U subotu je završio prosvjed nekih novinara protiv nekoga pod geslom “Oteli ste medije, novinarstvo ne damo”. Protestiralo je, po članku iz HND-a, više tisuća ljudi, dok je po članku iz Jutarnjeg bilo više od tisuću ljudi . Budući da nisam bio na prosvjedu, ne mogu ni utvrditi točan broj, ali broj prosvjednika nije ni važan. Puno važnije su neke poruke koje su slane u pripremi prosvjeda i tijekom prosvjeda. A neka događanja oko prosvjeda jednostavno izazivaju glavobolju, ako o njima malo bolje razmislite. Navešću samo neke.

Oporba u prosvjedu

SDP je pružio potporu novinarima, kao i još neki nezavisni političari. I to ne bi bilo niti čudno da isti SDP nije vršio pritisak na te iste novinare i medije. Ludo, zar ne? A kad se sjetimo da je za vrijeme vladavine SDP-a, HRT čišćen od nepodobnih novinara i urednika, stvar postaje još apsurdnija.

Cvrsta potpora slobodnom i visoko profesionalnom novinarstvu. Ostra osuda cenzure. Pritisci na novinare moraju stati. Cijela javnost to mora osigurati. Zelim profesionalan i zdrav javni servis koji primjenjuje najvise standarde novinarstva. Zato ga placamo. Zato ga imamo. pic.twitter.com/bx0OMqxAen

— Josko Klisovic (@KlisovicJosko) March 2, 2019

Uzmimo kao još apsurdniji primjer pojavu SDP-ovca Ranka Ostojića, bivšeg ministra unutrašnjih poslova, na prosvjedu. To je čovjek koji je tužio Velimira Bujaneca zbog klevete i nanošenja duševnih boli, a sad se pojavljuje na prosvjedu u kojem se traži prekidanje takvih sudskih procesa. Nemreš blivit?

Ostale bivše ministre iz SDP-ove vlade i slične političare koji su imali moć promijeniti stvari, a nisu, neću sad ni spominjati. Zasad dosta o oporbenim političarima. Vladajući sigurno provode cenzuru i guše slobode medija, zar ne?

Zahtjevi vladi od ljudi koji su u vezi s vladajućima?

HND je uputio svoje zahtjeve vladi RH, ali stvari su lude i apsurdne ako uzmemo u obzir da je potpredsjednica HND-a Slavica Lukić, novinarka Jutarnjeg lista, u bračnoj vezi s Miloradom Pupovcem. Milorad Pupovac je član vladajuće koalicije, podržava vladu skupa sa svoja ostala 2 zastupnika srpske nacionalne manjine. Protiv čijih pritisaka i cenzure onda Slavica Lukić protestira? Vlastitog supruga i njegove stranke? Vrh društva, HND-a, koje pokreće prosvjed je u vezi s vrhom Vlade, a prosvjed je zahtjev Vladi da…kad sam već tu, kod MIlorada Pupovca i zahtjeva HND-a Vladi RH, samo da spomenem jedan od zahtjeva.

“Uvedite javne potpore za kvalitetno novinarstvo! “

Znate što znače javne potpore za kvalitetno novinarstvo? Znači da one medije koji ne mogu na tržištu zaraditi novac financira država novcem poreznih obveznika. Možda ne bi bilo loše, možda bih i ja mogao svoj blog s tim novcem pretvoriti u portal i zaposliti kojeg novinara, pa bi i moj novi portal procvjetao, ali zamislimo se sad nad dvije činjenice:
a) na prosvjedu su bili novinari Novosti, lista Srpskog narodnog vijeća, u kojem je glavni – tko -Milorad Pupovac (??!!), čovjek iz vlasti
b) je li u redu financirati novcem poreznih obveznika medije koje ne čita nitko, ili ih čita mali broj ljudi?

Pazite, Novosti godišnje iz državnog proračuna prime 3,5 milijuna kuna. Novca svih nas. I prosvjeduju protiv vlade koja im daje te novce. Ali ne prosvjeduju zato jer se žele odreći tih kuna, već zato da bi još neki mediji dobili novce. Nemojte se zavaravati, ne žele oni da SVI mediji dobiju te novce. Bože sačuvaj.
Čitava situacija je zapravo apsurdno smiješna, nerealna, kao iz Monty Pythona.

