Medijske manipulacije o Vukovaru 3. dio

Širimo činjenice
  • 1
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

U prošla dva teksta  prikazao sam način na koji je portal Express.hr pokušao manipulirati s okolnostima pada obrane u  Vukovaru 1991. godine. Ono što su napravili je vrlo jednostavno: objavili su dijelove transkripata razgovora Mile Dedakovića s generalom Tusom, predsjednikom Tuđmanom i drugima, te postavili sugerirajuće naslove i podnaslove.

Zašto su Expressovi članci bitni?

Jer se ista priča ponavlja svake godine na obljetnicu pada Vukovara. Npr, Express.hr je sličan članak objavio i 2016. godine , također u dva nastavka. U par minuta na internetskim tražilicama možete pronaći ovakve članke: 2018. godina, 2016. godina, 2011.godina, pa RTL 2011. godine  ili 2013. (izvor iz 2011.) godine. Zanimljiv je članak na jednom blogu iz 2018. godine, a koji opisuje događaje iz 2011. kao da su se zbili 2018. godine.

Ako malo duže “guglate”, brzo ćete shvatiti da su to sve isti članci, ali da se radi o prenošenju sadržaja s jednog portala na drugi, kao i o prenošenju istih članaka iz godine u godinu. Glavna misao koja ih pokreće je “Tuđman spava i nitko ga ne smije probuditi” (što sam opisao kao netočno u ovom članku ) i “izdaja” (što sam također objasnio).

Gdje i kada počinje ovakva manipulacija?

Tijekom 1991. godine, prije agresije na Hrvatsku i za vrijeme agresije na Hrvatsku, vodio se tzv. specijalni rat. Specijalni rat nije ništa neuobičajeno u ratnim djelovanjima, dapače, vrlo je bitan dio rata. Negdje ga nazivaju psihološkim ratom, negdje informacijskim ratom, ponekad hibridnim ratom…ali bez obzira kako takvu vrstu rata zvali, jasno je da je to dio rata. Moram napomenuti da između svih tih pojmova postoje razlike, negdje veće a negdje manje, ali sve se svodi na vrstu operacija drugačiju od klasičnih oružanih bitaka.

Jedna od riječi koja je bila u širokoj uporabi 1991. godine je “IZDAJA”. Nijedno selo, nijedan grad, nijedan položaj, nije morao pasti zbog naše slabosti ili nemogućnosti da se obranimo. Pali su zbog izdaje vrha vlasti ili zapovjedništva. Takva priča je odlična za neprijatelja, pa je čak neprijatelj i poticao takve glasine. Na taj način se unosi pomutnja između zapovjednika i vojske. Vojska gubi povjerenje u zapovjednika.  Dokaz tome imamo i u vidu priznanja samih neprijateljskih vojnika koji su u tome sudjelovali. Mustafa Čandić je bio jedan od onih koji je snimao i miješao telefonske razgovore Dedakovića s Tusom (str. 11) i onda te razgovore prikazivao demoralizirajuće za obranu Vukovara. Ovdje je dio njegovog svjedočenja na suđenju u Den Haagu protiv Slobodana Miloševića:

“SVjE­DOK ČAN­DIĆ – OD­GO­VOR: Kon­kre­tan pri­mjer pri­slu­ški­va­nja raz­go­vora je­ste, evo, na­ve­šću pri­mjer raz­go­vo­ra iz­me­đu Mi­le­ta De­da­ko­vi­ća Ja­stre­ba, bra­ni­te­lja Vu­ko­va­ra i ge­ne­ra­la An­tu­na Tu­sa u Za­gre­bu. Na osno­vu u vi­še na­vra­ta pri­slu­ški­va­nih raz­go­vo­ra iz­me­đu ove dvo­ji­ce, na­pra­vljen je je­dan raz­go­vor, zna­či sa isječ­ci­ma, u ko­me Mi­le De­da­ko­vić Ja­streb od An­tu­na Tu­sa tra­ži po­moć u na­o­ru­ža­nju, a ovaj mu ka­že da ne ra­ču­na ni na ka­kvu po­moć i da je pre­pu­šten sam se­bi, da se bo­ri ka­ko zna i umi­je.”

