Svaki nacionalni simbol ima neku svoju priču, pa je tako imaju i hrvatski nacionalni simboli, zastava i grb. Uz povijest se najčešće vežu i određene legende i mitovi, pa tako postoje i legende o hrvatskom grbu i hrvatskoj zastavi. Najpoznatiji mit, barem trenutno, je onaj o boji početnog kvadratića u hrvatskom grbu. Je li bijelo ili crveno? Je li onaj grb koji počinje s bijelim poljem zapravo ustaški i zločinački? Pa shodno tome, je li onda i zastava s takvim grbom ustaška? I za što se onda zalažu ljudi i političari koji ističu takvu zastavu i takav grb? Je li riječ o ustašama, filoustašama, kleroustašama ili samo o poluustašama? Ako jest, trebamo li početi paničariti?
Shvaćate već kojim nas smjerom dalje može odvesti ovakav način razmišljanja. Ima li nekog povijesnog razloga da takav grb smatramo ustaškim, a onaj “drugi” partizanskim?
Spomenuo sam ustaše i partizane? Jesam. Znači, idemo nazad u 1941. Bez brige, nećemo se vraćati SAMO u Drugi svjetski rat. Otići ćemo još malo dalje od 1941. godine vidjeti kako je nastao hrvatski grb.
Mit br. 1: Nastanak hrvatske zastave
Za ovu dilemu o “ustaškom” krimenu hrvatskog grba zastava zapravo uopće nije bitna. Grb se nalazi u sredini same zastave, a za “krivnju” zastave bitno je počinje li grb s bijelim ili crvenim poljem. Svejedno, moram nešto malo reći i o povijesti zastave. Kako je nastala i zašto je baš crven-bijeli-plavi postao hrvatski barjak. Jednom, davno, još u osnovnoj školi, učili su me da su boje na hrvatskoj zastavi izabrane zbog “revolucionarnih” godina, pogotovo u Francuskoj. Znate već, francuska revolucija i slično, a pogotovo Pariška komuna 1848. godine. Zato su, navodno, Hrvati za svoju zastavu odabrali crven-bijeli-plavi, samo malo okrenut drugačije nego što je Francuska zastava. Istina? Pa ne baš.
Boje hrvatske zastave su izabrane jer su se te boje nalazile u grbovima Hrvatske, Dalmacije i Slavonije.
Grbovi Hrvatske, Dalmacije i Slavonije
Službeno se hrvatska zastava prvi put pojavljuje na “instalaciji” Josipa Jelačića za hrvatskog bana. Mada se zastava koristila i nešto ranije, službenom ju je predstavio ban Jelačić. I to 1848. godine.
Grbovi Dalmacije i Slavonije se od Jelačićeva doba do danas nisu puno mijenjali, ali grb Hrvatske i tzv. “Ilirski grb” su doživjeli određene promjene. Grb Hrvatske je bio u dimenzijama 4×5 polja, a danas je 5×5, dok je “Ilirski grb” promijenio boju od crvene u plavu. Danas se nalazi na kruni grba RH.
Mit br.2: Kralj Stjepan Držislav, šahovski velemajstor
Postoji nekoliko legendi vezanih uz hrvatski grb. Jedna od njih kaže da je kralj Stjepan Držislav, koji je vladao u 10. stoljeću, u jednoj bitci protiv Mlečana zarobljen. Dok je bio u zatvoru u Veneciji, mletački dužd je doznao da vrlo dobro igra šah i ponudio mu je okladu. Tko prvi pobijedi tri partije šaha dobija vlast nad dalmatinskim otocima. A kralj i slobodu. Držislav je pobijedio i od tog trenutka odabrao šahovnicu kao hrvatski grb.
Ova legenda je nastala negdje u 19. stoljeću, buđenjem nacionalne svijesti u Hrvatskoj, tako da je njezina točnost vrlo malo vjerojatna.
Međutim, upravo je hrvatski grb u obliku šahovske ploče, 8×8, upotrijebljen prilikom pečatiranja Cetinske povelje kojom je hrvatsko plemstvo odabralo Ferdinanda Habsburškog za hrvatskog kralja, 1527. godine.
