Kako smo već pisali o Istanbulskoj konvenciji, očito je da se ratifikacija tog dokumenta bliži. Politika je odlučila. Narod nije baš sasvim uvjeren, a to su zaključili i naši medijski aktivisti. Zato je odlučeno da se u idućih nekoliko tjedana čim više piše i govori o nasilju nad ženama. Odabrali smo samo dva bratska portala (Styria), 24sata.hr i Express.hr koji redovito pišu o toj temi. Redovni konzumenti ovih portala vjerojatno su dosad već izluđeni tim nasiljem nad ženama. Članke imate ovdje, ovdje, ovdje, ovdje, ovdje, ovdje….Ništa drugačija nije situacija ni na izdanjima EPH.

Priče koje možemo pročitati su uistinu potresne i teške. I zahtijevaju akciju društva i države. Po nekima, obitelj je osnovni temelj jednog društva. Po nekima, pojedinac je temelj društva. U slučaju obiteljskog nasilja i nasilja nad ženama, napadnuti su i ugroženi i sami temelji društva i države, pojedinac/pojedinka i obitelj. Zato je borba protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji i politička stvar i politička odluka.

Međutim, da bi se mogle donijeti prave odluke moraju se imati pravi i točni podaci. Na temelju kojih podataka, osim potresnih pojedinačnih priča, donosimo naše procjene i odluke? Na temelju onih koji se najčešće i najviše čuju u javnosti. Koji su to podaci?

Tvrdnje koje se najčešće čuju u javnosti

“Svaka treća žena u Hrvatskoj, odnosno svaka četvrta u Europi, žrtva je nasilja u obitelji. U Hrvatskoj preko 15.000 godišnje žena doživi nasilje od njima bliskih osoba. U samo dvije godine, od 2013. do 2015., nasilje je poraslo za 184 posto. U posljednjih deset godina u Hrvatskoj je ubijeno više od 300 žena, u prvih osam mjeseci ove godine – osam. Policija dnevno intervenira 45 puta zbog obiteljskog nasilja. Istraživanja Agencije za ljudska prava iz Austrije pokazalo je da je gotovo svaka treća žena na razini Europe suočena s nekim oblikom nasilja ili seksualnog uznemiravanja, a samo njih 14 posto prijavi policiji nasilje od strane partnera.”  Članak iz Globusa.

Da članak objavljen u Globusu nije sasvim bezazlen, pokazuje i izjava Joška Klisovića, u Saboru, koja kao da je kopirana iz Globusa, mada je izrečena prije objave članka u Globusu. Inače, Klisović je saborski zastupnik.

Mostova Ines Strenja-Linić je rekla da: “trenutno u Hrvatskoj partnersko nasilje u obitelji pogađa jednu od tri žena i svakodnevno se prijavljuje oko 45 slučajeva nasilja u obitelji, a tijekom praznika taj broj ide i na 60 dnevno. U zadnjih 10 godina u Hrvatskoj je ubijeno gotovo 300 žena, dok se godišnje prijavljuje između 11 i 17 tisuća slučajeva nasilja u obitelji”.
Tvrdnju o 300 ubijenih žena smo već pojasnili i otkrili da nije točna.
Smatra se da i nasilje u obitelji raste, kako kaže članak u Slobodnoj Dalmaciji.
Pogledajmo što je od toga istina.

Koje smo podatke koristili?

Kako bi ustanovili što je točno, morali smo provjeriti izvještaje MUP-a, pošto oni imaju i najtočnije podatke. U njima neke evidencije, nažalost, ne postoje. Tako da ne znamo koliko ima žrtava po spolu. Koliko je muškaraca, a koliko žena. MUP klasificira počinitelje po spolu, ali ne i žrtve. Bar ne za sve prekršaje.
Za neke primjere smo uzeli podatke iz izvješća Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova.

