Ratifikacija Istanbulske konvencije je pred vratima Sabora.  Čitava sapunica oko Konvencije je u zapećak ubacila borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Unatoč tome ipak se u javnosti probijaju neke tvrdnje o nasilju u obitelji i nasilju nad ženama.
Jedna od tih tvrdnji jest da je u posljednjih 10 godina u Hrvatskoj ubijeno 300 žena. I to od strane muškaraca, njihovih partnera, bračnih ili izvanbračnih. Pregledali smo osobe i institucije koje iznose tu tvrdnju i popis je vrlo impozantan.

Izvori tvrdnje

Ivo Josipović, predsjednik RH:
“Napomenuo je i kako je u posljednjem desetljeću stradalo više od tri stotine žena, čiji su ubojice bili bračni partneri, supruzi, sinovi ili članovi obitelji te istaknuo kako su u manjoj mjeri, žrtve i muškarci, istaknuvši kako ‘ni o tome ne treba šutjeti’.”  21.09.2012. godine.
Dvije godine kasnije, 21.10.2014 . broj ubijenih žena je i dalje 300.

HDZ (Josipa Rimac i Margareta Mađerić) – 25.11.2014.g
“Svakih 15 minuta jedna žena biva zlostavljana bilo da se radi o fizičkom, psihičkom ili seksualnom nasilju, a u Hrvatskoj su u zadnjih deset godina nasilni partneri ubili 300 žena, rečeno je u utorak na konferenciji HDZ-a u povodu Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama.”

Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, 25.11.2016.g
“U posljednjih deset godina ubijeno je 300 žena, iznijela je Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, jučer na Regionalnoj konferenciji ‘Femicid Watch – za prevenciju femicida u RH’.”
Mada je prošlo 4 godine od prve tvrdnje, broj ubijenih žena je i dalje 300. Dakle, 4 godine se ponavlja isti broj? Je li to moguće? Idemo vidjeti dalje.

Ines Strenja-Linić, saborska zastupnica, 05.07.2017.g
“U zadnjih 10 godina u Hrvatskoj je ubijeno gotovo 300 žena, dok se godišnje prijavljuje između 11 i 17 tisuća slučajeva nasilja u obitelji”

Saborski Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, 06.03.2018.
“U posljednjih 10 godina u Hrvatskoj je ubijeno više od 300 žena, svakih 15 minuta jedna žena doživi nasilje, a policija u jednom satu zbog obiteljskog nasilja intervenira dva puta. (..) istaknuto je na sjednici Odbora”.

Čudna stvar u čitavoj priči je ta da se broj ubijenih žena, od 2012. do 2018. godine nije mijenjao. To je vrlo neobična slučajnost. Matematički također čudna. Pogotovo zato jer se čitavo vrijeme provlači tvrdnja da je nasilje nad ženama u porastu. Ako jest, zar onda broj ubijenih žena od 2007.-2017. ne bi trebao biti veći od 300, od broja koji je bio aktualan od 2002.-2012. godine? Logički bi trebalo biti tako, ali u javnosti se godinama ponavlja samo jedan te isti broj. 300 ubijenih žena.

Provjera tvrdnje

Po podacima MUP-a RH, koje izdaje u svojim godišnjim biltenima, u Hrvatskoj je od 2005. do 2016. godine, u razdoblju od 11 godina,  počinjeno 621 ubojstvo. Riječ je o kaznenim djelima “ubojstva” i “teškog ubojstva”. Ubojstva iz nehaja nisu uključena u taj broj. Međutim, sam MUP ne daje pregled ubijenih po spolu, tako da ne možemo iz tog broja zaključiti koliko je ubijenih žena, a koliko muškaraca.
Državni zavod za statistiku daje svoj pregled ubojstava u Hrvatskoj i klasificira koliko je ubijenih žena, a koliko muškaraca. Po njima, u 10 godina, od 2005. do 2015. godine, ubijeno je 628 ljudi. Od toga 251 žena i 377 muškaraca. Po DZS-u, u 10 godina je ubijeno više ljudi nego u 11 godina koliko vodi evidenciju MUP. Moguće je da DZS u svoje podatke uključuje i ubojstva iz nehaja, ali to ne možemo sa sigurnošću utvrditi. Kako bilo, mada je po njihovoj evidenciji broj ubojstava veći, broj ubijenih žena nikako nije 300. Manji je za 17%.
Ako prikažemo te podatke grafički, to je otprilike ovako:

Za one koji više vole brojeve, čisti, hladni brojevi izgledaju ovako:

Iz tablice i podataka s kojima barataju i MUP i Državni zavod za statistiku, proizlazi da je broj s kojim se barata u javnosti za 20% veći od stvarnog broja. Također, vidljivo je da je broj ubijenih muškaraca za 50% veći od broja ubijenih žena. Ovo je jedna od statističkih činjenica koje pokazuju kako je zapravo “opasno” biti muškarac. Broj samoubojstava muškaraca je 3-4 puta veći od broja samoubojstava žena. Prije 10 godina broj muškaraca stradalih nesretnim slučajem sa smrtnim posljedicama je bio 100% veći od broja stradalih žena. Međutim, u 2015. godini se taj broj skoro izjednačio ( 1004 žene i 1099 muškaraca). Kampanju za bolju zaštitu žena od nesretnih slučajeva nismo do sada vidjeli, mada je taj broj od 2005. do 2015. godine u stalnom porastu.
Također, iz podataka se može vidjeti da je broj ubojstava tijekom 10 godina u stalnom padu.
Dakle, broj o 300 ubijenih žena u zadnjih “10 godina” je lažan.
Naravno, mediji su prenijeli lažne podatke i ne prestaju ih i dalje širiti.