To je najstariji sačuvan takav grb na nekom službenom dokumentu. Pretpostavlja se da je sam pečat napravljen jako brzo, jer je trebalo dokument ovjeriti čim prije. Povjesničari pretpostavljaju da onda nije bilo potrebno ni izmišljati novi grb, već se upotrijebio stari, ili neka inačica koja je već ranije postojala ili upotrebljavana.
Mit br.3: hrvatski grb se nalazi na splitskoj krstionici
Jedan od najiscrpnijih izvora o hrvatskim nacionalnim simbolima je knjiga povjesničara dr.sc. Maria Jareba “Hrvatski nacionalni simboli”.Pišući o nastanku hrvatskog grba Jareb navodi i tvrdnje povjesničara Ljube Karamana koji je još u svojem djelu “Iz kolijevke hrvatske prošlosti” (1930.g) napisao da se hrvatski grb može vidjeti i na reljefu krsnog bazena krstionice Sv. Ivana u Splitu. Da vas podsjetim koja je to krstionica postavit ću vjerojatno najpoznatiji reljef s te krstionice:
Osim najpoznatijeg reljefa, koji prikazuje hrvatskog vladara i staleže u hrvatskom kraljevstvu (mada i o tom postoje prijepori), na krstionici se nalazi i onaj za kojeg je Ljubo Karaman tvrdio da je najraniji prikaz hrvatskog grba:
Šokantno? U prvi plan iskače i pozornost privlači zvijezda petokraka. Prije nego zaključite da je majstor koji je izradio reljefe bio komunist i Jugoslaven moram vas umiriti: zvijezda, pentagram, po kršćanskom vjerovanju simbolizira “pet rana Kristovih”. Dakle, nije Karaman mislio na taj simbol već na krila ptica koja neodoljivo podsjećaju na hrvatski grb, “šahovnicu”. Po Jarebu, po pravilima heraldike, ako je to prikaz hrvatskog grba, prvo polje s kojim bi grb počinjao bilo bi crveno.
Međutim, to je vrlo nategnuta teza, jer navodni grbovi mogu jednostavno biti umjetnikov prikaz krila i pera. Priča je zanimljiva, ali za tvrdnju da se radi o hrvatskom grbu nema baš puno dokaza.
Mit br. 4: kralj ili ban
Budući da se i danas vode rasprave o prvom početnom polju grba, nije čudo da se javljaju i razni mitovi. Jedan od vrlo zanimljivih sam našao na jednom blogu koji se bavi heraldikom. Po tome, hrvatski grb je uvijek počinjao s bijelom bojom dok je hrvatskom vladao kralj. Dok su vladali banovi, grb je počinjao crvenom bojom. To je lijepa priča i daje nekakvu čar grbu. Kaže se da je kralj izabranik Božji, pa onda ide bijela boja, a ban je izabranik naroda. Zato ide crvena boja na grb. Označavanje svjetovne i duhovne vlasti nad Hrvatskom. Navodno bijela boja označava duhovnost, a crvena nešto materijalno, svjetovno. Međutim, ako se gleda kroz povijest onda se vrlo lako vidi da ovo “pravilo” nije poštovano. Dapače, teško se može govoriti o nekom pravilu. Grb je počinjao crvenom bojom i za vrijeme Kraljevine Jugoslavije. Pa i ranije. Dakle, riječ je jednostavno o lijepom mitu.
Mit br. 5: Crveno polje se postavlja dok je grb postavljen samostalno
S kojim poljem počinje grb, postavilo se pitanje i u vrijeme dok se današnja Hrvatska osamostaljivala. Grb danas počinje s prvim crvenim poljem. Izgleda da se ta odluka temeljila većinom na tezi Bartola Zmajića, stručnjaka za heraldiku i grboslovlje. Njegova teza je bila da je grb s prvim početnim bijelim poljem kroz povijest, u većini slučajeva, predstavljao samo Hrvatsku bez Dalmacije i Slavonije. Kao takav se najčešće nalazio u društvu s grbovima Slavonije i Dalmacije. Poput onog na krovu crkve Sv. Marka.
