Svi vi koji pratite Velimira Bujaneca i njegovu emisiju “Bujica”, vjerojatno ste sinoć ostali razočarani jer su ekrani pojedinih lokalnih televizija bili crni, a “Bujica” nije emitirana. Moja sućut. Umjesto toga, možete na donjem videu pogledati gostovanje Velimira Bujaneca na podcastu “Projekt Velebit”. 

Vijeće za elektroničke medije je odlučilo kazniti televizije koje su prikazale emisiju “Bujica” od 05.11.2018.

Zašto je VEM kaznio Bujaneca i ostale televizije?

Na ovoj poveznici možete pročitati obrazloženje VEM-a. Ukratko, njihovo obrazloženje za kaznu je “govor mržnje” korišten u emisiji prema migrantima.
Spornu epizodu “Bujice” možete pogledati ispod:

Sudeći po VEM-u, televizije su kažnjene sukladno Zakonu o elektroničkim medijima, članak 12, stavak 2. U njemu piše:

(2) U audio i/ili audiovizualnim medijskim uslugama nije dopušteno poticati, pogodovati poticanju i širiti mržnju ili diskriminaciju na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije, te antisemitizam i ksenofobiju, ideje fašističkih, nacionalističkih, komunističkih i drugih totalitarnih režima.

Po ovom zakonu, migranti se mogu naći u onom dijelu koji kaže da nije dopušteno širiti mržnju ili diskriminaciju na osnovi društvenog statusa. Svi ostali statusi u kojima se nalaze migranti su miješani. Migranata ima raznih rasa, vjera, nacionalnosti, rodnih i seksualnih identiteta, različitog genetskog naslijeđa…jedino što im je zajedničko je to da su migranti. Budući da su nama stranci, migrante možemo naći i u onom dijelu u kojem je zabranjeno širiti ksenofobiju. Ali, “Bujica” nije kažnjena radi ksenofobije.

Kako je “Bujica” prekršila zakon?

VEM nalazi govor mržnje u prilogu koji je napravljen s gospođicom koja je bila žrtva krađe. Koju su, navodno, izvršili migranti. Ona u jednom trenutku kaže: „Ne daj Bože da ih netko ne istuče ili nešto. Mislim… što bi po meni trebalo radit do iznemoglosti, dok valjda ne prekinu…“ (od 31.15. minute). Ovo bi mogao biti poziv na nasilje. Mada djevojka u nastavku daje svoje viđenje migranata, koje nije baš pozitivno, očito je da svoje mišljenje ima temeljeno na vlastitom, negativnom, iskustvu. Optužiti nekoga, u ovom slučaju televizije, za govor mržnje, je u ovom slučaju blesavo. Medij prenosi događaj sa stajališta istraumatiziranog svjedoka. Svjedok iznosi svoje mišljenje o načinu na koji bi kaznio lopova. Jer ona ne govori o migrantima, već prvenstveno o lopovima. U ovom slučaju lopovi su migranti. Ovako izgleda da svako iznošenje stajališta o kažnjavanju pojedinih grupacija kriminalaca moglo bi, po VEM-u, biti poziv na nasilje ili govor mržnje. Malo razmislimo: ako kažem da silovatelje treba kastrirati jasno je da je to poziv na jednu vrstu nasilja. A i širim govor mržnje, prema silovateljima. Ali zaslužuje li to moje mišljenje, i izricanje istog javno, kaznu? I zaslužuje li medij koji je prenio moje mišljenje kaznu? Sudeći po VEM-u, zaslužuje.  Kao otežavajuću okolnost, VEM navodi da je prilog rađen ranije, dakle izjava ove djevojke nije prenošena uživo, već je snimljena pa poslije montirana. Što znači da je “Bujica” mogla dobro razmisliti prije njenog emitiranja. A što da nije bilo govora o migrantima, već da su ti lopovi bili, štojaznam, Hercegovci? Bi li i u tom slučaju VEM reagirao?

