Premijer  Plenković je ovih dana najavio slanje u saborsku proceduru kontroverzne Istanbulske konvencije. U roku od dva tjedna, Istanbulska konvencija bi trebala biti ratificirana. Već ranije smo pisali o Istanbulskoj konvenciji i manipulacijama oko tog dokumenta. I od strane zagovornika i od strane protivnika ratifikacije. Rasprava se opet pojačala i opet u javnosti možemo čuti pogrešne i lažne “činjenice” o Konvenciji. Odlučili smo odabrati nekoliko najviše ponavljanih teza o Konvenciji i životu nakon njezine ratifikacije i pokušali smo odgovoriti na njih. Prije nego počnete čitati ovaj tekst, pročitajte Istanbulsku konvenciju. Čitav dokument se sastoji od same Konvencije i pojašnjavajućeg izvješća nakon nje.

Istanbulska konvencija uvodi  “rodnu ideologiju”?

Na ovu tezu nije jednostavno odgovoriti s klasičnim odgovorima “da” ili “ne”. Jednostavno zato što “rodna ideologija” kao ideologija ne postoji. Da bi postojala, morala bi imati ideologa, glavni ideološki dokument, nekakve istaknute “filozofe” i slično. Toga nema. Zagovornici konvencije govore o “rodnoj teoriji”. To također ne postoji. Naziv “teorija” pretpostavlja da se iza toga krije nekakva znanost. Naravno, tu znanosti nema.  Postoji rodna politika i postoji tzv. “identitetska politika”. Nešto što je sadašnja “ljevica” prihvatila i politički podupire, a nastalo je iz LGBTIQ i feminističkih pokreta.
Kritika Konvencije kaže da se  rodna politika nastoji uvesti u društvo kroz nekoliko članaka.
“Članak 3. – definicije
U svrhu ove Konvencije:
c. “rod” označava društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce;”
To kaže sama Konvencija, a pojašnjavajuće izvješće objašnjava:
“Definicija “roda”
43. Budući da Konvencija nameće obvezu sprečavanja i borbe protiv nasilja nad ženama unutar šireg okvira postizanja ravnopravnosti između žena i muškaraca, priređivači Nacrta smatrali su da je važno definirati termin “rod”. U kontekstu ove Konvencije termin rod, temeljen na dvama spolovima, muškom i ženskom, pojašnjava da postoje i društveno konstruirane uloge, ponašanja, aktivnosti i atributi koje određeno društvo smatra primjerenim za žene i muškarce. (…)”

Ukratko, pored spola uvjetovanog biologijom (muško i žensko) imamo i rod koji je uvjetovan društvom (okolinom, obitelji, kulturom…). Zbog roda imamo muškarce i žene. I sad nastaje problem. Jer ne slažu se svi znanstvenici oko ovog. U videu ispod imate svjedočenje profesora psihologije Jordana B. Petersona pred kanadskim parlamentarnim odborom koji govori o ideji roda kao društvenog konstrukta. I o tome zašto je to pogrešno i odakle ideja dolazi.

Razlike, po nekim znanstvenicima, između muškaraca i žena, su nastale zbog biološke različitosti i stvorene su evolucijom.  Suprotno tvrdnjama “rodnih ideologa” koji kažu da se djeca rađaju jednakima, a društvo i okolina ih pretvara u dječake i djevojčoice,  muškarce i žene. Jedan dio ove borbe  možete pogledati u ovom dokumentarcu.

Ukratko, Konvencija ne uvodi “rodnu ideologiju”, ali otvara put uvođenju rodne politike u  hrvatsko društvo, zakone i obrazovanje. Da pojasnimo, MOGUĆE je uvođenje rodne politike u društvo, što ne znači da će se to dogoditi. Također, iskustva država u kojima ne postoji Istanbulska konvencija (Kanada, SAD, Australija) govore da se rodne politike mogu uvesti u zakone i bez postojanja neke konvencije. O tome malo više u nastavku.

Rod i rodni identitet već postoji u hrvatskim zakonima?

Rodni identitet je spomenut u nekim hrvatskim zakonima poput Zakona o  suzbijanju diskriminacije (članak 25) ili Kazneni zakon. Ustav RH ne spominje rod ni rodni identitet. Spominje “spol” i ravnopravnost spolova. Konvencija bi bila prvi dokument u hrvatskim zakonima koji bi definirao “rod”, “rodne identitete” i “rodno uvjetovano nasilje”. Zagovornici ratifikacije pokušavaju objasniti da po tom pitanju Konvencija nije bitna, međutim nisu u pravu. Pogotovo što same definicije nisu dovoljno precizne pa se u njih može naknadno ubacivati štogod nekome odgovara. Tako se stvara podloga za uvođenje novih zakona i promjenu postojećih. Opet naglašavamo, NE MORA tako biti, ali MOGUĆE jest. Logično je pretpostaviti da ako nemamo samo spol (koji je biologija) nego imamo još i rod (koji stvara društvo) možemo imati i više rodova. Jer rodovi nisu uvjetovani biologijom već različitim društvima. Osim toga, je li moguće da žena po spolu bude muškarac po rodu?

