Kruške i jabuke se ne mogu uspoređivati. Imaju različite oblike, boju, okus, miris…sve ono što ih identificira kao kruške ili kao jabuke. Naravno, i jedno i drugo su voće i imaju većinu istih, zdravih vitamina. Ali su neusporedive.

Kako za voće, isto vrijedi i za današnju Hrvatsku ako ćemo je uspoređivati s onom Hrvatskom u razdoblju 1941-1945. godine. Naravno, u nazivu i Republika Hrvatska i Nezavisna država Hrvatska imaju istu riječ. Hrvatska. Svejedno, idemo ih usporediti. Što im je zajedničko, a što različito?
Zašto? Jer ima političara i medija koji ih svako malo usporede.
Po njima, današnja Hrvatska vrlo je blizu, ako već i nije, postati novom NDH. Fizički sukobi u kojima su Srbi žrtve, ili “žrtve”, uzdižu se na razinu nacionalnih tragedija i međunarodnih incidenata. Prosječan Srbin u Srbiji, kad čuje vijesti iz hrvatskih medija, može slobodno biti zabrinut za sudbinu svojih sunarodnjaka, a država Srbija ima svako pravo i vojno intervenirati kako bi zaštitila svoje sunarodnjake.
Šalim se, naravno. Nije da nisu pokušali prije 30-tak godina. Vjerojatno su im traume još svježe pa se ne bi na tako nešto usudili ni da su vojno jači nego što jesu.

Jedan od članaka u hrvatskim medijima je i ovaj s portala Index.hr. Članak neću dublje raščlanjivati što je u njemu krivo. Jer ovakvom članku i nije cilj da bi bio točan, već mu je cilj “uznemiravanje” javnosti i kreiranje određene percepcije o Hrvatskoj u Hrvatskoj, ali i izvan Hrvatske. Ruku na srce, portal Index.hr ne može računati više samo na kruh u Hrvatskoj, jer ga više nema toliko. Hrvatsko tržište je malo. Mora se ići i malo šire. Zato se i pišu članci ciljani za određenu publiku. Ali to je druga priča.

Pa kako je izgledala NDH, a kako izgleda današnja Hrvatska? Je li ustaštvo u današnjoj Hrvatskoj još živo kao u NDH i je li uopće ustaštvo u NDH bilo “mainstream”? O tome je li današnja Hrvatska ustaška država kako je u jednom svom članku napisao portal Telegram.hr, napisao sam tekst koji možete pročitati ovdje.

Simboli i identitet

O mitovima oko hrvatskog grba i zastave pisao sam ovdje. I NDH i RH imaju svaka svoje simbole i ime. Nezavisna Država Hrvatska i Republika Hrvatska. U imenu je zajedničko “Hrvatska”. U simbolima je zajednička trobojnica i grb, “šahovnica”. To izgleda točno ovako:

Očito su i zastave i grbovi različiti mada imaju zajedničke elemente, što je i normalno, jer se identitet i jedne i druge zasniva na “hrvatstvu”. Ako se bolje promotre simboli NDH, uvijek će se naći jedan dio tih simbola koji ukratko opisuje i narav te države. To je slovo “U”, kao kratica za Ustaše. Slovo “U” je ideološki znak, poput crvene zvijezde u socijalizmu. “U” je uvijek išlo uz ostale hrvatske simbole. Za razliku od tadašnje NDH, današnja RH nije država u kojoj je dominirajuća bilo koja ideologija.

Himna obje države je “Lijepa naša“. 1990. godine je zadnji stih himne promijenjen u “…sinje more svijetu reci…”, a tako je bilo i za vrijeme NDH.

U doba NDH i današnja HAZU se zvala HAZU. Ali osnovana je pod imenom JAZU (Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti). I pod tim je imenom postojala od svojeg osnutka do 1990. godine (osim od 1941. – 1945.).

Teritorij

Teritorij koji je pokrivala NDH je sasvim drugačiji od onog teritorija koji pokriva današnja RH. Ima nekih zajedničkih teritorija, dijelova koji su pripadali ili pripadaju u obje države, ali razlike su ipak ogromne. Promotrite animaciju ispod, koja počinje sa današnjom RH i pretvara je u nekadašnju NDH:

Za one koji imaju problema s zemljopisom, ili se slabije snalaze u čitanju karata, pojasnit ću riječima. Ako od današnjeg teritorija RH oduzmemo Istru, Rijeku i okolicu, primorske otoke, pola Dalmacije i skoro sve dalmatinske otoke, dio dubrovačkog dijela prema granici s Crnom Gorom, Međimurje i Baranju, dobit ćemo dosta okrnjeni dio današnje Hrvatske. Tom dijelu pripojimo čitavu BiH i srpski dio Srijema i dobijemo tadašnju NDH. Teritorijalno. Ukratko, prije bi se tadašnja država trebala nazivati NDBiH nego NDH. Jedno vrijeme se u NDH razmišljalo i o tome da se Banja Luka proglasi glavnim gradom NDH.