Na portalu Liberal.hr možete pročitati članak jedno razmišljanje o tome što je loše u državnoj potpori neprofitnim medijima. Realno, ako država daje novac medijima koje čita mali broj ljudi, mada su ti mediji kvalitetni i dobri, je li to isplativo? Čemu to uopće služi? Ako bi se radilo o medijima koje bi čitao širi krug ljudi, onda ne bi bilo ni potrebe da im se daju novci poreznih obveznika.
S druge strane, ako su takvi mediji čitani, ali ne mogu (nekim čudom) ostvariti profit, i ulazi država (vlast) i daje im novce, što mislite koliko će dugo vremena proteći dok vlast ne zatraži uslugu natrag? Pitanje je retoričko.

Prosvjed koji je ujedinio novinare?

Na portalu HND-a kažu da je prosvjed ujedinio novinare. To je, u najmanju ruku, pretjerivanje. Recimo, ako odete na portal HND-a, pronaći ćete ovaj članak: “HND ZGROŽEN PRIJEDLOGOM DA KATJA KUŠEC POSTANE ČLANICOM VIJEĆA ZA ELEKTRONIČKE MEDIJE”. Pazite, ZGROŽENI  su. Zgroženi. S čime? Jer Vlada predlaže njihovu kolegicu za članicu Vijeća za elektroničke medije. A svoj prijezir prema kolegici objašnjavaju činjenicom da je osnovala njima konkurentsku udrugu skupa s kolegama koje također preziru, Velimirom Bujanecom i Markom Juričem. Dapače, jedan od prosvjednika, novinar Telegrama i Novog Lista, napokon je bio sretan kad je Vijeće za elektroničke medije zalijepilo zabranu emitiranja nekim televizijama upravo zbog “Bujice”. Jer znate, “govor mržnje”. I taj novinar likuje jer je drugi novinar dobio zabranu emitiranja na nekoliko dana. Sasvim normalna stvar. Prava novinarska solidarnost. Samo u Hrvatskoj. U SAD-u su novinari Foxa čvrsto stali iza kolegice s CNN-a kad su joj iz Bijele Kuće zabranili pojavljivanje u Bijeloj Kući. Ali dokle ide ta zabrana? Suludo je misliti da će se zabrane zaustaviti na onima koji nam nisu simpatični i s kojima se ne slažemo. Doći će i do nas.

O ujedinjenju novinara na prosvjedu, HND može samo sanjati. Ali očito oni ni ne smatraju “ove druge” novinarima. I jedni i drugi smatraju one druge aktivistima.

Tužbe protiv novinara

U medijima se govori o 1163 tužbe protiv medija i njihovih novinara. Podatak je to HND-a. Zato se, između ostalog, prosvjedovalo i u subotu. Kažu da je previše tih tužbi. Ako jest, zašto onda Branimir Pofuk, koji je podržao prosvjed kojim se traži smanjenje tužbi protiv medija, predlaže Maji Sever da tuži medij Narod.hr?

Apsurdno. Pa i nije baš ako se uzmu u obzir dvostruki standardi. “Treba tužiti njihove, a braniti naše”, taj moto bi se lakše mogao primjeniti.

Pisao sam već o slučaju djece iz Covingtonske katoličke škole i kakvoj medijskoj hajci i hajci na društvenim mrežama su bili izloženi zbog lažnih vijesti i krivih, zlonamjernih interpretacija jednog događaja. Nedavno je došla i vijest kako onaj dječak koji se smješkao aktivistu, tuži Washington post za 250 milijuna dolara. To je cijena koju je vlasnik Amazona, Jeff Bezos, platio za Washington Post. Uspoređujući taj iznos s iznosom koji je Zlatko Hasanbegović dobio u tužbi protiv Ante Tomića, moglo bi se zaključiti da bi našim medijima bilo puno gore u SAD-u.

Prvi od osam zahtjeva HND-a prema Vladi RH je “Prekinite zloupotrebu sudskih tužbi kao sredstvo pritiska na novinare! “. Kako su novinari zamislili da Vlada to napravi? Plenković, na primjer, nazove Hasanbegovića i fino ga zamoli da ne tuži Tomića? Ili da Plenković nazove suca koji sudi u tom slučaju i zamoli ga da presudi u korist Tomića?
“Novinarstvo ne smije biti tretirano kao zločin” kaže priopćenje. Nažalost, lažne vijesti, huškanje i javni linč, se ne tretira kao zločin, a trebalo bi.