Novi Express kaže da je od 2010. do danas od strane partnera ili bliskih osoba ubijeno 156 žena. Nemamo podatke za 2016. i 2017. godinu pa ne možemo sa sigurnošću tvrditi je li taj broj točan ili ne, ali od 2010. do 2015. godine ubijeno je (po DSZ-u) 122 žene. Broj je moguće točan, ali isto kao i u tvrdnji o 300 ubijenih žena od strane bliskih osoba, drugi dio tvrdnje je netočan.

Jesu li ubojice “300” žena njihovi partneri ili bliske osobe?

Na naš upit, koliko je žena ubijeno od strane bliskih osoba, MUP je poslao podatke, ali su i napomenuli da se evidencija o tome jesu li ubojice “bliske osobe” vodi tek od 2013. godine. Otkud onda i političari i mediji mogu imati podatke o ubojicama, ako ih ni MUP nema? MUP je pravio analize povremeno o nasilju u obitelji i o nasilju između “bliskih osoba”, ali  stalnu evidenciju su počeli voditi od 2013. godine.
Tko su “bliske osobe”?
“Bliske osobe su članovi obitelji, bivši bračni ili izvanbračni drug, bivši životni partner ili neformalni životni partner, osobe koje imaju zajedničko dijete i osobe koje žive u zajedničkom kućanstvu.” (Članak 87. stavak 9 Kaznenog zakona RH )

Analizu podataka za sve godine je teško napraviti, ali imamo podatke sa dvije strane (MUP i DZS) za 3 godine. Od 2013. do 2015. godine. Ako usporedimo žrtve po podacima Zavoda za statistiku (jer imaju žrtve ubojstva podijeljena po spolu) sa žrtvama gdje su počinitelji bili bliske osobe, dobijamo donju grafiku:

Vidljivo je da su žene u puno većem broju žrtve ubojstava od strane bliskih osoba nego što je to slučaj sa muškarcima. Postoje tvrdnje poput one koje je izrekla Maja Mamula iz Ženske sobe da je u Hrvatskoj ubijena svaka dva tjedna jedna žena (neistina, jer broj žrtava nije svake godine isti). Kaže također da između 40% i 70% ubijenih žena je stradalo od ruke bliske osobe (točno, mada joj je raspon velik). Isto tako, kaže da su u tom broju muškarci čine samo 4% (što je netočno jer su muškarci žrtve bliskih osoba u 10-30% slučajeva).

Podaci pokazuju na neravnomjernost žrtava ubojstava po spolu. Muškaraca ima više, ali u odnosu na žrtve ubojstva od strane bliskih osoba, žene su češće takve žrtve. Međutim, pogledajmo podatke koje je poslao MUP o žrtvama ubojstva bliskih osoba, ali sada ćemo zbrojiti ubojstva i pokušaje ubojstva:

Ako gledamo žrtve ubojstva i pokušaja ubojstva, vidi se da je broj muškaraca i žena prilično jednak (osim 2017. godine). Ono što je jako neravnopravno su počinitelji koji su većinom muškarci.

Zaključak

Tvrdnje o “300 ubijenih žena u zadnjih 10 godina” i da su “počinitelji njima bliske osobe” pokazale su se netočnima. Zabrinjavajuće je da te tvrdnje dolaze od osoba koje su na iznimno važnim političkim, zakonodavnim, utjecajnim pozicijama. Predsjednik Josipović je raspolagao sa svim mogućim podacima koje je htio imati. Za njega su radile obavještajne službe, MUP, Zavod za statistiku objavljuje redovito podatke…dakle, informacije na svakom koraku. Ali on je odabrao širiti netočne podatke – “fake news”. Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova ima jedan posao – ravnopravnost spolova. Tvrditi netočne podatke, i to po pitanju ravnopravnosti je krajnje neodgovorno. Saborski Odbor za ljudska prava, HDZ (stranka koja je danas na vlasti), svi oni tvrde pogrešne i netočne podatke. Na temelju tih podataka bi trebali donijeti odluke. Na temelju pogrešnih podataka se ne mogu donijeti pravilne odluke.
Mediji su posebna priča. Oni i danas nastavljaju tvrditi činjenično netočne informacije i oko njih grade čitave priče. Čitavo vrijeme svi grade priču o zaštiti “žena od nasilja”. Kako zaštititi žene od nasilja ako oni koji bi to trebali napraviti raspolažu netočnim podacima. Jesu li lijeni ili neodgovorni?
Jedini koji imaju razloga takve zablude poticati su feminističke udruge kojima ovakav narativ odgovara.

Je li vam sad jasnije?

Napomena: Ovaj članak je pisan uz upotrebu trenutno dostupnih informacija. Pokaže li se da su informacije netočne ili da postoje nove informacije, članak ćemo nadopuniti i promijeniti. Ako imate informacije s kojima možemo nadopuniti ili ispraviti članak kontaktirajte nas na info@dubokavoda.com.

Ako vam se svidio članak, počastite autora pivom.