Nasuprot tome je grb s prvim početnim crvenim poljem koji je najčeće prikazan samostalno i kao takav predstavljao cjelokupnu Hrvatsku. Zmajić kaže da, mada to tako izgleda, ipak nije u tome stvar već se radi o praktičnom prikazu grba u odnosu na ostale grbove, podloge na kojoj se nalazio i boje ostalih grbova s kojima se nalazio u društvu. Pa je onda odabir bijele ili crvene boje bila čisto stvar praktičnosti. To što predstavlja grb s bijelim, a što grb s crvenim poljem je vrlo upitno, a teza da se radi o estetskom problemu je vrlo vjerojatnija.
Mit br. 6: Grb se sastoji od bijelih i crvenih polja
Ovo je najčešća zabluda. Bijelo polje je zapravo srebrno. A takva definicija je zapisana i u sadašnjem zakonu o grbu i zastavi. Članak 7. kaže:
“Grb Republike Hrvatske je povijesni hrvatski grb u obliku štita dvostruko podijeljen vodoravno i okomito u dvadesetpet crvenih i bijelih (srebrnih) polja. tako da je prvo polje u gornjem lijevom kutu štita crvene boje.”
Ista stvar je bila određena i u propisima drugih država u kojima je hrvatski grb bio jedan od dijelova grba. Razlog zašto ne postoji bijela boja se nalazi u heraldičkim pravilima. Grb se opisuje blazonom, tekstualnim opisom grba. Blazon je detaljan opis određenog grba, način na koji se grb mora izrađivati. Pravilima je utvrđeno da postoje osnovne, jasne, boje koje se upotrebljavaju u grboslovlju: crvena, plava, crna, zelena, ljubičasta, narančasta, nebesko plava, “krvavo” crvena, tamno crvena. Uz boje upotrebljavaju se i dva metala: srebro (bijela) i zlato (žuta). U izradi grbova, metal nikad ne ide preko metala niti boja preko boje. Razlog je praktične naravi: vidljivost. Nekad, pogotovo na bojišnici, vidljivost je bila vrlo bitna. Treba imati na umu da su se grbovi koristili u bitkama i tako su se označavale i postrojbe na bojišnici. Onome tko upravlja vojskom, razlikovati postrojbe na terenu je bilo jako bitno.
Dakle, heraldički, riječ je o metalu, srebru, a ne o bijeloj boji. Zbog praktičnih razloga metal se prikazuje bojom. U ovom slučaju bijelom. Neka od ovih pravila su vrlo bitna kako bi shvatili zašto je hrvatski grb kroz povijest izgledao drugačije i zašto se mijenjao. Zbog tih pravila i sam Zmajić kaže da je grb nekad imao prvo početno polje bijelo, a nekad crveno.
Mit br. 7: Grb s prvim bijelim poljem je ustaški
Zagovornici ovog mita zapravo misle na grb NDH. Znam da su neke stvari povezane u javnom prostoru, pa se tako NDH usko povezuje s ustašama, što je točno. Ali ustaše, kao pokret, već su imali svoj “grb” i svoj znak.
Za razliku od današnjeg shvaćanja ustaških znakova, ovo “U” nije bilo “ušato”, a unutar njega se nalazi goruća bomba, znak francuskih i talijanskih revolucionara iz 19. stoljeća. Ante Pavelić je ustaše smatrao revolucionarnom organizacijom. Ovaj znak je u opticaju od 1930. godine, a koristio se i u 2. Svjetskom ratu.
Za razliku od njega, grb NDH izgleda ovako:
U NDH grb nije bio propisan ustavom. Izgled zastava i grba je bio određen Zakonskom odredbom o državnom grbu, državnoj zastavi, Poglavnikovoj zastavi, državnom pečatu, pečatima državnih i samoupravnih ureda koju je donio Ante Pavelić.
Odredba kaže:
“Grb Nezavisne Države Hrvatske je štit sa 25 četvorinskih polja, bijelih (srebrnih) i crvenih (boje krvi), poredanih naizmjence u pet redova tako, da je početno polje bijelo (srebrno).
