Sigurno ste čuli o tzv. Marakeškom dokumentu oko kojeg se digla strašna prašina u Hrvatskoj. Navodno ga Predsjednica ne želi potpisati, mada joj se sviđa, a navodno ga i ne treba potpisati jer se taj sporazum ni ne potpisuje. Kao, trebalo bi ga prihvatiti. A možda i ne bi. I tako se oko sasvim beznačajnog dokumenta stvorila prava fama u Hrvatskoj i samo što nije izbila kriza. Skoro.

Naziv dokumenta

Dokument se naziva “Globalni kompakt za sigurne, uređene i regularne migracije”.  Sam naziv je čudan. U engleskom jeziku, formalno, riječ “compact” znači “službeni dogovor između dvoje ili više ljudi, organizacija država”. Znači, riječ je o dogovoru. Osim toga spominju se “regularne migracije”. Ovdje je vjerojatno želja da se izbjegne riječ “legalne”. Jer ako se ne spominju legalne migracije neće se spominjati ni ilegane migracije. Ne spominjanjem ilegalnih migracija ne spominju se ni ilegalni imigranti. Jer, kako čovjek može biti ilegalan? Osim toga, ilegalno znači i kršenje zakona. U tom slučaju ilegalni migrant je praktički kriminalac. Uglavnom, valja izbjeći sve što bi moglo imati negativan prizvuk. Zato se spominju samo regularne i neregularne migracije s time da se neregularne moraju izbjegavati. Dogovorom o sigurnim i uređenim migracijama bi se izbjegle “neregularne” migracije.

Ovdje se radi o bitnim riječima koje se čuju u javnom prostoru, posebno u SAD-u. Neke riječi se želi zamijeniti drugima, manje poznatima ali više “bezopasnima”. Očito je to dogovoreno jer se u nekim zemljama protivnici migracija koriste nepopularnim riječima. U ovom slučaju “ilegalno” ili “sporazum”. Jedno opisuje nekoga tko krši zakon, a drugo opisuje nešto što je obvezujuće.

O čemu se radi u dokumentu?

Kao prvo, dokument se bavi migracijama i migrantima, a ne izbjeglicama. Odmah to treba raščistiti. Nema tu izbjeglica jer su izbjeglice pokrivene sasvim drugim međunarodnim dokumentima koje je Hrvatska potpisala još davno prije, dok je postala samostalna država. I koje treba poštivati, na što je obvezuje i međunarodno pravo.

Dokument postavlja 23 cilja. Svaki cilj ima mjere koje se moraju poduzeti. Npr:

1. Prikupiti i iskoristiti točne i raščlanjene podatke kao bazu za politike utemeljene na činjenicama;
2. Smanjiti štetne utjecaje i temeljne čimbenike koji tjeraju ljude da napuštaju svoju državu;
3. Pružiti točne i pravovremene informacije u svakoj fazi migracije;
4. Osigurati da svi migranti imaju dokaz o identitetu i pripadajuću dokumentaciju;
5. Ojačati dostupnost i prilagodljivost puteva za regularne migracije;
6. …itd, itd.

Nije mi namjera prevoditi kompletan dokument i objašnjavati svaki pojedini cilj ili mjeru. Jer to bi trebala biti zadaća Vlade RH i agencija koje se bave migracijama. Međutim, iz ovih par ciljeva koje sam nabrojao, ja ne vidim ništa sporno oko tog dokumenta. Što ima loše u tome da se smanje čimbenici koji tjeraju ljude na iseljavanje? Npr. u Hrvatskoj? Ili u tome što treba zaštiti djecu i ranjive skupine, smanjiti šverc ljudima i suzbiti organizacije koje to rade? Dokument naglašava kako se, da bi se to sve napravilo, nije moguće boriti svatko za sebe, već da je potrebna globalna suradnja. Sasvim logično i vidljivo i u današnjoj situaciji.

Ali, ali … dokument proglašava migracije ljudskim pravom

U dokumentu se ne govori o migraciji kao o ljudskom pravu, gospođo Esih, već o poštivanju ljudskih prava migranata. To znači da, ako imate migrante na granici koji žele ući u vašu državu, ne smijete ih prebiti, zadržati u pritvoru ili zatvoru do sudnjeg dana. Oni imaju ljudska prava koje je svaka država dužna poštivati. Naravno, to problematizira samu zabranu ulaska migranata u vašu državu. Čak i kad ih uzmete u procesuiranje, kao migrante ili azilante, dužni ste dalje poštivati njihova prava. Dakle, nema ni govora da je migracija ljudsko pravo, ali već je sloboda kretanja ljudsko pravo i to nije navedeno u ovom dokumentu.

Ali ako je sloboda kretanja ljudsko pravo, onda se migranti slobodno mogu šetati između država?

Naravno da ne. Jer i sam dokument na početku naglašava da je svaka država suverena i da ima svoje zakone i svoja pravila. I u tom je kvaka. Svi se mi možemo kretati po zemaljskoj kugli, gdje god hoćemo. Ali države u koje ulazimo imaju svoja pravila i mogu nam zabraniti ulazak. Za neke zemlje je potrebna i viza. Tako se i u ovom dokumentu naglašava suverenost država. Članak 15, dio pod nazivom “Nacionalni suverenitet”, države postupaju u skladu sa svojim zakonima i pravilima i međunarodnim pravom. Recimo da svi prihvate ovaj dokument. U tom slučaju, par desetaka tisuća migranata iz Pakistana krene na put za Njemačku. Neće u Hrvatsku. Kroz Hrvatsku će samo proći, s legalnim dokumentima, pod nadzorom, evidentirani. Najbolje bi bilo da im Njemačka pošalje avione odmah u Islamabad, pa neka imaju direktan let. Možda dođe i do tog.