Ukratko, ideja o samoj izdaji, prodaji dijela teritorija, nesposobnosti zapovjedništva, uvijek kreće s neprijateljske strane. To je neprijatelju, u ratu, glavni interes. Odvojiti glavu od tijela, vlast od naroda. I danas i kroz povijest. Priča se dalje širi, a često prijeđe i granice država koje su upletene u priču.

Kulminacija priče

Svoj vrhunac priča o nebrizi Vrhovništva, o izdaji, doživljava na 20. godišnjicu pada Vukovara. Tada, prvo RTL televizija, a dan-dva kasnije i HRT, emitiraju priloge za svoje središnje vijesti. HRT-ov prilog je izazvao reakcije u javnosti, ali i kod programskog vijeća HRT-a i tražila se odgovornost novinara (Hrvoje Zovko) i urednika (Zoran Šprajc). Što je bilo sporno u prilogu HRT-a možete vidjeti na videu ispod:

Također, vrlo dobru analizu je napravio i Roman Domović u svojem radu “Inverzija istine”. Dr. sc. Roman Domović je viši predavač na Informatičko-računarskom odjelu Tehničkog veleučilišta u Zagrebu. Jedan od njegovih radova sam koristio i u tekstu o “Tuđmanovih 200 obitelji”. U svojem radu “Inverzija istine” bavi se sjeckanjem HRT-ovog priloga i vadi, jednu po jednu, tvrdnje u tom prilogu i pojašnjava zašto su pogrešne. Savjetujem vam da taj rad pročitate. Svaku od manipulacija, sugestija, Domović analizira i prikazuje kako su se jednostavnim montažama, stvorile i koja je prava priča iza svake od tih konstrukcija. Neke od tih konstrukcija sam pojasnio u zadnja dva teksta.

Zaključak

Zaključke sam pokušao dati i u prethodnim tekstovima, međutim teško je ovakvu priču zaključiti. Zašto bi hrvatski mediji nastojali jednu tragičnu epizodu iz hrvatske povijesti prikazati kao izdaju ili grešku tadašnjeg hrvatskog vodstva? Zašto bi oni relativizirali krivnju za masakr civila i ranjenika? Zašto bi to radili tako očigledno, tako besramno, stavljajući naslove koji navode na krivi zaključak ili režući ono što je u originalima transkripata rečeno? A istovremeno, svi originalni transkripti su svakome javno dostupni? Zašto?

Pogledajmo samo kako su, primjerice, mediji iz susjedstva prenijeli konstrukcije hrvatskih medija: “OSUDIO NA SMRT 4.000 LJUDI: Tuđman namerno žrtvovao civile u Vukovaru!”  Nije JNA kriva za pokolj, nije Srbija kriva za agresiju, nije TO (četnici) krivi za ubijanja…nisu, kriv je Tuđman, hrvatski predsjednik. Ovakva perverzija istine i činjenica je doslovce bolesna, ali to je ono što su srpski mediji zaključili nakon pisanja hrvatskih medija. Ovu tezu možemo i proširiti malo dalje: nije kriv agresor (JNA i Srbija) za rat, kriva je Hrvatska jer se branila. U klasičnom krimiću, u slučaju silovanja, nije kriv silovatelj već žrtva, jer se ponašala kako se ponašala.

Hrvatski mediji, takve priče podstiču i šire. Ako se i dogodi da se nekog od njih pozove na odgovornost, ništa im se ne dogodi. Nema posljedica. Dapače, oni koji pokažu da im nije do istine, nego samo do manipulacije, uskoro dođu i na čelo strukovnih organizacija. A to dovoljno govori i o samim tim organizacijama.

Širenje dezinformacija i igra s transkriptima neće stati. Svake godine će se pojavljivati na obljetnicu pada Vukovara. A danas, s pojavom društvenih mreža, takve priče se puno lakše šire, a one koji u njih vjeruju teže je razuvjeriti.

Napomena: Ovaj članak je pisan uz upotrebu trenutno dostupnih informacija. Pokaže li se da su informacije netočne ili da postoje nove informacije, članak ćemo nadopuniti i promijeniti. Ako imate informacije s kojima možemo nadopuniti ili ispraviti članak kontaktirajte nas na info@dubokavoda.com.

Ako vam se svidio članak, počastite autora pivom.

Svidio vam se tekst? Počastite autora pivom.
Facebook komentari