NDH je, u brojevima, pokrivala 115 133 kvadratna kilometra. RH danas pokriva 56 594 kvadratna kilometra. To je kopnena površina. Ako bi kopnenoj površini pridodali morsku odnos bi izgledao sasvim drugačije. RH bi imala više teritorija, pretpostavljam da znate zašto? NDH je imala malo obale, malo otoka, jer sve ostalo je preuzela Italija.

Demografija

Demografski između NDH i RH su ogromne razlike. I u broju stanovništva i u strukturi istog. Za NDH nemamo točne podatke, većina ih je prema nekim procjenama najčešće temeljenima na podacima iz popisa stanovništva 1931. godine u Kraljevini Jugoslaviji. Za usporedbu je najvjerojatnije najtočnija njemačka procjena (budući da u taj broj nisu uračunati Hrvati pod talijanskom i mađarskom vlašću ):

	NDH	RH
Nacionalnosti	Njemačka procjena	Popis stanovništva iz 2011
Hrvati	3 300 000	3 874 321
Muslimani (izjašnjavali se kao Hrvati)	700 000
Bošnjaci	——————–	31.479
Srbi	1 925 000	186.633
Nijemci	150 000	2.965
Mađari	70 000	14.048
Slovenci	30 000	10.517
Židovi	40 000	509
Česi i Slovaci	65 000	9.641 4.753
Ukupno	6 280 000	4 284 889

Neke od nacionalnih skupina su jako stradale tijekom 2. svjetskog rata pa je to utjecalo na njihov broj. Drugi razlog je taj što su se teritoriji promijenili pa se tako i stanovništvo koje je živjelo na njima našlo u drugim državama (BiH i Srbija).

Koliko je različita demografska struktura u NDH od ove u RH govori podatak da je postotak Hrvata u RH 90,42%, a u NDH 63,69% (s Hrvatima islamske vjeroispovijesti). Ako mjerimo “etničku čistoću”, RH je danas etnički i nacionalno homogenija država nego što je NDH ikad bila.

Politički sustav

RH je republika.
NDH je bila kraljevina.
I diktatura. I to takva u kojoj je kralj bio Talijan. Imenom Tomislav II. I to je bio takav kralj da nije baš ni bio voljan biti kraljem. Njegovo “kraljevanje” je vlastima NDH bilo nametnuto i to tako da se na svakom koraku vidjela zavisnost NDH od fašističke Italije. Možemo slobodno reći da je to bilo ponižavanje tadašnje mlade države od strane Italije.

RH ima Ustav. Kao vrhovni dokument, zakonodavni, pravni i politički.
NDH nije imala ustav. Nije postojala ni namjera da se takav dokument ikad donese. Sve zakone, proglase i sve ostalo, donosio je Ante Pavelić, Poglavnik. Možemo slobodno reći da je sva moć bila koncentrirana u njegovim rukama. Postojao je Sabor, ali nije donosio nikakve zakone. Njegovi članovi nisu birani na izborima nego su imenovani. 1942. godine su se sastali 3 (tri) puta i nikad više nakon toga. Za usporedbu, RH je parlamentarna demokracija, zakone donosi Sabor, a zastupnici u Saboru su izabrani na višestranačkim izborima. Doduše i danas se događa da se neki zakoni ili odluke dogovore u krugu nekoliko ljudi a Sabor ih samo izglasa. Ali u NDH nije bilo ni mogućnosti bilo kakve javne rasprave ili razmišljanja o politici ili smjeru u kojem država ide.

Mediji u NDH nisu imali slobodu i vladala je cenzura. Dobar prikaz stanja medija u NDH je dao Mario Jareb u svojoj knjizi “Mediji i promidžba u NDH”. U RH, bez obzira što neki tvrdili, vlada sloboda medija. Vlast neće, niti može (osim u nekim iznimnim slučajevima) zabraniti ijedan medij ili članak. To što su pojedini moćnici ili pojedine stranke slizane s nekim određenim medijima ili novinarima je sasvim druga stvar. Takve stvari nisu uređene zakonom, već se radi o mutnim poslovima i osobnim interesima.

