“Ugledni” Guardian donosi članak o novoj opciji koju pruža Microsoftov internet preglednik Edge. Da, ako niste primjetili, Internet Explorer već odavno nije u utrci za bilo kakvog značajnog internet preglednika pa je Microsoft usvojio novi preglednik, Edge. Guardianov članak govori o opciji koju pruža Edge, ali samo na mobilnim platformama. Zahvaljujući dodatku za internet preglednike, NewsGuard, moguće je provjeriti određene web stranice, tj. njihov kredibilitet. Ako je kredibilitet i točnost stranice upitna, NewsGuard će izbaciti upozorenje.” Nastavite s oprezom: ova stranica ne ispunjava osnovne standarde točnosti i kredibilnosti.” Osim o NewsGuardu, Guardian govori i o tome kako je DailyNews izgubio kredibilitet kao stranica s vjerodostojnim vijestima.

Što je NewsGuard?

Budući da sam već pisao o tome kako se hrvatska Vlada odlučila boriti protiv lažnih vijesti, ovo nije ni toliko loš alat koji bi im mogao koristiti. Riječ je o skupini profesionalaca, dugogodišnjih novinara koji provjeravaju istinitost određenih web stranica. Uglavnom onih većih ili onih koje prijavite. Budući da nemaju nikoga s hrvatskom adresom, vjerojatno u dogledno vrijeme neće ni imati mogućnost provjere hrvatskih web stranica.

Kako radi NewsGuard?

Hvale se da nemaju nikakvu umjetnu inteligenciju ili programe koji rade provjere za njih. Sve rade “ručno”, a postavili su i određene kriterije koje svaka stranica mora zadovoljavati. Ako ne zadovoljava, dobija oznaku “lažnih vijesti”, tj. stranice čije vijesti treba uzimati s oprezom. Prije objave rezultata, kontaktiraju urednika stranice i komentare urednika uključuju u svoje komentare. Kriteriji i rad im je transparentan, navode da web stranice ni na koji način ne plaćaju ocjene koje im NewsGuard dodjeljuje. Svaki kriterij nosi određen broj bodova:

1. Ne objavljuje često lažne vijesti (22 boda) – računaju se zadnje 3 godine, lažne vijesti moraju očito biti lažne i razotkrivene, a ispravak neobjavljen na stranici;
2. Prikuplja i objavljuje informacije odgovorno (18 bodova);
3. Redovito ispravlja i objašnjava pogreške (12,5 bodova);
4. Vidljiva je razlika između vijesti i mišljenja/komentara (12,5);
5. Izbjegava obmanjujuće naslove (10 bodova);
6. Jasno označava reklame (7,5 bodova);
7. Otkriva vlasništvo stranice i financije (7,5 bodova);
8. Otkriva tko je glavni uključujući moguće sukobe interesa (5 bodova);
9. Objavljuje informacije o autorima sadržaja (5 bodova).

Ako u ocjenjivanju stranica skupi manje od 60 bodova proglašava se nekredibilnom i posjetitelj dobija upozorenje.

Koje su mane takvog pristupa?

Prvo da objasnim kako mi je uopće vijest o NewsGuardu i Edgeu upala u fokus interesa. Nije to zato što koristim Edge, već zato jer je Guardian objavio članak o DailyMailu. Činilo se kao pljuvanje po konkurenciji, onako usput, a onda reklamiranje NewsGuarda. Pa sam pogledao kako je NewsGuard ocjenio DailyMail.

DailyMail je dobio samo 3 pozitivne ocjene koje nisu prešle dovoljan broj bodova. I tako je DailyMail dospio na crnu listu.
Guardian, naravno, likuje. Konkurencija mu je dobila oznaku lažnih vijesti. Kakvu ocjenu ima Guardian? 

Za DailyMail se navodi da je tabloid i da često objavljuje lažne vijesti i plaća sudske kazne. Za Guardian se navodi da je lijevo orijentiran i da istražuje vlade, političare i kompanije širom svijeta.