Novinari, ako im je stalo do ugleda profesije, trebali bi podržati sudske tužbe protiv manipulacija kojima se pojedini mediji i novinari služe, protiv lažnih vijesti i protiv javnog vrijeđanja ljudi, poznatih i nepoznatih. Na taj način bi se i vjerodostojnost medija podigla. Ali HND ne djeluje na taj način, oni kao glavne krivce označavaju tužitelje.

Zašto su za HND tužitelji glavni problem?

Predsjednik HND-a je Hrvoje Zovko, donedavni zaposlenih HRT-a. HRT trenutno tuži 33 medija. Među tuženima je i Hrvoje Zovko. Logično je pretpostaviti da su se svi ti mediji i pojedinci koji su tuženi pokrenuli u samoobrani. Prosvjedom i pritiskom u javnosti, oni zapravo vrše pritisak na pravosuđe, na one suce koji će presuđivati u tim slučajevima. Nije toliko bitna ni Vlada RH, ni same institucije i pojedinci koji tuže, bitni su suci koji će donositi nepravomoćne i pravomoćne presude. Na njih valja izvršiti pritisak. Javnost će čitati te presude, a mediji će ih navoditi na to kako su suci koji su donijeli tu i takvu presudu “korumpirani”, “glupi” i “nesposobni”. Ako će se tako manipulirati sa izvješćivanjem o presudama, zašto bi bilo koji sudac riskirao svoj ugled i karijeru na to da se zamjeri medijima? Svaki od njih će nekoliko puta promisliti prije nego što donese odluku u korist tužitelja.

A je li predsjednik HND-a, Hrvoje Zovko, tužio novinare? Naravno da jest.Međutim, njemu to nije nimalo sporno. Ionako se radi o “opskurnim portalima”. Koji su njega vrijeđali.

“Osigurajte depolitizaciju Vijeća za elektroničke medije!”

I ovo je jedan od zahtjeva prosvjednika. Ali, kako se to uklapa u onu već spomenutu “zgroženost” HND-a prijedlogom da se u isto to Vijeće imenuje Katja Kušec? Katja Kušec se zalaže za sasvim drugačiji pristup novinarstvu i sasvim drugačije gleda na problem tužbi protiv novinara. Po njoj, ” ne postoje kvalitetni mehanizimi cehovske prosudbe kršenja profesionalizma, pa mnogi građani i ustanove koji se drže oštećeni medijskim objavama zadovoljštinu moraju tražiti na sudu”. Možda u tome zapravo i jest problem. Možda je problem u nedostatku profesionalizma kod novinara?

Sloboda govora

Sloboda govora, očekivano, nije jedan od zahtjeva novinara prema Vladi RH. Doduše, tvrde da ovih osam zahtjeva sadržava borbu protiv cenzure u medijima i donosi slobodu novinarstvu, ali sloboda govora: nula bodova.

Nije tome ni čudo, ako pogledamo, na primjer, ovaj članak. U centru Zagreba neka dvojica glupana urlala su ustašku pjesmu. Policajac je s par metara sve gledao. To vam je u stvari čitav članak. Napisao ga je stanoviti Ivan Violić, mlad i perspektivan novinar, navodno. Intervjuirao je, prije nekoliko godina i čuvenog hrvatskog premijera dr Ivu. Mladi Violić traži nekakve sankcije protiv pjevača. Jer pjevaju ustašku pjesmu. Njega ne zabrinjava činjenica da policajac nema zakonske osnove po kojima bi mogao djelovati. A i da postoje takve osnove, onda bi se svaki vikend policija morala samo time baviti. Ili bi uskoro svi prestali pjevati.

Ili, recimo, ovaj članak u kojem novinar likuje nad time što je nekome uskraćeno pravo govora i to zahvaljujući baš aktivnostima njihovog portala. Uglavnom, jasno vam je. Sloboda govora važi samo za neke, samo su neki novinari novinari, samo neki zaslužuju zaštitu i financiranje države. Svi ostali mogu samo šutjeti.

Tko je i kome oteo medije?