Nad grbom je znak u obliku zvjezdolike troplete vitice iste crvene boje, koja uokviruje bijelo polje, u kojem je veliko slovo U tamno modre boje.
Grb NDH se ne može promatrati po dijelovima. Povijesni hrvatski grb, skupa sa slovom “U” u tropletoj vitici sačinjava grb NDH. Nekima to nije bitno i ne obaziru se na cjelokupan grb. Već povijesni grb proglašavaju “ustaškim”. Jedan od glavnih argumenata je taj da su ga “izmislili” ustaše. Međutim, grb s prvim bijelim poljem je postojao davno prije ustaša.
Prvi prikaz hrvatskog grba, a počinje s bijelim poljem, je iz 1495. godine i nalazi se i danas na trijemu jedne zgrade u Innsbrucku. Drugi najstariji se nalazi u Slovačkoj, na vijećnici u gradu Bardejovu. Datiran je između 1505. i 1511. godine.
Hrvatski grb je vjerojatno i stariji od tog razdoblja, jer je očito da se, kao prikaz dijela hrvatskih zemalja, uspio ustaliti u tadašnjoj heraldici. Ako netko prikazuje različite znakove svojoj publici, pretpostavlja se i da publika zna što određeni znak predstavlja. Ljudi u Austriji i Slovačkoj su znali što predstavljaju crveno-bijele kockice, a to nas navodi na to da je grb duže vremena bio prisutan u javnosti. Logično je, zar ne?
Jedan od ranih prikaza hrvatskog grba se nalazi i u “Fojničkom grbovniku”. Za tu knjigu se tvrdi da je nastala 1340. godine, a hrvatski grb je prikazan s prvim bijelim poljem.
Međutim, “Fojnički grbovnik” nije nastao u 14. stoljeću već oko 300 godna poslije, vjerojatno negdje u 17. stoljeću. Ni Mario Jareb ne spominje da je ta knjiga nastala tako rano, već je smješta u 17. stoljeće. Kako se to utvrdilo? Jedna od metoda je analiza debljine i vrste listova koji su korišteni u 17. stoljeću i onih korištenih u 14. stoljeću.
O tome treba li postojati dilema o prvom bijelom polju kao “ustaškom” nešto je napisao i Mario Jareb u ovom članku. Slično razmišljanje je i u ovom članku Slobodne Dalmacije. Sažetak je jednostavan: nije bitno koje boje je prvo početno polje. U povijesti su se koristile obje inačice hrvatskog grba.
Mit br. 8: Zastava s hrvatskim grbom na kojem je prvo polje bijelo je ustaška
Ovdje se opet radi o istom mitu kao i u mitu broj 7. Riječ je o grbu. Riječ je o zastavi koju su nedavno Neovisni za Hrvatsku izvjesili na svojoj zgradi.
Nakon tog čina Neovisni su proglašeni “ustašama”.
Slično se dogodilo s predsjednicom Kitarović prije nekoliko mjeseci.
A slično je pokušao implicirati i novinar NoveTV.
Zastava NDH, ili kako je fanovi popularno nazivaju, “ustaška”, zapravo je izgledala ovako:
Simboli, službeni, u NDH nisu prolazili bez slova “U”. I grb i zastava su to slovo imali integrirano u svoj izgled. Budući da je u NDH dominantna bila jedna ideologija, ta ideologija je nametala i svoje simbole. Neki od njih su danas sasvim nestali iz javnosti i upotrebljavaju se samo kao provokacija ili na margini društvenog i političkog života, poput slova “U”, a neki su ponovno oživljeni, poput valute, kune. Koju je zapravo i izmislio Ante Pavelić.
Istu stvar s uvođenjem ideologije i ideoloških simbola su radili i komunisti prilikom osnivanja NRH/SRH. Na hrvatsku zastavu, a i u službeni grb su uveli crvenu petokraku zvijezdu. Puno je takvih slučajeva u povijesti.
