S vremena na vrijeme, najčešće s takozvane desne strane političkog spektra, pojave se pitanja i tvrdnje o partizanskim mirovinama. Drugi svjetski rat je završio 1945. godine, to je povijesna činjenica, mada u glavama nekih u Hrvatskoj, a vidim i u BiH, još uvijek traje. Od 1945. do danas je prošlo 75 godina i logično bi bilo očekivati da je u Hrvatskoj ostalo još malo živućih partizana.
Bez obzira na to, u javnosti su često prisutne tvrdnje da se za partizanske mirovine izdvajaju milijarde kuna i da te mirovine primaju i djeca ili oni koji su 1945. godine imali tri ili manje godina.
Sigurno ste čuli neke od tih priča. Pa idemo provjeriti što je točno, koliko imamo u Hrvatskoj još živih boraca NOR-a, tj. partizana, koliko izdvajamo za njihove mirovine i koliko su zapravo ti partizani stari.
Koliko u Hrvatskoj ima “partizana”?
Kao poticaj za pisanje o ovoj temi, potakla me objava na Twitteru koju možete vidjeti gore, a pogotovo iznos koji se nalazi napisan na transparentu na slici. Više od dvije milijarde kuna godišnje samo za partizane mi se učinilo prevelika svota. Pa sam odlučio provjeriti.
Većinu informacija o mirovinama, pa tako i o partizanskim mirovinama, možete pronaći na stranicama Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Na toj poveznici su prikazani podaci koji su u vrijeme pisanja teksta bili najsvježiji.
Prvo moram objasniti neke termine koji se pojavljuju u publikacijama Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) o mirovinama i vrstama mirovina. Ono što je u javnom prostoru poznato kao “povlaštena mirovina” oni nazivaju “mirovine priznate i/ili određene po posebnim propisima”. U toj kategoriji se nalaze umirovljeni vojnici, policajci i pravosudni policajci, pirotehničari, obavještajci, političari, bivši pripadnici JNA, branitelji invalidi i branitelji s minimalnom zajamčenom mirovinom, labinski rudari i još neke kategorije.
Mene su zanimali partizani, a njih se u HZMO naziva “sudionicima NOR-a”, Narodnooslobodilačkog rata. U samom nazivu ove kategorije je vidljiva određena ideološka odrednica. U vrijeme SFR Jugoslavije, razdoblje 2. svjetskog rata u Jugoslaviji se nazivalo Narodnooslobodilački rat ili Narodnooslobodilačka borba. Partizanski veterani su bili organizirani u organizaciju nazvanu SUBNOR, Savezno udruženje boraca narodnooslobodilačkog rata. Dakle, narod je bio oslobođen. Nije bila samo pobjeda u ratu, već je ostvareno i oslobođenje, kako ono od okupatora i domaćih izdajnika, tako i ono od starih vlasti, starog kapitalističkog i izrabljivačkog sustava.
Nakon raspada Jugoslavije, partizani u Hrvatskoj su preimenovali svoju udrugu i nazvali je SABA, Savez antifašističkih boraca i antifašista RH. Više se ne spominje ni NOB ni NOR, jer ta udruga, ako bi primala samo borce NOR-a, vrlo brzo bi prestala postojati. Zato mora biti otvorena za sve “antifašiste”, one koji su se borili u 2. svjetskom ratu i one koji se uopće nisu borili, ali se danas osjećaju “antifašistima.”
Bilo kako bilo, na slici ispod možete vidjeti tko su sve korisnici “povlaštenih” mirovina i koliko ima trenutno onih koji primaju “partizansku” mirovinu.
Trenutno ih je 9355 s prosječnom mirovinom od 2939,42 kune. Po tim podacima proizlazi da Hrvatska mjesečno isplaćuje 27 498 274, 10 kuna “partizanskih” mirovina. Slovima, to je oko 27 i pol milijuna kuna mjesečno. Ako to prebacimo na godišnju razinu to je 329 979 289, 20 kuna. Opet slovima, oko 330 milijuna kuna godišnje. Dakle, skoro 10 puta manje nego što je bila početna tvrdnja koju sam počeo istraživati o svoti od 2 milijarde kuna.