Drugi slučaj su izjave gosta u studiju, Zorana Grgića koje on izgovara i koje se prenose uživo (oko 36. minute). VEM kaže da su izjave “mrzilačke”. VEM ima senzore za čitanje tuđih osjećaja. U novoj verziji će uvesti i čitanje misli.
Grgić iznosi netočne podatke. Dezinformacije. Jel on mrzi migrante teško je reći, ali da širi netočne podatke, neutemeljene u dokazima, to sigurno. Po njemu, većina tih migranata boluje od AIDS-a, hepatitisa i svoje bolesti nastoje prenijeti na druge. Gdje su mu dokazi za te tvrdnje? Otkud mu dokazi da migranti žele bilo koga zaraziti?
Tu televizija ne može reagirati, ali može voditelj. Velimir Bujanec to nije napravio “primjereno”, kaže VEM. Realno, Bujanec je mogao reagirati na to širenje lažnih vijesti i dezinformacija ali nije. Budući da emisija ide u živo, televizije nisu mogle spriječiti ono što je gost izrekao, osim onih koje su naknadno reprizirale emisiju.

Osim spornih dijelova, “Bujica” upotrebljava, kao i Marakeški sporazum, specifičan govor. Najezda, udar, prodor, sve su to riječi koje se upotrebljavaju u određenim situacijama, konkretno ratnim, a ovdje se njima manipulira.

Kazna sukladna Marakeškom kompaktu

O Marakeškom sporazumu sam već pisao. Hrvatska ga još nije potpisala, ali hrvatske institucije već djeluju na tragu onog što je zapisano cilju u br.17:“Ukloniti sve oblike diskriminacije i promovirati javnu raspravu temeljenu na činjenicama, kako bi se oblikovala percepcija migracija.” Ovakvim djelovanjem VEM-a daju se argumenti strani koja je protiv usvajanja Marakeškog sporazuma. Ono što su oni naveli kao dokaz protiv doslovce je točan. Provodi se u stvarnosti. Ali bez usvajanja dokumenta.

Zaključak

Vijeće za elektronske medije ne provodi cenzuru. Emisija je prošla i ide dalje. Ono što VEM radi je zastrašivanje televizija kako bi oblikovalo njihovu daljnju uređivačku politiku. U onom slučaju u kojem djevojka iznosi svoje mišljenje i priča događaj sa svojeg traumatskog doživljaja, nema temelja za kažnjavanje. Po tome svatko od nas, dok priča o tome kako bi on s lopovima, korumpiranim političarima ili pedofilima, širi mržnju i nasilje prema nekoj određenoj skupini. U drugom slučaju, Grgićevom, televizije koje su uživo prenosile njegove netočne izjave nisu mogle reagirati, osim voditelja. Televizije koje su reprizirale emisiju, mogle su nešto napraviti, recimo na netočne podatke staviti komentar.

Ukratko, kazna je dijelom opravdana (za širenje dezinformacija), a dijelom neopravdana (za govor mržnje). Ako bi se ovakvi kriteriji provodili na svima, uskoro ne bi bilo programa na televiziji.

A sad još jedanput pročitajte članak 12, stavak 2, Zakona o elektroničkim medijima i recite je li to normalan zakon? Po ovakvim kriterijima svatko može biti kažnjen, pa čak i za kritiku određene politike, skupine, zločinačke organizacije…bilo tko se može osjetiti povrijeđenim i reći da se prema njemu/njima širi govor mržnje u medijima.

I na kraju, VEM provodi diskriminatorsku politiku. Ovakvi kriteriji, čini mi se, vrijede samo za određene novinare i određene emisije. U zadnje dvije godine, ovo je prva takva kazna medijima. Po tome bi se reklo da u medijskom prostoru u Hrvatskoj cvate govor ljubavi.

Napomena: Ovaj članak je pisan uz upotrebu trenutno dostupnih informacija. Pokaže li se da su informacije netočne ili da postoje nove informacije, članak ćemo nadopuniti i promijeniti. Ako imate informacije s kojima možemo nadopuniti ili ispraviti članak kontaktirajte nas na info@dubokavoda.com.

Ako vam se svidio članak, počastite autora pivom.