Geslo prosvjeda “Oteli ste medije, novinarstvo ne damo”, istovremeno ne govori puno i govori sve. Tako je oteo medije? Možda se misli na vlast? Oglašivače? Korporacije? Pravosuđe? Tko? Nije jasno. Onaj tko čuje parolu, kao otimača izgubljenih medija može zamisliti bilo koga. Kvragu, pa čak i Pupovac može biti taj otimač. Bilo tko.
A činjenica je da su u današnje vrijeme skoro svi mediji, nacionalni, u rukama privatnika koji su ih i osnovali ili kupili. Dobro, većinu su osnovali. Ti mediji su uvijek bili vlasništvo svojih gazda. A neke od tih gazda su prave korporacije, poput vlasnika N1 ili NovaTV ili Jutarnjeg lista ili…
Zapravo, jedini medij koji bi se mogao podvesti pod ovo da ga je netko oteo jest – HRT. A otela ga je vlast, logično je pretpostaviti.

U praksi, svaka vlast do sada je postavljala svoje poslušnike i svoje ljude na mjesta na HRT-u. Tvrditi sada, da je “katedrala duha” oteta, a takva praksa je od osnivanja HRT-a, znači da je HND do sada spavao. Ili su im odgovarali dosadašnji otimači. Kako to drugačije objasniti?

Kome su mediji, odnosno, HRT oteti? Nama nisu, ali ispada da su oteti nekima poput Zovka jer više ne radi tamo. Je li to onda pravi razlog za prosvjed?

Novinarstvo ili aktivizam?

Drugi dio gesla, onaj da ne daju novinarstvo je isto nejasan. Što je za prosvjednike novinarstvo? Je li to prenošenje lažnih vijesti? Je li to manipulacija? Je li to prenošenje neznanstvenih tvrdnji? Ili možda organiziranje hajki na njima nesimpatične pojedince? Je li to možda krivotvorenje nedavne povijesti?

Novinarstvo su nama zapravo ukrali upravo ovakvi novinari. Jednu od težih manipulacija poviješću je izveo upravo Hrvoje Zovko, današnji predsjednik HND-a. Na  20-tu obljetnicu pada Vukovara, upravo na HRT-u, napravio je prilog u Dnevniku u kojem je na netočan način prikazao okolnosti pada Vukovara.

Urednik tog dnevnika bio je Zoran Šprajc, godinama “najbolji” novinar, najnagrađivaniji. Ako su nam to perjanice novinarstva, onda možete samo zamisliti kako su oni nenagrađivani, oni lošiji novinari.

Zaključak

Mene sve navodi na zaključak kako se ovdje radi o manipulaciji. Ima tu i osobnih osveta i osobne uvrijeđenosti nemogućnošću napredovanja u vlastitoj struci na državnom mediju. Ima tu i sasvim logičnih zahtjeva, poput onog o lokalnim šerifima i njihovim medijima. I tu HND treba stati u zaštitu novinara. A to im nije toliko bitno koliko im je bitno zaštititi Jutarnji ili Telegram od tužbi s HRT-a. Ti novinari ne gledaju sebe i ne gledaju svoj rad. Objavljivanje netočnih ili neprovjerenih članaka, stavljanje naslova na članke koji nemaju veze sa samim sadržajem, senzacionalizam i clickbait naslovi, sve to njih ne zabrinjava i u tome ne vide problem po novinarstvo. Ne vide problem ni u tome da se zalažu za kažnjavanje izmišljenog “govora mržnje”, prave cenzure, nisu im problem ni tužbe protiv novinara koji misle drugačije od njih. Ne, to nije problem. Problem su tužbe protiv njih samih i njihova nemogućnost uhljebljivanja na državnoj sisi. Tako ispada po većini zahtjeva koje su dostavili Vladi.

A upravo s time se ruši kredibilitet medijima i novinarstvu. Nemamo više normalne priče, ne dobivamo punu informaciju. Sve je zakukuljeno i zamućeno, sve postaje manipulacija i sa svakom informacijom se manipulira. Malo više od godinu dana kako pratim manipulacije i lažne vijesti u medijima, primjećujem da toga ima sve više. Nemoguće je više prepoznati točnu vijest. Osobno sumnjam u svaki zarez koji objave naši mediji, u svaku sliku.

I onda, u takvoj situaciji, HND nas uvjerava da će se novim zakonima, s više novaca neprofitnim medijima i više pritisaka vlasti na pravosuđe i državne institucije stanje u medijima i novinarstvu poboljšati?

How yes no.

Napomena: Ovaj članak je pisan uz upotrebu trenutno dostupnih informacija. Pokaže li se da su informacije netočne ili da postoje nove informacije, članak ćemo nadopuniti i promijeniti. Ako imate informacije s kojima možemo nadopuniti ili ispraviti članak kontaktirajte nas na info@dubokavoda.com.

Ako vam se svidio članak, počastite autora pivom.