Ukratko, početna tvrdnja je netočna, ali otkud se pojavio ovaj broj od 2 milijarde kuna? Otkud toliko pretjerivanje?
Zastarjele informacije
Neke od informacija s kojima baratamo u javnom prostoru su zastarjele. Pregazilo ih vrijeme. Nekad je partizana bilo puno više.
Prije 17 godina, 2003. godine, korisnika partizanskih mirovina je bilo 72 878 skoro 8 puta više nego danas. Za njihove mirovine se tada izdvajalo više od milijardu i pol kuna godišnje. Na slici dolje se može vidjeti koliki je to iznos bio od 2003. godine i kako je skoro stalno padao, osim 2004. godine kad je naglo skočio iznos koji se isplaćivao za mirovine. Uzrok tome naglom skoku je povećanje prosječne mirovine za više od 300 kuna po korisniku. Zanimljivo je da je tada na vlasti bio HDZ s Ivom Sanaderom na čelu vlade RH.
Svejedno, ako uzmemo podatke od prije 17 godina, a do ranijih podataka nisam mogao doći, još uvijek ne dolazimo do svote od 2 milijarde i 200 milijuna kuna koliko je navedeno na slici iz gornjeg tvita. Doduše, na transparentu piše “jugo-partizanske” mirovine, pa su me na Twitteru upozorili da se taj iznos ne odnosi samo na “partizanske mirovine” već i na one JNA mirovine, mirovine saveznih službenika i političara itd.
Koliko plaćamo za “jugo-partizanske mirovine”?
Mogu samo pretpostaviti što bi bile “jugo-partizanske mirovine”. Iz statističkih informacija HZMO-a sam izvadio one miovine zarađene u institucijama SFRJ.
Po podacima iz ožujka 2020. godine moglo bi se, za tih nešto više od 15 000 ljudi, isplatiti malo više od pola milijarde kuna. Ako ih ostane isti broj kao u ožujku.
Budući da sam već provjeravao podatke iz 2003. godine, za iste kategorije mirovina isplatilo se, u 2003. godini, nešto više od 2 milijarde kuna.
Na transparentu sa gornje slike naveden je iznos od 2 214 335 988,00 kuna, dok je u 2003. godini isplaćeno 2 041 967 801,64 kune. Oko 200 milijuna kuna manje.
Po, do sada analiziranim podacima, moguće je da se u javnosti još uvijek vrti stari podatak o iznosu koji se isplaćuje za mirovine partizanima, vojnicima JNA i službenicima iz SFRJ.
Kako je moguće da ima još toliko partizana?
Netko, tko je u partizane otišao s 15 godina, 1945. godine, imao bi danas 90 godina. A netko tko bi 1945. godine imao 18 godina, danas bi imao 93 godine.
Takvih, pogotovo muškaraca, nema u Hrvatskoj puno. Kako je onda moguće da u Hrvatskoj ima više od 9 000 živućih partizana koji imaju 90 i više godina?
Stvar je u tome da nisu svi korisnici “partizanskih” mirovina partizani. Zato i stavljam izraz “partizanska mirovina” u navodnike. Jer 7 676 korisnika koriste obiteljsku mirovinu, tj. naslijedili su ih. U tablici ispod se vidi da je među njima 7 204 žene. Dakle, vjerojatno su naslijedili od supružnika.
Tko nasljeđuje mirovine?