Jedan od prvih propisa koje je Poglavnik donio, bila je Zakonska odredba za obranu naroda i države. U njoj se kratko kaže da se smrću kažnjava svatko tko povrijedi čast i životne interese hrvatskog naroda, ili na bilo koji način ugrozi opstanak NDH i vlasti. Smrt slijedi i onog tko to samo pokuša. Osim te zakonske odredbe, ustaške vlasti su donijele čitav niz zakona koji su danas nezamislivi u RH. Npr, Zakonska odredba o upućivanju nepoćudnih i pogibeljnih osoba na prisilni boravak u sabirne i radne logore kaže da se u logore mogu uputiti svi oni koji “bi mogli ugroziti mir i spokojnost hrvatskog naroda ili tekovine oslobodilačke borbe hrvatskog ustaškog pokreta.” Vlast vam je ograničavala mogućnost koju su imali drugi samo zbog porijekla, prava i sloboda pojedinca nisu postojali. Za iskreno izricanje vlastitog mišljenja ste mogli završiti u logoru na najmanje tri mjeseca.

Mada u RH postoje debilni zakoni, poput Zakona o suzbijanju diskriminacije, ili Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, ovakvi represivni zakoni poput ovih iz NDH ne postoje. Neki će reći da se takvi zakoni nisu striktno provodili i to će objašnjavati tvrdnjama da je Pavelićeva žena bila Židovka ili da je izbornik boksačke reprezentacije NDH bio crnac, ali to ne mijenja stanje stvari. Neki su mogli biti izuzeti od takvih represija ili diskriminacije ako su bili posebno zaslužni za vlast ili državu. Što je u konačnici bilo isto, vlast=država.

Činjenica je da su se tzv. “rasni zakoni” ukinuli Poglavnikovom odredbom iz 03. svibnja 1945. godine. A to je još jedan dokaz koliko je NDH bila poltronski nastrojena prema fašističkoj Italiji i nacističkoj Njemačkoj. Dok je njihova ideologija bila “popularna” vrlo brzo su je prihvatili, a kad je njihova moć pala, još brže su je se odrekli.

Ideologija

NDH je bila ideološki određena država. Da je NDH poživjela duže, tj. da je Njemačka dobila rat, u NDH bi vladala nacistička ideologija, nacional-socijalizam. NDH bi se, najvjerojatnije, više približila Njemačkoj, s kojom bi i graničila, a ideologiju bi dijelili. To se vidjelo i odmah po stvaranju NDH kad su u javnom prostoru iznošene teorije o “arijskom” porijeklu Hrvata, o drugačijim rasama i slično. Međutim, ustaški početak nije bio takav. Ustaški pokret je nastao kao nacionalistički a za nacionalno oslobođenje je zagovarao i nasilne metode. Zbog toga je u ustaškom znaku bomba kao glavno oružje revolucionarnih organizacija. Ali, budući da su ustaše bile izbjeglice u Italiji prihvatili su fašističku ideologiju, a najviše načine organizacije i simbole. Kad je osnovana NDH više su se okrenuli prema Nijemcima i počeli usvajanje nacističke idologije. Ideologija je sve više uzimala maha u NDH i nije teško zaključiti da bi bila dominantna u društvu u slučaju da je Njemačka dobila rat.

Glavni protivnik i nacizma i fašizma i komunizma, ali i ustaša u NDH, je liberalna demokracija. Liberalna demokracija, ili demokracija općenito, ima svoje mane. Previše je tu slobode pojedinca, nekakvih sloboda udruživanja, govora, mišljenja, a da bi se to svidjelo ideologijama koje na prvo mjesto stavljaju naciju, klasu, rasu ili nešto četvrto. U današnjoj RH vlada liberalna demokracija. Prava pojedinca, a u novije vrijeme manjina, postaju sve više ideologija. Takva RH je sasvim suprotna NDH.

U RH na vlast se dolazi izborima. Možemo raspravljati o tome koje su mane današnjeg izbornog procesa, koje su mane demokracije, je li to sve sasvim demokratski i liberalno, međutim usporedimo to s načinom a koji su ustaše došli na vlast. Ustaše su bili u emigraciji, potajno podupirani od strane Italije. A nakon napada Sila Osovine na Jugoslaviju i poraza Kraljevine Jugoslavije, Hitler i Musolini su se dogovorili da Hrvati daju upravljanje na jednom dijelu teritorija, a da će vlast tu obnašati Ustaše s Pavelićem na čelu. Bez izbora, bez ikakvih demokratskih procesa, ustaše su dovedene na vlast i preuzele državu s kojom je već netko ranije upravljao. Ustaše nisu bile Hitlerov prvi izbor. U NDH nikad nisu provedeni demokratski izbori.