Problem u ovakvom pristupu je u ocjenjivanju. Npr, Guardian bi mogao dobiti ocjenu da često objavljuje lažne vijesti i istovremeno biti proglašen za kredibilan izvor vijesti. Takva ocjena bi mu donijela samo 22 negativna boda. A treba ih 40. Čak ako i ne bi redovno objavljivao ispravke, Guardian bi i dalje imao 34,5 negativnih bodova i bio bi i dalje kredibilan izvor vijesti.

Osim toga, kompletna ocjena ovisi o ljudskom pristupu ocjenjivanju. Postavljeni su jasni kriteriji, ali ocjenjivanje po kriterijima i istraživanje svake stranice, donose ljudi. I u tome je vrlo lako moguća ljudska greška i pristranost.

Zašto je Guardian dobio pozitivnu ocjenu?

Nedavno sam napisao tekst o tome kako su mediji proširili lažnu vijest o napadu katoličkih srednjoškolaca na američkog Indijanca i kako se nakon toga na njih digla hajka. Mada je vijest i čitava priča u medijima na kraju razotkrivena kao lažna, hajka na djecu se i dalje nastavlja. U toj hajci svoj obol je dao i Guardian.

Na ovoj poveznici možete pročitati kako je Guardian popratio događaj na početku priče, ovdje je dao svoj prikaz nakon pojavljivanja “oslobađajućih” dokaza za djecu, a ovdje reakciju Donalda Trumpa.  U tri članka, Guardian nijednom nije jasno naglasio da je čitava priča koja se zakotrljala na početku svega, zapravo lažna. I da su u svemu tomu ulogu glavnog huškača, onog koji je drži omču, igrali mediji.

Dogodi se svakomu od nas da nasjedne na laži. Ali nakon što si svjestan da si nasjeo, je li igdje Guardian objavio da je početni članak netočan? Nije. A to mu nije prva lažna vijest. Ipak, Guardian je, s takvim pristupom izvješćivanju, dobio ocjenu kako je ispunio sve kriterije.

Wikileaks vs. Guardian

Wikileaks je nedavno pokrenuo sudsku tužbu protiv Guardiana zbog lažne vijesti. Guardian je objavio da se Paul Manafort nekoliko puta susreo s Julianom Assangeom u ekvatorskoj ambasadi. I to 2013., 2015. i 2016. godine. U proljeće 2016. godine. Zadnji sastanak je jako bitan jer u to vrijeme je u tijeku predsjednička kampanja u SAD-u. Julian Assange je osnivač stranice Wikileaks, koja objavljuje tajne informacije. Ako je netko propustio, Wikileaks je objavio sve telegrame koje su slale američke ambasade po svijetu svojem središtu u Washingtonu. Objavili su i sve alate koje američka obavještajna agencija, NSA, koristi u prisluškivanju. I što je najvažnije za ovu priču, objavili su elektronsku poštu Hillary Clinton. I sad tu počinje glavni zaplet priče.

Paul Manafort je predstavljen kao šef Trumpove predizborne kampanje, s jakim vezama s Rusijom. Istovremeno, i dan danas se vodi istraga o povezanosti Trumpove kampanje s Rusijom. Do sada nije pronađen nijedan dokaz. Isto tako se sumnja da su Hillaryne mejlove zapravo otkrili Rusi i onda ih proslijedili Wikileaksu koji ih je objavio. U takvoj priči je jako bitno dokazati vezu između Wikileaksa i Trumpove kampanje. Guardian je objavio takav članak, ali bez nekih čvrstih dokaza.