Novi Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji je stupio na snagu 01.01.2018. godine. Taj zakon i provođenje tog zakona još nije utjecalo na statistike i na podatke koje smo obrađivali, tako da smo se vodili zakonima koji su vrijedili u ranijem razdoblju, npr. Zakonom iz 2009. godine.  Taj zakon je imao malo opširniju definiciju nasilja u obitelji:
“Članak 4.
Nasilje u obitelji je svaki oblik tjelesnog, psihičkog, spolnog ili ekonomskog nasilja, a osobito:

– tjelesno nasilje, odnosno primjena fizičke sile bez obzira je li nastupila tjelesna ozljeda ili nije,

– tjelesno kažnjavanje i drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci u odgojne svrhe,

– psihičko nasilje, odnosno primjena psihičke prisile koja je prouzročila osjećaj straha, ugroženosti, uznemirenosti ili povrede dostojanstva, verbalno nasilje, verbalni napadi, vrijeđanje, psovanje, nazivanje pogrdnim imenima ili na drugi način grubo verbalno uznemiravanje, uhođenje ili uznemiravanje preko svih sredstava za komuniciranje ili preko elektroničkih i tiskanih medija ili na drugi način ili komuniciranja s trećim osobama, protupravna izolacija ili ugrožavanje slobode kretanja (u daljnjem tekstu: uhođenje i uznemiravanje),

– spolno nasilje, odnosno spolno uznemiravanje,

– ekonomsko nasilje pod kojim se podrazumijeva oštećenje ili uništenje osobne i zajedničke imovine ili zabrana ili onemogućavanje korištenja osobne i zajedničke imovine ili pokušaj da se to učini te oduzimanje prava ili zabrana raspolaganja osobnim prihodima ili imovinom stečenom osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja ili rada, prisiljavanje na ekonomsku ovisnost, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i skrb o djeci ili drugim uzdržavanim članovima zajedničkog kućanstva.”

Dakle, dosta široko i opširno objašnjenje što je nasilje u obitelji. Kako je kažnjavano nasilje? Zaštitnim mjerama, novčanim kaznama, a neka djela su se kažnjavala po Kaznenom zakonu:
“Nasilje u obitelji
Članak 179.a
Tko teško krši propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji ili bliske osobe izazove strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba ili je dovede u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.”

Članak 179a je uveden 2015. godine. Prije toga, od 2000. godine do 2011. godine je vrijedio članak 215a koji je propisivao, nakon ispravaka, i kaznu do 5 godina. Međutim, promjenama zakona ukinut je 2011. godine. Na traženje udruga, pravobraniteljice  i želeći strožije kažnjavati nasilnike, 2015. godine vraćena je sadašnja zakonska regulativa.

Dakle, što kaže MUP o broju prekršaja po Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji?

Podaci MUP-a RH

Mup izdaje svoje biltene svake godine, redovito, i možete ih naći na ovoj poveznici. Iz tih biltena smo izvukli podatke za proteklih nekoliko godina, koje smo imali, i prikazali ih u tablici ispod.

U prvoj koloni se nalazi broj prekršaja koji su počinjeni. Način na koji MUP klasificira te prekršaje nije nam do kraja poznat, ali ako je broj počinitelja prekršaja veći od broja prekršaja ( što se vidi u petoj koloni ) onda je za pretpostaviti da MUP svaki prekršaj broji, bez obzira koliko počinitelja u njemu sudjelovalo. Ili žrtava. MUP broji počinitelje, dijeli ih po spolovima, tako znamo koliko ima muškaraca nasilnika, a koliko ima žena. Međutim, žrtve ne dijeli po spolovima i ne prikazuje ih u biltenima. Broj počinitelja je MUP počeo prikazivati tek od 2011. godine po spolovima, a od 2007. godine ih broji.

To su podaci prikazani u lijevom dijelu tablice. Iz njih je vidljivo da je u zadnjih 10 godina broj i počinitelja i prekršaja u stalnom padu. Dakle, tvrdnja da je nasilje u porastu je lažna i pogrešna. Pogotovo to vrijedi za tvrdnju da je “nasilje poraslo za 184% od 2013. do 2015. godine”. Podaci u tablici pokazuju da je i u tom razdoblju zabilježen pad nasilja u obitelji.

U desnom dijelu tablice prikazali smo podatke koje daje MUP i klasificira ih kao djela koja se kažnjavaju po Kaznenom zakonu RH.
To su nasilničko ponašanje u obitelji ( članak 179a ), zapuštanje i zlostavljanje djeteta ( članak 177 ) i povreda dužnosti uzdržavanja (članak 172). I u tim kategorijama primjetan je pad prekršaja i kaznenih djela. Nasilničko ponašanje u obitelji je jedno vrijeme bilo van Kaznenog zakona, tako da za 2013. i 2014. godinu nema podataka. U tablici su oni prikazani kao 0 slučajeva. Podatak za 2015. se odnosi samo na 6 mjeseci. Moguće je da su naši saborski zastupnici zaključili da je od 2013. do 2015. godine nasilničko ponašanje skočilo od 0 do 145 slučajeva. To bi ih moglo zbuniti da pomisle da je nasilje skočilo 145%,(nemoguće) ali još uvijek ne 184% kako oni tvrde. Također, broj tih slučajeva je u 2017. godini došao na  552. Više nego u godini prije kad ih je bilo 330, ali još uvijek manje nego u 2012. godini kad se prestala voditi evidencija za nasilničko ponašanje. Što je pravi razlog tolikom padu, pa opet skoku, teško je reći samo iz ovih podataka.