Hrvoje Zekanović – Usvajanje Marakeškog sporazuma je isto što i potpisivanje

Je li Globalni Kompakt pravno obvezujuć?

Nije. Jasno piše u članku 7. Činjenica je da je ovaj dokument nastao po zapovijedi zemalja članica UN-a, kako bi se uredile migracije stanovništva. Jer u zadnjih nekoliko godina su kaotične, koriste se kao pritisak na pojedine države, neke kriminalne organizacije na njima zarađuju novac, ljudi umiru, a ako se i upravlja s njima, upravlja se tajno i iz sjene. A logično je da se upravlja s ovako velikim pokretima ljudi s jednog kraja svijeta na drugi.
Međutim, već sama činjenica da imate nekoliko tisuća ljudi na vlastitoj granici vas obvezuje na djelovanje. A ako ih odlučite primiti u zemlju opet imate obaveze prema njima. To je sasvim logično.

Što je negativno u ovom dokumentu?

Nema jasne razlike između “neregularnih” i “regularnih” migracija. To se nigdje ne može jasno vidjeti.
Tko će snositi troškove migracija? Po određenim ciljevima se vidi da će u državama kroz koje migranti prolaze, a posebno u onima u koje dolaze, porezni obveznici plaćati i migraciju, ali i integraciju migranata u to društvo. To se i do sada radilo. Npr, 2015. godine su hrvatski porezni obveznici platili troškove smještaja, prijevoza i hrane za onih više od pola milijuna izbjeglica i migranata koji su prošli kroz Hrvatsku. Njemački porezni obveznici plaćaju za njih integraciju, učenje jezika, nalaženje posla…i sve ostalo.
To je oduvijek bilo tako, drugačije ne može ni biti. Jer zamislimo situaciju u kojoj u Hrvatskoj dođe 500 azilanata, bez znanja jezika, bez društvenih veza, bez smještaja, bez novca, posla…nije teško pretpostaviti da bi dobar dio njih postao kriminalci.

Cilj 17. može biti sporan. “Ukloniti sve oblike diskriminacije i promovirati javnu raspravu temeljenu na činjenicama, kako bi se oblikovala percepcija migracija. ” Lijepo zvuči, ali ovo se vrlo lako može pretvoriti u propagandu promoviranja lijepe slike i poželjnosti migracija. A sve financirano našim novcem.

Build the Wall

Gradnja zida i prepreka i postavljanje vojske na granice, neće riješiti problem migracije. Ali moglo bi preusmjeriti migrante na pravce na koje mi želimo, a psihološki moment zatvorene granice mogao bi djelovati na smanjenje broja migranata na našim granicama. U jednom trenu ovo je najvjerojatniji scenario koji ćemo morati poduzeti. Ili puštati migrante tamo gdje žele ići.

Zaključak

Marakeški dokument je čisti operativni dokument kojem je cilj uspostaviti neke procedure kojih bi se države držale tijekom migracija stanovništva iz jedne u drugu. Nije obvezujuć, pravno. Ne definira migracije kao ljudsko pravo. Koštat će nas novaca “prihvatili” ga ili ne. Mada je činjenica da smo ga mi već prihvatili jer je izrađen na temelju Njujorške deklaracije i na zahtjev zemalja članica UN-a.

Dok sam čitao dokument nije mi bilo jasno čemu tolika politička gužva oko njega. Vjerojatno se radi o dobivanju političkih bodova i borbi za glasove. Dokument je u svojoj biti, ono što se nekad kolokvijalno nazivalo “humano preseljenje naroda”. Činjenica je da se u dokumentu govori o reguliranju migracije iz zemlje porijekla, preko tranzicijskih zemalja, do zemlje odredišta. Cijelim putem pod nadzorom. Ironično je to što su nekad hrvatske nacionaliste optuživali za “humana preseljenja” i dogovore, a danas ti koji su optuživali, to isto podupiru, a nacionalisti se opiru. Komedija.

Poseban problem su lažne vijesti i lažni narativi koji se predstavljaju u hrvatskom javnom prostoru. Širi se priča o tome kako bi Hrvatska trebala štititi Europu od nekakve najezde migranata, muslimanskih osvajača. Pa, ako povijest ne laže, jednom smo to već radili i trajalo je 500 godina, a od svega smo dobili…što to točno? Ako Njemačka treba milionsku radnu snagu, zašto bi mi to njima branili? Čemu se uzbuđivati oko stvari koje nemaju nikakvog izravnog doticaja s nama i ne utiču na našu politiku, a oko onih koje utječu se ne zamaramo i nije nas briga?
Ali, budući da je u ovo uključeno mnogo osjećaja, neki, s oba politička spektra (mada u Hrvatskoj postoji samo jedan), smatraju da bi mogli dobiti koji glas više. U tom slučaju činjenice ne igraju nikakvu ulogu.

Napomena: Ovaj članak je pisan uz upotrebu trenutno dostupnih informacija. Pokaže li se da su informacije netočne ili da postoje nove informacije, članak ćemo nadopuniti i promijeniti. Ako imate informacije s kojima možemo nadopuniti ili ispraviti članak kontaktirajte nas na info@dubokavoda.com.

Ako vam se svidio članak, počastite autora pivom.