 2012. godine (kad je ukinut članak 215a koji je kažnjavao nasilje u obitelji) vidi se pad takvih slučajeva.

U ovom dijelu bi se Ministarstvo trebalo pohvaliti uspješnom borbom protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, ali ne. Oni kukaju. I nastavljaju kukati dok prikazuju prekršaje Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

“Kada su u pitanju prekršaji nasilja u obitelji (psihičko, tjelesno, spolno i ekonomsko nasilje), posljednjih se godina u Hrvatskoj bilježi velik broj prekršaja sukladno Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji. U posljednjih su pet godina u 4 od 5 slučajeva nasilja u obitelji počinitelji muškarci, dok su žene žrtve u 2 od 3 slučaja.
“2013. 12 tisuća žena bile su žrtve nasilja od ukupno 19 tisuća prekršaja

2014. više od 10 tisuća žena bile su žrtve nasilja od ukupno 17 tisuća prekršaja
2015. gotovo 10 tisuća žena bile su žrtve nasilja od ukupno 16 tisuća prekršaja
2016. više od 8 tisuća žena bile su žrtve nasilja od ukupno više od 13 tisuća prekršaja
2017. 8 tisuća žena bile su žrtve nasilja od ukupno više od 12 tisuća prekršaja.”

Ministarstvo navodi broj prekršaja koji se ne nalazi u MUP-ovim izvješćima. Zato su njihovi brojevi prekršaja za 50% veći od onih koji su prikazani na našem portalu. Npr. za 2013. godinu prikazali su 19000 slučajeva kršenja Zakona, dok podaci MUP-a kažu da je tih prekršaja bilo 14335. Poslao sam upit Ministarstvu demografije o toj razlici u brojevima i objavit ću čim odgovore.
Jezik i terminologija kojom prikazuju brojeve je također zanimljiva: “više od 10 tisuća”, “gotovo 10 tisuća”…bilo bi zanimljivo vidjeti točne podatke. I to sam upitao, pa ćemo objaviti kad podaci stignu.

Zanimljivo je da bi Ministarstvo trebalo biti zadovoljno tolikim padom nasilja, ali nije. To je pohvalno i dobro je da imaju nultu toleranciju na nasilje, ali nadam se da shvaćaju da nasilje nikad neće doći na nulu.

4. Točka 5. – Koje temeljne obveze uvodi Konvencija?

“U Hrvatskoj se 90 % sveg nasilja nad ženama i u obitelji kvalificira kao prekršajno djelo. Konvencija poziva na ozbiljno sankcioniranje takvih djela, što znači i njihovo kategoriziranje unutar Kaznenoga zakona.”

Trenutno, iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji su kaznena djela:
– nasilničko ponašanje;
– zanemarivanje djeteta;
– povreda dužnosti uzdržavanja.

Što bi konvencija još karakterizirala kaznenim djelom? Pogledajte tablicu u prvoj točki i odaberite ono što nije karakterizirano kao kazneno djelo. Recimo, psihičko nasilje. Vrijeđanje i svađe bi tako postale kazneno djelo, a počinitelji (otac i majka) bi završavali u zatvoru? Je li to pametno? Je li to cilj uvođenja Istanbulske konvencije? Bilo bi glupo da se sitni prekršaji strogo sankcioniraju. Moglo bi se dogoditi da izazovu sasvim  suprotne učinke od onih koje želimo da imaju.
Isto tako, ono što se navodi u brošuri, može se provesti i bez uvođenja Konvencije. Kampanje protiv nasilja u obitelji, nad ženama i slično su se i do sada provodile. Ako država hoće provesti sve te mjere može to i bez Istanbulske konvencije. Nije Konvencija za to bitna ni potrebna, već volja političara i institucija, kao i financijska situacija.
Progon počinitelja se i danas provodi po hitnim postupcima, članak 4.  Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji govori o tome.

5. Točke 6. – 14.

O “rodnoj ideologiji” i manipulacijama koje se provode s jedne i druge strane sam već pisao ovdje, ovdje i ovdje. Ukratko, Istanbulska konvencija ne uvodi nikakvu “rodnu ideologiju” u hrvatsko društvo, ali otvara put uvođenju različitih rodnih politika, a time i podjela unutar hrvatskog društva. Uz to, daje financijsku potporu različitim udrugama za njihove programe i kampanje. Zagreb Pride, npr. već sad agitira za to da se promjena spola radi samo na osnovu samoodređenja osobe. Dakle, postoje udruge koje se za takve stvari bore i koje će, ako su pametne, iskoristiti Istanbulsku konvenciju za guranje svojih ciljeva. O tome da je “rodni identitet” reguliran hrvatskim zakonima pisano je u ovom članku. Jedna stvar je spomenuti pojam, a sasvim druga stvar je definirati ga i regulirati zakonski. Za sada se pojam samo spominje i može se tumačiti na različite načine.

Zaključak

Ministarstvo je izdalo brošuru kako bi otklonilo neke nedoumice u vezi Istanbulske konvencije. Međutim, to je napravljeno politički, propagandistički i manipulativno. Čitatelj brošure bi mogao steći dojam da zakonska rješenja koja predlaže Konvencija ne postoje u hrvatskim zakonima, što je netočno. Mogao bi se steći dojam da nasilje raste. Što je netočno. Nasilje u obitelji i nad ženama pada, nije “rodno uvjetovano”, međuresorna suradnja postoji i regulirana je hrvatskim zakonima, ti isti zakoni pokrivaju sve pojave nasilja u obitelji, kažnjavaju i preventiraju. Sve postoji u sadašnjim hrvatskim zakonima. Ukratko, razlozi koje Vlada navodi da su im bitni za ratifikaciju su krivi.

Koji su pravi razlozi zašto se Vlada zalaže za ratifikaciju Istanbulske konvencije?

Napomena: Ovaj članak je pisan uz upotrebu trenutno dostupnih informacija. Pokaže li se da su informacije netočne ili da postoje nove informacije, članak ćemo nadopuniti i promijeniti. Ako imate informacije s kojima možemo nadopuniti ili ispraviti članak kontaktirajte nas na info@dubokavoda.com.

Facebook komentari