Grafički prikaz MUP-ovih podataka

Pogledajmo malo kako grafički izgledaju ti podaci.

Od 2004. do 2011. godine, broj prekršaja je stalno rastao, ali od 2011. godine počinje padati. I stalno pada. Zašto taj broj pada? Možda je pravo pitanje zašto je uopće rastao? To je izvan dosega ove male analize, tako da odgovore na ta pitanja ne možemo dati. Neki kažu da su skloni vjerovati  “da je tamna brojka neprijavljivanja nasilja i veća jer žene koje ga prijave prolaze novu viktimizaciju od sustava. Sva tijela i institucije koje bi im trebale pružiti pomoć, podršku i prekinuti kolo nasilja ne čine to ili čine nedovoljno brzo i kvalitetno. To je razlog zbog kojeg se nasilje rijetko prijavljuje – izjavila je Neva Tolle, aktivistica za ženska prava. Navodi da crna statistika, ali i dosegnuti civilizacijski nivo, govore kako je Istanbulsku konvenciju nužno ratificirati.” Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova u svojem izvješću za 2016. godinu navodi iste razloge za smanjen broj slučajeva nasilja u obitelji.
“Brojke prijavljenih osoba upućuju na nastavak kontinuiranog trenda smanjena broja prijavljenih osoba. U usporedbi s 2010., broj prijavljenih osoba za prekršajna djela obiteljskog nasilja na godišnjoj razini smanjio se za ukupno 4.616 osoba, iz čega proizlazi da je godišnje u prosjeku oko 650 osoba manje prijavljenih. Međutim, treba imati na umu da se radi o trendu smanjenja broja prijavljenih osoba te da brojka prijavljenih slučajeva ne daje kompletnu sliku opsega ovog problema, jer i dalje većina takvih slučajeva ostaje u tamnoj brojci neprijavljenih, a jedan od razloga za neprijavljivanje jest nepovjerenje žena u rad institucija, prvenstveno policije, državnog odvjetništva i pravosuđa.”
Dakle, pravobraniteljica Višnja Ljubičić zna da broj prekršaja pada, međutim smatra da je za to kriva policija i pravosuđe jer žrtve nemaju povjerenje u te institucije. Znači li to da su zlostavljane žene imale povjerenja u institucije od 2004. do 2011. godine dok je broj slučajeva nasilja u obitelji rastao?

Pogledajmo drugu grafiku.

Plava linija označava slučajeve povrede uzdržavanja, crvena zlostavljanje i zapuštanje djeteta, a žuta nasilničko ponašanje u obitelji. Navedeni su brojevi tih slučajeva. Zelena linija je broj prekršaja koji smo prikazali i na grafici prije. Ukratko, ove linije dolje, na dnu tablice su ozbiljni slučajevi kršenja Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. I kažnjivi su po Kaznenom zakonu RH. I nisu usmjereni samo prema ženama. Logički bi trebali pretpostaviti da razlika svih slučajeva, od ove crvene, plave i žute linije pa do zelene linije nisu tako ozbiljni slučajevi nasilja. Ali ovo je samo pretpostavka, MUP ima točne podatke i može napraviti analize po člancima iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

Ova grafika malo detaljnije pokazuje kako su se kretali prekršaji kažnjivi Kaznenim zakonom. I nasilničko ponašanje i zlostavljanje djece je, nakon kratkog uspona, u stalnom padu. Povreda dužnosti izdržavanja je rasla, ali se u zadnjih nekoliko godina nalazi u padu.
Ukratko, po podacima MUP-a, broj prekršaja je u padu.

Kakvo je stanje s počiniteljima prekršaja?

Logično je, ako je broj prekršaja u padu, da je u padu i broj počinitelja prekršaja. A to je vidljivo i u gornjoj tablici. Vidljivo je da je u padu i broj počinitelja žena i muškaraca. MUP klasificira počinitelje po spolu tek od 2011. godine, tako da podatke o počiniteljima od prije nemamo.