Dakle, ne. Zastava koja ima u sebi grb koji počinje s bijelim poljem nije ustaška, nisu je ustaše izmislili, a nisu je ni “kriminalizirali”, što se ponekad može čuti. Ustaše su na povijesne zastave, koje su se do tada koristile jednostavno dodali svoje znamenje. Kao i komunisti svoje.
Mit br.9: Ustaše su koristili isključivo grb s prvim bijelim poljem, a partizani isključivo s prvim crvenim poljem
Već sam citirao Pavelićevu uredbu o izgledu grba NDH i zastave NDH. I u njoj točno stoji da je prvo početno polje bijelo/srebrno. Međutim, na početku ustanovljavanja svoje vlasti i stvaranja NDH, ustaše su koristile hrvatski grb s prvim početnim crvenim poljem. Ukratko, koristili su malo “ispravljeni” grb Banovine Hrvatske.
Malo kratke povijesti – kad je osnivana Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, pojavilo se i pitanje simbola. Nakon različitih rasprava, natezanja, mišljenja povjesničara i, kako bi ih danas nazvali, dizajnera, ali i heraldičara, prihvaćen je ovaj grb:
Izvor: Wikipedia
Rečeno je da se uzima hrvatski grb iz “Fojničkog grbovnika”. I mada je taj grb počinjao prvim bijelim poljem, u Kraljevini SHS, poslije Jugoslaviji, se upotrebljavao grb s početnim crvenim poljem. Naravno, bilo je iznimaka, tj. događalo se da se u nekim prigodama, poput nekih novčanica, pojavi i grb s početnim bijelim poljem. Ali u ogromnoj većini slučajeva upotrebljavao se grb s prvim crvenim poljem.
Kad je osnovana, 1939.godine, Banovina Hrvatska, u sklopu Kraljevine Jugoslavije, za svoj grb je preuzela već postojeći:
Izvor: Wikipedia
Mali grb Banovine Hrvatske je iznad povijesnog grba imao samo krunu. Kad su ustaše preuzimale vlast, jednostavno su prebrisali krunu. Npr:
Trebalo je vremena da se zastava i grb NDH uvede u sve pore države, a do tada, u nekim navratima i dalje je korišten hrvatski grb s prvim crvenim poljem.
Izvor: “Politički plakat u NDH “, Mario Jareb
Zakonska odredba o simbolima je donešena 28.04.1941. i nakon toga su državne institucije sve više koristile grb NDH.
Mit br.10: Partizani su koristili isključivo grb s prvim crvenim poljem
Partizani su većinom koristili zvijezdu petokraku. Međutim, budući da partizani nisu bili samo komunistička vojska (mada su komunisti gurali svoju ideologiju u partizanske postrojbe), koristili su se i ostali nacionalni simboli, poput zastave i grba.
Na gornjoj fotografiji se može vidjeti partizan, na području Žumberka, koji na desnom rukavu ima hrvatski grb s početnim bijelim poljem. Očito to partizanima u borbi nije smetalo. A ni njihovim tadašnjim ideolozima. Isto tako, ni partizanima na slici ispod nije smetalo prvo bijelo polje na grbu.
Nakon rata, komunistima u Hrvatskoj nije smetao hrvatski grb. Dapače, ugradili su ga u službeni grb Socijalističke Republike Hrvatske (SRH).
U ustav SRH bio je upisan i izgled grba SRH:
“Grb Socijalističke Republike Hrvatske je polje okruženo sa dva snopa žitnog klasja zlatne boje. U dnu polja je željezni nakovanj nad kojim se blago talasa morska pučina. Iz morske pučine uzdiže se historijski hrvatski grb iznad kojega izlazi sunce. Snopovi žitnog klasja dolje se sastavljaju i isprepliću, a u svom sastavu opleću postolje nakovnja. Između vrhova klasja je zlatom obrubljena crvena petokraka zvijezda kojoj su donji kraci usmjereni u polje grba. “
Spominje se samo izraz “historijski hrvatski grb”. Budući da su se kroz povijest jednako koristili i grb s početnim crvenim i s početnim bijelim poljem, jednostavno je svejedno koji ćete grb staviti. Činjenica je da se u sklopu grba SRH najčešće koristio grb s prvim crvenim početnim poljem. Ali:
Prvi izvor koji je objavio ovu sliku je udruga “Urbana Desnica”
Mario Jareb navodi da hrvatski grb s prvim bijelim poljem nije smetao u SRH, a nije smatran ni “ustaškim”. Ono što je ponekad smetalo bilo je isticanje nacionalnih simbola bez crvene zvijezde i ideoloških simbola.