U svakom slučaju, a poučeni iskustvima zemalja u kojima se rodni identiteti već na veliko uvode kao sasvim zasebne kategorije od spola, realno je očekivati da će se isto pojaviti i kod nas. I to nema veze s time hoćemo li ratificirati Konvenciju ili ne. Ali Konvencija osigurava mehanizme koji omogućavaju ono bitno: propagandu.

Konvencija osigurava ljudskopravaškim i feminističkim udrugama financiranje i “ispiranje mozga” djeci?

Ovo je vjerojatno najtočnija izjava o Istanbulskoj konvenciji koju su do sada plasirali protivnici ratifikacije. Konvencija osigurava novac za zaštitu žena od nasilja, osigurava  kontrolu nad provođenjem zakona i međunarodni nadzor.  Što je tu sporno? Za početak
“Članak 12. – opće obveze
1. Stranke će poduzeti potrebne mjere za promicanje promjena u društvenim i kulturnim obrascima ponašanja žena i muškaraca s ciljem iskorjenjivanja predrasuda, običaja, tradicija i svih drugih postupanja u praksi koja se temelje na ideji manje vrijednosti žena ili na stereotipnim ulogama žena i muškaraca.”
Promicanje promjena obrazaca ponašanja se provodi pomoću propagande. Ciljane kampanje koje se provode kako bi se ljude nešto “naučilo” ili “upozorilo”. Što konkretno? To ne možemo znati. Ciljevi kampanja mogu biti razni. Ali znamo da će se temeljiti na promjenama dosadašnjih obrazaca ponašanja muškaraca i žena.
“Članak 13. – podizanje razine svijesti
1. Stranke će promicati ili provoditi, redovno i na svim razinama, kampanje i programe podizanja razine svijesti, uključujući i u suradnji s nacionalnim institucijama za ljudska prava i tijelima za ravnopravnost, organizacijama civilnog društva i nevladinim organizacijama, osobito ženskim organizacijama, kad je to primjereno, radi podizanja razine svijesti i razumijevanja kod opće javnosti o različitim manifestacijama svih oblika nasilja obuhvaćenih područjem primjene ove Konvencije, njihovih posljedica na djecu i potrebe za sprečavanjem takvog nasilja.” 
Članak 14. govori o potrebi propagande u školama. Poučavanje djece, s tim da će naglasak biti stavljen na dječake. Prevencija će se provoditi edukacijama, propagandom, kampanjama. U pojašnjavajućem izvješću se koristi čak i vojna terminologija za to – “Utjecati na srca i umove.” Državne institucije će sudjelovati u tome, a vjerojatno će biti potrebno osnovati nove koji će se baviti samo s time. Osim njih, na prevenciji i zaštiti će raditi udruge civilnog društva.
Dosadašnje iskustvo kaže da su takve udruge samo gutači novca bez ikakve velike koristi od njih. U 2015. godini, platili smo
1 670 000 000 kuna (milijardu i šestosedamdeset milijuna kuna) za rad i projekte udruga civilnog društva. To je ogroman novac. Konvencija će povećati taj iznos i to ne odmah. Prve godine će to biti mali iznosi novca (par desetaka milijuna) , ali za 3 do 4 godine taj iznos će se umnogostručiti. Kako znamo? Dosadašnje iskustvo.  Udruge se javljaju sa projektima na natječaje. Na taj način se dobiva najveći dio novca. Osim toga, tu je institucionalno finaniranje udruga, a i njihovih objekata (sigurne kuće i slično). To sve mi plaćamo, kroz državu, a udruge će time baratati.

Hrvatska će izgubiti dio državnog suvereniteta?

Međunarodno tijelo “GREVIO” (vrlo raznorodno i raznoliko tijelo, sve bijele žene) nadzire provođenje Konvencije. Glavni izvjestitelji GREVIO-a su udruge. Dakle, udruge “cinkaju” državu koja tim istim udrugama daje novac za provođenje njihovih projekata. Tu ćemo malo stati i razmisliti.
GREVIO izvješćuje Vijeće Europe o tome poštuje li država Konvenciju. Naravno, nema ni govora da bi Hrvatska izgubila dio svojeg suvereniteta. Kad bi imala političare s kičmom. Moguće je da bi Konvencija bila upotrijebljena kao sredstvo ucjene za neke druge političke ciljeve. Kako znamo? Dosadašnje iskustvo. Pogotovo s Haškim sudom i igrama koje su se vodile oko toga.

Konvencija se ne bavi “rodnom ideologijom” već joj je namjera zaštititi žene?