U većini rasprava o nasilju u obitelji govori se o počiniteljima muškarcima, a žrtvama ženama. Time se zanemaruju one žrtve koji su muškarci, a aboliraju žene kao počinitelji. Statistika pokazuje slijedeći udio žena i muškaraca u broju nasilnika:

Oko 80% prekršitelja su muškarci. Ostalo su žene. Iz grafike je vidljivo i da broj počinitelja lagano pada, dok broj počiniteljica raste. Nažalost, nemamo podatke o tome tko su žrtve po spolu, jer MUP ih u svojim biltenima ne prikazuje. Pokazuje počinitelje i žrtve samo za slučajeve nasilništva u obitelji.

Broj počinitelja je višestruko manji nego je broj žrtava. Vjerojatno je riječ o počiniteljima koji teroriziraju čitavu obitelj, zato je i broj žrtava veći. Sudeći po brojevima, proizlazi da policijska evidencija vodi svaku žrtvu kao zaseban slučaj. Tako ima 330 prekršaja u 2016. godini, a ima i 330 žrtava.
Nekoliko stvari je vidljivo iz ovih grafika. Muškarci su u najvećoj mjeri počinitelji nasilničkog ponašanja u obitelji. U više od 90% slučajeva. U oko 15% slučajeva su žrtve. I u obje godine nasilnika je bilo manje od 100.

Što kaže pravobraniteljica za ravnopravnost spolova?

Pravobraniteljica se bavi ravnopravnošću spolova, a jedan od njezinih djelokruga rada je i nasilje u obitelji. U izvješću koje smo već spomenuli ima i dio koji govori o nasilju u obitelji (str 83).

Podaci koje pravobraniteljica iznosi u svojem izvješću su malo manji od onih koje smo mi izvadili iz MUP-ovih biltena ( u izvješću prekršaji ne prelaze 18000 počinitelja), ali se vidi da je broj počinitelja u padu.

Pravobraniteljica u izvješću navodi i podatke o žrtvama te tko vrši nasilje nad kime. Opet je vidljivo da su većinom žrtve žene, 6308 slučajeva, ali i muškarci, 3410 slučajeva. Suprotno od onog što se čuje u javnosti, kad se stiče dojam da su samo žene žrtve nasilja, ovdje imamo čak trećinu žrtava koje su muškarci. Pravobraniteljica ističe da “prema spolnoj strukturi prekršajnih počinitelja obiteljskog nasilja bilo je ukupno 9.217 prijavljenih osoba muškog spola (1.358 ili 12,8% osoba manje nego 2015.) i 2.731 osoba ženskog spola (469 ili 14,6% osoba manje nego 2015.). Gledano u postocima, ukupno 77% muškaraca i 23% žena, što je identičan postotak onom iz 2015. Ovakve brojke jasno upućuju na činjenicu da je obiteljsko nasilje rodno uvjetovano i uglavnom usmjereno prema ženama. Što se tiče broja uhićenih osoba, policija je za nasilničko ponašanje u obitelji uhitila ukupno 7.561 osobu od čega je 6.364 osoba bilo muškog spola (84%), a 1.197 osoba ženskog spola (16%).”
“Rodno uvjetovano” znači da je žena žrtva samo zato jer je žena, a muškarac je nasilnik. Što po podacima nije točno. Možemo govoriti o većini slučajeva, ali ne o svim slučajevima. Osim toga, što je sa slučajevima u kojima je muškarac žrtva? Po pravobraniteljici “počinjenim prekršajem nasilja u obitelji oštećene su ukupno 13.362 osobe što je za 12,9% manje u odnosu na isto razdoblje u 2015., kada je bilo oštećeno ukupno 15.338 osoba. Od ukupnog broja oštećenih osoba, oštećeno je 8.538 osoba ženskog spola (ili 64%) i 4.824 osoba muškog spola (ili 36%), što ponovo predstavlja identičan postotak onome iz 2015.” Brojevi padaju, postoci ostaju isti.

“Pravobraniteljica ističe kako je trend značajnog i kontinuiranog smanjenja predlaganja zaštitnih mjera od strane policije u jasnoj vezi s negativnim trendom sve manjeg broja prihvaćenih zaštitnih mjera od strane sudova. Naime, pretpostavka je da policija predlaže znatno manje zaštitnih mjera iz jednostavnog razloga što ih sudovi ne usvajaju.”
Znači, po pravobraniteljici, policija i DORH ne predlažu zaštitne mjere jer automatski znaju da će ih sudovi odbaciti?