Otkud i zašto tvrdnja da je hrvatski grb s prvim bijelim poljem “ustaški”?
Kako sam već napomenuo, heraldičari, a i povjesničari, smatraju da su obje inačice grba jednako hrvatske i jednako ispravne za korištenje. Naravno, dok državne institucije koriste simbole one mogu koristiti samo jednu vrstu: onu koja je zakonom propisana. Svi mi ostali možemo koristiti što nam se sviđa.
Međutim, neki novinari, aktivisti, političari, smatraju da je inačica grba s prvim bijelim poljem “okaljana” jer su ustaše zakonski propisale da grb počinje s prvim bijelim poljem. Radi se o Pavelićevoj uredbi koju sam već spomenuo. Međutim, Mario Jareb, u svojoj knjizi “Hrvatski nacionalni simboli” (str 81. i 82.) navodi i da je još 1896. godine, u opisu hrvatskog grba (blazon) u sklopu zajedničkog grba zemalja krune Sv. Stjepana, navedeno kako hrvatski grb počinje s prvom srebrnom kockom. To jest, bijelim poljem. Ne radi se o zakonskoj odluci, mada se taj opis u nekim izvorima prikazuje kao zakonska odluka Sabora, što nije.
Izvor :Wikipedija
Hrvatski grb, u sklopu grba Austro-Ugarske monarhije, također je počinjao s prvim bijelim poljem (7×4 polja).
izvor: Wikipedia
Logikom pristaša “ustašoidnosti” hrvatskog grba, ni zastava ni grb koji su uvedeni nakon pada komunizma, 1990. godine, nisu prihvatljivi. Takva zastava, što se prigovaralo i Predsjednici i Neovisnima za Hrvatsku je “ustaška”.
U doba komunističke vladavine u Hrvatskoj u upotrebi je bila hrvatska zastava kojoj je u sredini bila crvena petokraka zvijezda, simbol komunizma. Na prvim višestranačkim izborima u Hrvatskoj pobijedila je stranka HDZ, kojoj je jedan od ciljeva bio i ukidanje socijalizma i deideologiziranje države. Da bi se to napravilo, prvo su se ukinuli simboli. Tako je petokraka otišla u povijest, a na zastavi se našao hrvatski grb.
“AMANDMAN LXVI.
1. Grb Republike Hrvatske je povijesni hrvatski grb, osnovica kojeg se sastoji od 25 crvenih i bijelih polja.
2. Zastava Republike Hrvatske sastoji se od tri boje: crvene, bijele i plave, s povijesnim hrvatskim grbom u sredini.
3. Oblik i opis povijesnog hrvatskog grba i zastave kao i tekst himne Republike Hrvatske te uporaba tih državnih simbola uređuju se zakonom.”
Samim amandmanima na Ustav nije definiran točan izgled grba, točnije, nije definirano kojim prvim poljem počinje grb. Zastava ne bi bila pogrešna čak i da je grb počinjao s crvenim poljem. Međutim, u većini slučajevima, ako ne i u svim, vijorile su se zastave s prvim bijelim poljem. Na moj upit, povjesničar Mario Jareb je odgovorio da je “heraldički gledano crvena boja ona s kojom počinje grb.” Jer je crvena boja prva spomenuta u Amandmanu koji sam citirao. Osim toga, svoju tvrdnju temelji i na praksi isticanja simbola. Npr, “zastave koje su tih dana isticane imale su doduše još uvijek grb s prvim bijelim poljem, no vrlo brzo je došlo do izrade zastava s grbom koji je počinjao s prvim crvenim poljem i koje su ubrzo na javnim zgradama zamijenile one prvospomenute. Izrada grbova išla je i brže, pa je već 27. srpnja 1990. predsjednik Tuđman dao interview za HTV i Vjesnik ispod grba s crvenim poljem (zastave su još uvijek sadržavale grb s prvim bijelim poljem).”