Anka Mrak-Taritaš je u nekoliko navrata napomenula da je rod u Konvenciji samo usput i ovlaš spomenut, te da je glavna namjera zaštita žena od nasilja. Međutim, jednostavnom matematikom i brojenjem, dolazi se do nekih činjenica. U samoj Konvenciji spol se  spominje 5 puta, a rod 21 put. Bez pojašnjavajućeg izvješća. Čemu toliko forsiranje pojma “rod”, koji je definiran u članku 3., ako je namjera Konvencije zaštiti biološke žene? Ako “rod” nije bitan, zašto se toliko spominje u samoj Konvenciji?
Namjera Konvencije jest zaštititi žene i obitelj od nasilja, ali hoće li to učiniti? Naravno da neće. Kako znamo? Pa, je li Ženevska konvencija zaštitila ranjenike iz vukovarske bolnice? Pogotovo neće zaštiti žene na temelju krivih pretpostavki i “teorija” o “rodno uvjetovanom nasilju” i “rodnoj neravnopravnosti”.
Ako je zaštita žena važna, onda je važna zaštita “bioloških” žena. Rod nije biološki već je društveni konstrukt, po Konvenciji. I onda se otvara pitanje koga zapravo Konvencija štiti? Tko je zapravo žena, po Konvenciji? Definicija žene u članku 3. kaže:
“f. “žene” uključuje i djevojčice mlađe od 18 godina.”
Pojašnjenje kaže:
“Definicija “žene”
46. Svjesni činjenice da se mnogi oblici nasilja koje pokriva Konvencija vrše i nad ženama i nad djevojčicama, priređivači Nacrta nisu namjeravali ograničiti primjenjivost Konvencije samo na odrasle žrtve. Točka f. stoga jasno navodi da termin “žene” uključuje i djevojčice mlađe od osamnaest godina. ”
Zbog ovakve definicije, a i zbog članka 14. koji govori o propagandi u školama, neki se pitaju

Propagira li Istanbulska konvencija pedofiliju i homoseksualizam?

Konvencija se time ne bavi. O tome nema ni riječi u dokumentu. Moguće je da će se neke neznanstvene “rodne teorije” ili dijelovi toga poučavati ili spominjati u školama. Međutim Konvencija o tome ne govori ništa.

 

Muškarci će moći koristiti ženske WC-e i natjecati se u ženskim sportovima?

Ne, Konvencija ne govori o tome. Definicijom roda otvara mogućnost identifikacije muškarca kao žene ili nečeg drugog, i obrnuto. Ali sama Konvencija nije za to dovoljna. Slučajevi na koje se protivnici ratifikacije pozivaju, događaju se u zemljama poput Kanade i SAD-a. A oni nisu potpisnici Istanbulske konvencije.  Da bi se to dogodilo, bilo bi potrebno promijeniti svijest ljudi o identitetu (propaganda, koju Konvencija omogućava), a onda i neke zakone i pravilnike. Protivnici ratifikacije se pribojavaju da bi seksualni predatori mogli vrebati žene na mjestima poput ženskih svlačionica, WC-a i slično. Što je moguće i bez ratifikacije Konvencije. Isto je i sa sportovima. Već sad imamo biološke muškarce i žene koji se deklariraju kao da su suprotnog spola i natječu se u ženskim sportovima. I to se sve događa u zemlji koja nije ratificirala Istanbulsku konvenciju, SAD.

Zaključak

Istanbulska konvencija će najvjerojatnije biti ratificirana. To je vrlo kontroverzan dokument, koji direktno ne uvodi ni “rodnu ideologiju” u društvo, niti smanjuje nasilje nad ženama. Međutim postavlja se temelj i za jedno i za drugo. Definicijom roda u hrvatsko zakonodavstvo se uvode novi pojmovi, a dosadašnji se moraju promijeniti. Financira se propaganda koja će nam pričati o neravnopravnosti muškaraca, žena i ostalih. Pokušat će se mijenjati obrasci ponašanja. I to ne samo oni koji utiču na nasilničko ponašanje, već svi oni za koje će neki “teoretičari” tvrditi da utiču na takvo ponašanje. Financijski će provođenje Konvencije biti vrlo skupo, a rezultati će biti nikakvi. Jer čitava koncepcija “rodno uvjetovanog nasilja”, nasilja nad ženama i “rodne neravnopravnosti” se nalazi na pogrešnim temeljima. Propaganda i kampanje koje će se voditi na krivim pretpostavkama, dat će neželjene rezultate. Bez obzira na Konvenciju, čak i da je nekim čudom Sabor ne ratificira, hrvatsko društvo će se naći pred raspravama o “rodnim identitetima” i pred raspravama o ravnopravnosti žena i muškaraca. Radikalne feminističke udruge neće mirovati, a “ljevica” koja je u njima i nekim manjinama našla utjehu, nastavit će na tome skupljati političke bodove. U međuvremenu, i protivnici i zagovornici ratifikacije Konvencije “siluju” javnost lažima i manipulacijama o svojim i tuđim motivacijama, o ciljevima i o korisnosti Konvencije.

Napomena: Ovaj članak je pisan uz upotrebu trenutno dostupnih informacija. Pokaže li se da su informacije netočne ili da postoje nove informacije, članak ćemo nadopuniti i promijeniti. Ako imate informacije s kojima možemo nadopuniti ili ispraviti članak kontaktirajte nas na info@dubokavoda.com.