“Također, nema podataka o točnom broju recidivista, kao ni podataka razvrstanih po spolu koliko je žena, a koliko muškaraca među recidivistima. ”  
U MUP-ovim biltenima, kao počinitelji se vode i “povratnici”. Njih je otprilike četvrtina svih počinitelja. Npr. u 2016. godini  je bilo 2375 muških i 489 ženskih “povratnika”,  vjerojatno “recidivista”.

Ukratko, pravobraniteljica navodi da broj počinitelja nasilja i prekršaja pada, ali da je nasilja više jer žene ne prijavljuju nasilje. Navodno ne vjeruju sustavu. Policija isto ne vjeruje sustavu, tj. sudovima, pa ne predlaže zaštitne mjere jer znaju da će ih sudovi odbiti. Policija ne radi svoj posao jer “zna” da sudovi neće raditi svoj. Tako tvrdi pravobraniteljica.

Što je nelogično u tvrdnjama pravobraniteljice?

1. Ako žene ne prijavljuju nasilje zbog neimanja vjere u sustav, onda ne bi broj prekršaja, do 2011. godine rastao, a tek nakon toga počeo padati. Zar se dogodilo nešto značajno u zadnjih 7 godina što bi srušilo vjeru u sustav? Nije. A ako nije ni prije bilo vjere u sustav, kako to da je broj prijavljenih prekršaja rastao?
2. Zašto policija, ili tužiteljstvo,  ne bi vjerovali sudovima? U sudovima, od općinskih pa do županijskih, vladaju sutkinje. Po podacima Državnog zavoda za statistiku, i sudovima i tužiteljstvom “drmaju” žene. Zar ne bi žene trebale biti empatičnije prema nasilju nad ženama? Pogotovo ako je ono tako sistemski rašireno?
3. Ako je nasilje uglavnom usmjereno prema ženama i “rodno je uvjetovano”, kako to da imamo muškarce koji su žrtve i žene koje su nasilnice? Je li nasilje muškarca nad muškarcem također “rodno uvjetovano”?

Zaključak

I broj počinitelja i broj prekršaja nasilja u obitelji (pa tako i nad ženama) je u padu u zadnjih nekoliko godina. Tvrdnja da je nasilje u porastu je netočna. 
Tvrdnja da je od 2013. godine pa do 2015. godine, nasilje nad ženama poraslo za 184% je netočno.
Tvrdnja da nasilje od strane partnera pogađa jednu od tri žene u Hrvatskoj je netočna (to je jedna od statistika za kompletnu EU, ne za Hrvatsku).
Tvrdnja da se godišnje prijavi između 11 000 i 17 000 prekršaja je  djelomično točna. Zastupnik je spojio i broj počinitelja i broj prekršaja pa je tako dobio ovako široke brojke.

Naposljetku, 2014. godine provedeno je istraživanje u 28 zemalja, članica EU-a, o nasilju nad ženama. 42 000 žena, među kojima 1500 Hrvatica je odgovaralo na pitanja o nasilju nad ženama.
Po njemu, Hrvatska je na samom dnu po nasilju nad ženama. Što znači da ga je kod nas najmanje u EU. Skoro najmanje. Manje ga ima u Austriji. Koja se također spominje u našim medijima kao jedna od kritičnijih zemalja.

Ali ono što je zanimljivo jest mišljenje ispitanica o postojanju nasilja u njihovoj okolini i društvu. Hrvatice su uvjerene da je nasilje nad ženama u Hrvatskoj vrlo često ili često. 81% ispitanih Hrvatica je uvjereno u to.

Bez obzira na našu percepciju nasilja, statistički podaci, anonimne ankete, pokazuju da nasilje nad ženama i nasilje u obitelji, srećom, nije tako često kako imamo dojam. Koji imamo zahvaljujući političarima i medijima i ostalim aktivistima.
Da sumiram, ako niste do sada znali, lažu nas.

Sliku sretne i nasmijane obitelji smo namjerno postavili nad članak.

Napomena: Ovaj članak je pisan uz upotrebu trenutno dostupnih informacija. Pokaže li se da su informacije netočne ili da postoje nove informacije, članak ćemo nadopuniti i promijeniti. Ako imate informacije s kojima možemo nadopuniti ili ispraviti članak kontaktirajte nas na info@dubokavoda.com.

Ako vam se svidio članak, počastite autora pivom.