Izvor: “Hrvatski nacionalni simboli”, Mario Jareb
Izvor : “Tuđmanov arhiv 1990.-1991.”
Jareb je u pravu kad kaže da se 1990. godine uvodio sve više i hrvatski grb s prvim crvenim poljem, što je vidljivo i u dokumentima predsjednika Tuđmana. Isto tako, po heraldičarima, ako se izrađuje grb onda se upotrebljava prva navedena boja, u ovom slučaju crvena. Mada u šahiranim grbovima nije bitna početna boja već je bitnija podloga na kojoj se te kockice nalaze. Uglovi grba se moraju bolje isticati, prema tome bi na bijeloj podlozi bilo logično da grb počinje s crvenom bojom.
Ukratko, povjesničarima nije bitno, heraldičarima nije bitno…bitno je samo nekima iz tko zna kojih razloga. Podjela, možda?
Mario Jareb u svojoj knjizi donosi i zanimljiv strip iz satiričkog lista “Kerempuh” (1946. godine) koji možda objašnjava način nastanka “dileme” bijelo ili crveno:
U stripu se Petrica pita kako to da je u doba kralja Tomislava hrvatski grb počinjao s crvenim poljem, a na krovu crkve Sv. Marka se nalazi onaj s početnim bijelim poljem. Ustaše su “izmislili” grb s prvim bijelim poljem, a budući da se sadašnji grb nalazi na krovu crkve, očito svećenici mijenjaju crijepove preko noći. Strip očito želi, “satirično”, prikazati vezu između klera i ustaštva, što je režimu tada trebalo jer se nalazio u sukobu s Katoličkom Crkvom i nadbiskupom Stepincem.
Zaključak
U ovom tekstu sam nastojao prikazati najčešće mitove oko hrvatske zastave i grba. Najvažniji i najčešći mit je onaj o “ustaškom” podrijetlu hrvatskog grba. Međutim, u mojim kontaktima s heraldičarima i povjesničarima, pa ni u najiscrpnijem izvoru o nacionalnim simbolima, knjizi dr. Jareba “Hrvatski nacionalni simboli” stalno se isticala jedna tvrdnja: to nije bitno. Obje inačice hrvatskog grba su povijesne i ispravne.
Hrvatski grb je tijekom povijesti korišten na različite načine i u različitim oblicima. I dalje je ostao i ostat će hrvatski grb. Ideološki simboli padaju u zaborav, hrvatski grb ostaje. Njegov izgled je kroz povijest ovisio o heraldičkim i estetskim pravilima. Bez obzira kako su režimi i države koristile taj grb i kako su ga prikazivale, u narodu su i dalje ostale inačice koje je narod htio. I današnja država može, dapače, njene institucije moraju koristititi nacionalne simbole onako kako su zakonski propisani, ali privatne osobe, udruge i drugi mogu ih koristiti onako kako hoće. Tu je riječ i o slobodi, riječ je o tome da hrvatski povijesni grb nije vlasništvo niti jedne države. Dapače, nije ničije vlasništvo. Danas imamo primjere korištenja hrvatskih nacionalnih simbola, zastave i grba, diljem svijeta. Posebno zahvaljujući sportu i našim sportašima.
Naravno, pojedini novinari, aktivisti, “ogorčeni građani” i političari će i dalje ići, kako se kaže, “full retard” kad je grb s prvim bijelim poljem u pitanju, ali drugo se od njih ne može ni očekivati.
Napomena: Ovaj članak je pisan uz upotrebu trenutno dostupnih informacija. Pokaže li se da su informacije netočne ili da postoje nove informacije, članak ćemo nadopuniti i promijeniti. Ako imate informacije s kojima možemo nadopuniti ili ispraviti članak kontaktirajte nas na info@dubokavoda.com.
Ako vam se svidio članak, počastite autora pivom.