U Zakonu o mirovinskom osiguranju, od članka 65. do članka 76. je objašnjeno tko ima pravo na obiteljsku mirovinu. Radi se o životnom partneru/ici, djeci ili uzdržavanim članovima obitelji (roditeljima). Za svako naslijeđivanje postoje i uvjeti. Riječ je o godinama, nesposobnosti za rad, školovanju i slično. Bez obzira na to, na portalima sam pronašao tvrdnje da i unuk, brat, sestra, rođaci, mogu naslijediti partizansku mirovinu i da smo to preuzeli zakonom od SFRJ.
Prilikom raspada SFRJ, RH je preuzela zakone iz SFRJ, dobar dio tih zakona je bio izmijenjen tada, a neki godinama poslije. U članku na portalu Priznajem.hr se navode neki članci nekog zakona. Npr:
“Čl. 31.
Članovi porodice palog borca iz čl.13. stav. 2. tačka 2. ovog zakona, članovi porodice vojnog invalida od I.do VII. grupe iz čl. 14. tačka 2. ovog zakona, kao i brat, sestra i unuk palog borca iz čl.13. stav. 2. tačka 3. ovog zakona imaju pravo na porodičnu invalidninu iako su članovi uže porodice ostvarili ovo pravo. “
Sugerira se kroz članak da je to zakon iz SFRJ kojeg je RH preuzela i da se po njemu isplaćuju partizanske mirovine. U stvarnosti to je zakon iz Srbije po kojem oni svojim borcima isplaćuju mirovine, a citirani dio je samo jedan dio članka tog zakona. Dakle, to nije zakon iz SFRJ po kojem se u Hrvatskoj isplaćuju mirovine.
Osim ovih nedoumica, javnost je uvijek zanimalo kako to da i neki koji su u vrijeme 2. svjetskog rata imali 2 ili 3 godine ostvaruju pravo na partizansku mirovinu. Riječ je sigurno o nekoj muljaži. Možda i jest riječ o muljaži, ali po predstavnicima SABA, djeca koja su rođena u izbjeglištvu u El-Shattu za vrijeme rata, stekla su pravo na mirovinu sudionika NOR-a, kao i djeca koja su postala invalidi u 2. svjetskom ratu.
Zaključak
Dobar dio informacija koje se šire u javnom prostoru su zastarjele. Često ćete na društvenim mrežama naići na neki članak koji vam prijatelji dijele i u kojem se iznose “skandalozne” tvrdnje. Ali kad pogledate datum vidite da su neke pisane prije 10 ili više godina. Negdje ćete naići i na nove članke, ali u njima su tvrdnje stare i netočne. Isto je i s ovom tvrdnjom o 2 milijarde kuna godišnje za partizanske mirovine. Možda je tako bilo nekad, prije 17 i više godina, ali više nije tako.
Isto je i s naslijeđivanjem mirovina i s mirovinama “partizana – beba”. Događa se ponekad, u povijesti, da priče i izmišljene tvrdnje nadžive svoje autore. Prežive vrijeme i nastave živjeti u budućnosti. Uđu u legendu. Ova nije takva, ali dosta dugo živi.
Kome služe takve priče i tko ih potencira? Često se radi o pripadnicima suprotnog političkog tabora, ali najčešće je riječ o ponavljačima tvrdnji koji jednostavno vjeruju u to. Slično je i s onima koji pokušavaju umanjiti priču jer su iz suprotnog političkog tabora. Ljevica i desnica u pokušaju plasiranja svoje “istine”. O tome još malo drugi put.
Iza svake “nevjerojatne” tvrdnje stoji priča koja je objašnjava i nakon toga to više nije nevjerojatna priča. Čim je tvrdnja ili priča nevjerojatnija prema njoj treba biti skeptičniji.
Napomena: Ovaj članak je pisan uz upotrebu trenutno dostupnih informacija. Pokaže li se da su informacije netočne ili da postoje nove informacije, članak ćemo nadopuniti i promijeniti. Ako imate informacije s kojima možemo nadopuniti ili ispraviti članak kontaktirajte nas na info@dubokavoda.com.
Ako vam se svidio članak, počastite autora pivom.