Wikileaks je, serijom tweetova, opovrgao čitavu priču. Usput su ponudili okladu na milion dolara i glavu Guardianovog urednika u svoju tvrdnju da se Manafort i Assange nisu nikad sastali. Uz to, pokrenuli su GoFundMe kampanju financiranja kako bi mogli tužiti Guardian. Dobru analizu Guardianovog članka i zašto je priča šuplja, možete pročitati ovdje. Ukratko, nadzorne snimke Manafortove posjete ekvatorskoj ambasadi bi trebale postojati, kao i dokument na koji se Gaurdian poziva a nije ga objavio. Uz to, poznat je animozitet i autora članka i Guardiana prema Wikileaksu. Dovoljno da se članak uzme sa dobrom rezervom i sumnjom.

A kako NewsGuard ocjenjuje Wikileaks?

Kao i DailyMail. Uz to, jasno naglašavaju da je Wikileaks povezan s Rusima, mada za to trenutno ne postoje jasni dokazi, samo sumnje.

Po NewsGuardovoj ocjeni, Wikileaks ne objavljuje lažne vijesti, nema zavaravajuće naslove ni clickbait, otkriva tko je glavni. Ali…budući da je posvećen otkrivanju tajnih informacija, nema ni imena autora članaka, ne prikuplja informacije odgovorno, ne prikazuje financije…
Sve što je navedeno kao minusi za Wikileaks su temelji na kojima Wikileaks počiva. Naravno da ne mogu otkriti svoje financije, ni izvore članaka, niti mogu biti odgovorni u širenju tajnih informacija.

I tako Wikileaks postade, po NewsGuardu, izvor lažnih vijesti.

Zaključak

NewsGuard može biti koristan dodatak za informacije o nekim web stranicama i portalima specijaliziranima za vijesti. Ali njihove ocjene treba uzimati s oprezom. Podložne su ljudskoj pogrešci (isto kao i moja), a sva naša mišljenja su “zatrovana” našim svjetonazorom. Ništa nije drugačije ni za novinare NewsGuarda. Osim svjetonazora i drugi faktori mogu utjecati na istraživanje točnosti i kredibilnosti određenih stranica. Ali sad mi nije cilj iznositi neutemeljene optužbe prema bilo kome. Bitno je da smo svjesni koje opasnosti postoje i da ne smijemo slijepo vjerovati bilo kome.

Osim toga, upitan je način na koji NewsGuard ocjenjuje web stranice. Je li uopće korisno testirati kompletnu web stranicu na lažne vijesti ili je korisnije pojedine vijesti razotkrivati kao lažne? Neki portali i tradicionalni mediji mogu i “nasjesti” na laži. Neki se mogu identificirati s pojedinom političkom opcijom ili svjetonazorom, pa tako samo o tome objavljivati lažne vijesti. Sve ostalo kod njih može biti točno, samo ono što se tiče određene teme netočno. I eto loše ocjene.

Uostalom, zamislimo samo kako bi to izgledalo u Hrvatskoj. Tko bi, od hrvatskih novinara bio taj koji bi istraživao i nadgledao hrvatske portale? HND? HND već ima svoj Faktograf. Koji bi novinari u tome sudjelovali? I na koji način bi ocjenjivali portale s kojima se ne slažu?
Recimo, Velimir Bujanec ocjenjiva Index, Tihomir Dujmović ili Hrvoje Zovko HRT,  Marko Jurič Z1, a  Gordan Duhaček Glas Koncila. Možeš misliti kako bi bili objektivni.

A s gubitkom objektivnosti takvo ocjenjivanje gubi i vjerodostojnost.

Dodatak: Nakon tjedan dana, NewsGuard je promijenio ocjenu kredibilnosti DailyMaila. Sad su dobili zelenu kvačicu. Najednom su postali kredibilan izvor.

Napomena: Ovaj članak je pisan uz upotrebu trenutno dostupnih informacija. Pokaže li se da su informacije netočne ili da postoje nove informacije, članak ćemo nadopuniti i promijeniti. Ako imate informacije s kojima možemo nadopuniti ili ispraviti članak kontaktirajte nas na info@dubokavoda.com.

Ako vam se svidio članak, počastite autora pivom.