Ekonomsko uređenje

Postoje i sličnosti između NDH i RH. Jedna od sličnosti je isto ime valute. Kuna. Dapače, ime “Kuna” za valutu je uveo Ante Pavelić još 1934. godine.

Današnja RH je zadržala dijelove socijalističkog sustava u ekonomiji. I dalje je država vlasnik velikih poduzeća, većina poslova koje rade privatnici se radi s državom ili lokalnom vlasti, ekonomske slobode su među najlošijima u EU, sindikati zaposlenih u državnoj upravi i kod države su jaki, ukratko, daleko je to od nekih sloboda poduzetništva s kojima se Hrvatska voli dičiti. Dovoljno je pogledati primjere Agrokora ili Uljanika da bi se shvatilo koliko Država znači u današnjoj “privatnoj” i “kapitalističkoj” ekonomiji. Kad propadne tvrtka ili se nađe u problemima, zove se državu u pomoć. Na kraju više ne znamo tko je vlasnik: kapitalist, tajkun, radnik ili je to zapravo čitavo vrijeme bila Država. Naravno, čitavo vrijeme se vlade u RH kunu u tržišno gospodarstvo.

U fašizmu je cilj bio ostvariti državni korporativizam. Ni u Italiji u tome nisu uspjeli jer je za tako nešto potrebno vrijeme. I mada je Mussolini imao 20 godina vremena, u tome nije uspio. Možda bi takav korporatizam bio i cilj NDH, možda bi cilj NDH bio socijalizam , to sad ne možemo znati. NDH je naslijedila gospodarstvo koje je imala Kraljevina Jugoslavija. Četiri ratne godine nisu bile dovoljne da bi NDH ostvarila svoje ideje.

NDH je živjela u uvjetima ratne ekonomije. Nestašice, redukcije, racioniranje, a uz to nadzor državnih vlasti nad trgovinom i proizvodnjom. Osim toga, budući da su u NDH na snazi bili i tzv. rasni zakoni, nekim skupinama je bilo zabranjeno baviti se određenim poslovima. To se odnosi na Židove kojima je imovina i oduzimana, a oni slani u logore.

U NDH se ozbiljno razmatralo i pitanje socijalizma i treba li nova država biti socijalistička i socijalna. Da je NDH duže potrajala tko zna koje bi vrste njeno gospodarstvo bilo. Tržišno sigurno ne bi.

Za Dom – Spremni

Slogan ustaškog pokreta je bio “Za Dom – Spremni“. Oni su ga uveli u službenu uporabu i trudili se da postane čim više rasprostranjen. Nasuprot NDH, RH sudski kažnjava izvikivanje tog pozdrava. Da se razumijemo, slogan nije zabranjen. Budući da u RH postoji sloboda govora (djelomično), izvikivanje ili korištenje tog slogana nije zabranjeno. Zasad je kažnjivo u određenim prigodama. O tome sam pisao ovdje i ovdje. Naravno, postoje političke i zakonske inicijative da se taj slogan zabrani. Time ulazimo u prostor zabrana određenih sloboda, ali to je sasvim druga tema.

Suverenost i samostalnost

Današnja RH je članica EU i NATO pakta. Naš suverenitet je djelomično i ograničen članstvom u tim organizacijama. Npr, ako smo članica EU-a, slažemo se i s određenim pravilima, recimo o deficitu. Ako smo potpisnica određenih međunarodnih ugovora moramo ih poštivati. Inače se lako završi pred arbitražnim sudovima ili sudovima za ljudska prava. Na isti način imamo i vojne obveze prema saveznicima. Npr, ako je jedna od zemalja članica NATO-a napadnuta, dužni smo joj vojno ili na bilo koje druge načine pomoći. Doslovce smo u ratu zbog neke druge države. Takva činjenica muči i moćnije članice saveza. Američki predsjednik Donald Trump se upitao je li normalno da SAD ide u rat zbog neke male državice, poput Crne Gore. Samo zato jer je Crna Gora članica NATO saveza. Bilo normalno ili ne, činjenično je tako. Isto je i s RH.

