“Napravite mjesta za obitelji dvjesta..” pjeva Hladno Pivo u svojoj pjesmi “Firma”.  I čim oni to kažu mi znamo na što se misli. Ne trebaju dalje ni spominjati čitavu priču o propaloj firmi i privatizaciji. Jer simbol propalih firmi i nepoštene, lopovske privatizacije su tih 200 obitelji koje je izmislio tadašnji predsjednik Franjo Tuđman, negdje u 90-tim godinama prošlog stoljeća. Svi znamo da je njegov plan bio da tih 200 odabranih obitelji ekonomski vlada Hrvatskom. To je poznata činjenica, svi to znamo, i kad razgovaramo o današnjoj političkoj i gospodarskoj situaciji, ili o bližoj povijesti, “činjenica” o Tuđmanu i 200 obitelji će se uvijek spomenuti.

Pa, koliko ima istine u tome? Je li Tuđman ikad spomenuo tih 200 obitelji? Je li rekao nešto o tome? Imenovao neke od tih obitelji? Gdje se to dogodilo, u kojim okolnostima, kada? Odgovori na ta pitanja spadaju u domenu Dosjea X, jer gdje god ih pokušali pronaći, nigdje nema “smoking gun” dokaza. nigdje nema niti audio niti vizualne snimke, a niti pisanog dokaza da je predsjednik Tuđman to rekao. Pa otkud onda čitava ta priča? Kako je nastala?

Najiscrpniji prikaz nastanka mita o 200 obitelji je dao dr.sc. Roman Domović, viši predavač na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu, u svojem članku “Autentičnost sintagme 200 obitelji” pisanom za “National Security and Future”. Domović je u toj analizi išao na početak pojavljivanja fraze o 200 obitelji koje on pripisuje Stipi Šuvaru, nekadašnjem jugoslavenskom političaru: „Već se govori i o samo 200 obitelji koje će na kraju kupiti gotovo čitavu Hrvatsku, pa i o samo 100 obitelji, pa i o samo njih nekoliko.“  Šuvar je citiranu rečenicu napisao 1994. godine, u članku “Pretvorba u bogataše i bijednike”.

Nakon njega sintagmu o 50, 100 ili 200 obitelji su svako malo izgovarali razni političari i novinari. Po Domoviću, prvi koji ju je pripisao predsjedniku Tuđmanu bio je novinar Srećko Jurdana, 1996. godine:„Voluntarizam i pljačka brane se paravanom nacionalnog
interesa, koji je – prema dr. Tuđmanu– sublimiran u strateškom cilju pretvaranja Hrvatske u službeno vlasništvo dvije stotine obitelji, u prvom redu predsjedničke.“

I tako se ponavljanje o obiteljima koje vladaju hrvatskim gospodarstvom nastavilo, a sve češće je pripisivano Tuđmanu kao neka njegova izjava, izreka, pa onda sve češće i politika.  Nakon 2000. godine, broj obitelji se ustalio na 200, a izjava je sasvim pripisana Tuđmanu. I do današnjih dana, čestim ponavljanjem i uporabom, u kolektivnu svijest je ušlo da je Tuđman takvu izjavu dao, a posebno da je takvu politiku stvaranja 200 bogatih obitelji i provodio. I sve bi tu bilo u redu…da se negdje može pronaći istinitost te informacije.  Nitko od bliski suradnika predsjednika Tuđmana nikad nije tako nešto čuo. Jedan od suradnika predsjednika Tuđmana koji je jedini rekao nešto o toj Tuđmanovoj izjavi, bio je Pero Jurković, nekadašnji predsjednik HNB-a. “Kad je spomenuo tih dvjesto bogatih hrvatskih obitelji, prilikom posjeta Podravini, Koprivnici i Bilokalniku, to mu je izvučeno iz konteksta. S obzirom na vrlo pozitivnu ulogu hrvatskog plemstva, rekao je da bi bilo i danas dobro da u Hrvatskoj imamo dvjesto bogatih obitelji i tvrtki, spomenuvši pritom obitelj Drašković i druge. S njim je tada bio nekadašnji ministar i ambasador
Janko pl. Dobrinović Vranytzani. On nije mislio da to sad treba biti metoda pauperizacije većeg dijela stanovništva i stvaranja tih tajkuna. Tuđman se nije borio za tajkunizaciju“ rekao je Jurković u knjizi Ivice Radoša “Tuđman izbliza”. 

Dakle, tvrdnja da je Tuđman izrekao tu izjavu o 200 obitelji ili se zalagao za takvu politiku je neistina. To pokazuje nekoliko činjenica:

1. nigdje se ne može pronaći njegova izvorna izjava niti približno citirano što je on izjavio;
2. broj obitelji nikada nije bio isti, varirao je od nekolicine, pa do 50, 100, 200 pa čak i 500;
3. jedna od prilika u kojoj je Tuđman navodno izrekao tu izjavu o 200 obitelji bio je i intervju s novinarom Nenadom Ivankovićem, ali se Ivanković takvih Tuđmanovih tvrdnji za vrijeme intervjua uopće ne sjeća;
4. neki od ljudi koji su izjavljivali da je Tuđman to rekao, naknadno su sve porekli, poput Radimira Čačića.

Zaključno, treće desetljeće prolazi, a sintagma o 200 obitelji još uvijek živi u hrvatskom javnom prostoru, mada čitavo to vrijeme nema nijednog dokaza da je ikad izrečena. Još uvijek nije pronađena izvorna izjava. Zbog toga čitava priča ostaje na razini urbane legende i mita.

Napomena: Ovaj članak je pisan uz upotrebu trenutno dostupnih informacija. Pokaže li se da su informacije netočne ili da postoje nove informacije, članak ćemo nadopuniti i promijeniti.