NDH je bila saveznica, bolje rečeno marioneta, Italije i Njemačke. Na svojem teritoriju je imala vojske te dvije države, (čak je i financirala njemačku vojsku) a vojska NDH se povlačila pred zahtjevima talijanske vojske). Npr, talijanske vlasti nisu dopuštale u nekim slučajevima ulazak ustaša na određena područja, a nakon pada Italije njemačka vojska nije dozvolila ulazak ni civilne ni vojne vlasti NDH u Zadar. Vanjska politika je bila ograničena, što je i razumljivo u ratno vrijeme. NDH nije bila ni priznata od svih država.

U unutarnjem području, zakoni RH vrijede na čitavom njezinom teritoriju. Nema pobunjenika, sloboda kretanja je neograničena. U NDH dobar dio njenog stanovništva se protivio samom njenom postanku, a dobar dio se protivio vlastima. I to ne političkom borbom već oružjem. U RH danas to nije slučaj.

Zaključak

Članak na portalu Index vas želi uvjeriti u to da je današnja RH slična nekadašnjoj NDH. Čak se navodi i da je premijer “izmišljenim povjerenstvom legalizirao ustaštvo”. S jedne strane, ustaštvo neće nikad moći biti legalno jer je ideologija koja je vladala u NDH suprotna vrijednostima i Ustavu RH. S druge strane, ustaška ideja o nezavisnoj Hrvatskoj je legalizirana samim postankom današnje RH. Premijer Plenković, koji je u to vrijeme bio “anemičan” nikakve veze s time nema.

Ako realno sagledamo kakva je bila NDH kao država i društvo, a kakva je RH, jasno je da su razlike ogromne. Npr., da je Milorad Pupovac rekao u NDH kritiku tadašnje vlasti ili društva, završio bi u logoru ili bi morao bježati u šumu. Najgore što će mu se dogoditi u RH je da više neće biti “žetončić”. Dok se ne promijeni vlast.
U biti, većina kritičara današnje RH, da su u NDH, bili bi po logorima ili bi kritizirali preko nišana. To vrijedi i za novinare i političare.

U NDH je dobar dio ljudi to i napravio. Uzeli su pušku u ruke i borili se protiv tadašnje vlasti. Današnji trpaju kune u džep, zauzimaju pozicije u vlasti i kritiziraju sami sebe. Posredno, dakako. Jako dobro znaju da se nikome ništa neće dogoditi. Domet terora je slanje prijetećih poruka preko društvenih mreža ili gađanje limunom.

S druge strane, svaki incident, tučnjava navijača i sukob oko parkirališta, nastoji se prikazati kao sukob kojem je mržnja na nacionalnoj osnovi glavna podloga. I to je dokaz da je RH ista kao NDH? Nema veze što su sukobi navijača postojali i u SFRJ i bili brutalni, nema veze što se sukobi oko parkinga i u prometu događaju svakodnevno, samo što su sudionici Hrvati, sve to nije bitno. Bitno je napumpati i nabrijati slučajeve međunacionalne mržnje i sukoba i tamo gdje ga ima i gdje ga nema. Čemu to?
Istovremeno, dok su u međunacionalnim sukobima žrtve Hrvati, to se ne potencira i većinom se prešućuje.

Ako je tako, logično je zaključiti da se nastoji “demonizirati” i “ustašizirati” RH. Što nije ništa neuobičajeno u posljednje vrijeme. Cilj toga je…točno što?
Koju korist Srbi u Hrvatskoj, ili ljevici u Hrvatskoj, ima ako uspiju prikazati RH kao NDH? Ušutkat će ih vlast s više novaca? Više fotelja? Je li to cilj?

Realnije je da su ciljevi te demonizacije zapravo plitki politički. Dobijaju se određeni politički bodovi i nastoji se nešto užicati. Neki mediji tu igraju svoju igru s političarima, a nekima je samo postojanje Hrvatske anomalija. Svaku negativnost potenciraju i uveličavaju, ali temelji toga u stvarnosti ne postoje.

Kako god bilo, činjenica je da RH nije ni približno slična s NDH. U simbolima, poput valute, himne i imena, ima sličnosti, ali tu svaka sličnost i prestaje. Ta sličnost je određena poviješću i identitetom, a ne nekom političkom stvarnošću.

Napomena: Ovaj članak je pisan uz upotrebu trenutno dostupnih informacija. Pokaže li se da su informacije netočne ili da postoje nove informacije, članak ćemo nadopuniti i promijeniti. Ako imate informacije s kojima možemo nadopuniti ili ispraviti članak kontaktirajte nas na info@dubokavoda.com.

Ako vam se svidio članak, počastite autora pivom.