Inicijativa “Narod odlučuje” pokrenula je novi referendum. Referendum o promjeni izbornog sustava u RH. Inicijativa, iza koje stoje neke udruge od kojih je najpoznatija “U ime obitelji”, postavila je 2 pitanja koja možete vidjeti na ovoj poveznici. Nastoji se promijeniti nekoliko stvari u izbornom zakonu:
– smanjenje broja zastupnika na najviše 120, što bi proporcionalno smanjilo i zastupnike manjina sa 8 na 6;
– uvode se 3 preferencijalna glasa, a kandidati s najvišim brojem preferencijalnih glasova ulaze u Sabor, bez obzira koji su, po redoslijedu, na stranačkoj listi;
– ukida se i granica od 10% za kandidata koji je dobio najviše preferencijalnih glasova na stranačkoj listi;
– u svakoj izbornoj jedinici može biti najmanje 15 kandidata, a broj kandidata će ovisiti o tome koliko izborna jedinica ima glasača;
– izborni prag za kandidacijske liste se spušta s dosadašnjih 5% na novih 4% osvojenih glasova;
– uvodi se glasovanje dopisnim i elektroničkim putem;
– zastupnici nacionalnih manjina ne mogu glasovati u Saboru o povjerenju Vladi i o donošenju državnog proračuna.

Udruga “U ime obitelji” je već 2014. godine pokušala promijeniti izborni sustav i za to je organizirala prikupljanje potpisa za referendum. Prikupljanje potpisa nije uspjelo jer je za referendum trebalo oko 404 000 potpisa, a udruga je prikupila oko 380 000 potpisa. Natezanje oko broja potrebnih potpisa između udruge i tadašnje vlasti (ali i oporbe) je obilježilo tadašnju inicijativu. I tada su oporba i vlast, pa i mediji i brojne udruge, bili protiv referenduma.  Što je i logično, jer promjena izbornog sustava urušava ustaljene norme, stečene pozicije vlasti i moći, a najviše financije. Zato je logično i očekivati da će se i nova inicijativa naći pod žestokim udarom medija i stranaka. Za sada se inicijativa nalazi na “ignore”, ali već se pomalo počinju javljati zamjerke samim pitanjima koji bi trebali biti na referendumu. Do sada ih je bilo nekoliko, a navest ću samo neke.

 1. Ovakva promjena izbornog sustava će političke stranke učiniti nepotrebnima

Ovu tezu je iznio jedan od profesora na Fakultetu političkih znanosti, Goran Čular.  Stranke neće postati nepotrebne. To je jednostavno dokazati. Izbornim promjenama se političke stranke ne ukidaju, dapače, ukidanje političkih stranaka bi bilo neustavno i antidemokratski. Stranke su i dalje potrebne kao organizacije koje će definirati i predstavljati svoju politiku i okupljati ljude istih svjetonazora i političkih interesa. Ali izborne promjene će ograničiti moć vođa stranaka jer će im izbiti najjači adut koji su do sada imali u rukama. To je pravljenje izbornih lista i pozicija na kojoj će se nalaziti kandidati. Po predloženim izmjenama nebitno je na kojem se rednom broju na listi kandidat nalazi, on/ona ulazi u Sabor samo s brojem preferencijalnih glasova koje je osvojio. Time prestaje mogućnost ucjenjivanja zastupnika ili kandidata. Oni više ne moraju osjećati lojalnost vođi ili partiji, već ovise o onima koji su za njih glasovali. Dakle, stranke ne nestaju, one će nuditi kandidate biračima, ali imat će manje kontrole nad zastupnicima i kandidatima.
Također, iz priloga u RTL Direktu nije jasno tko je autor teze da ” predložene promjene znače početak kraja demokratskog poretka u Hrvatskoj”, novinar ili profesor. Sasvim je nepotrebno pobijati takve sulude teze. Referendumi sami po sebi su najviši oblik demokracije, narod se sam izjašnjava, nema zastupnika ni predstavnika. A izborne izmjene, ako prođu, ni na koji način ne narušavaju demokraciju u Hrvatskoj.

Dakle, tvrdnja je netočna i služi samo zuastrašivanju.

2. Smanjenje izbornog praga na 4% uvodi “obiteljaše” i Željku Markić u Sabor

“UIO” se kandidirala, kao stranka, na parlamentarnim izborima 2015. godine. Na izbore 2016. godine nisu izišli. Na izborima 2015. godine su osvojili najviše glasova u izbornoj jedinici za dijasporu, ukupno 1,53%. U 1. izbornoj jedinici su osvojili 1,43% glasova. Sve ostale izborne jedinice su bile puno veći “fail”. Smanjenje izbornog praga na 4% ne bi nikako uvelo “obiteljaše” u Sabor. Osim toga, ako se uvede preferencijalno glasovanje s 3 glasa, koji su to, široj javnosti poznati predstavnici “U ime obitelji”? Osim Željke Markić većina drugih su za širu javnost totalni marginalci i anonimusi. Ako “obiteljaši” žele ući u Sabor morat će promijeniti puno toga drugog, a ne izborni prag i izborni zakon.

Isto tako je netočan naslov u 24sata po kojem “Markić planira dovesti desnicu na vlast preko referenduma”. Ako pogledamo rezultate izbora iz 2016. godine, samo u nekima izbornim jedinicama postoje stranke i koalicije koje bi prešle prag od 4%. Točnije:

1. IJ – Bandićeva-Čačićeva-HSS koalicija i koalicija Pametno-Za grad;
3. IJ – Bandić-Čačić-HSS;
5. IJ – HDSSB, HKS;
7. IJ – Bandić-Čačić-HSS;
9. IJ – Živi Zid;
11. IJ – Bandić-Čačić-HSS.

Osim HKS-a, teško da bi se bilo koja od navedenih stranaka mogla nazvati desnicom. Neke od njih su sasvim lijevo. Sama tvrdnja da bi “obiteljaši” ili “desničari” mogli ući u Sabor spuštanjem granice na 4% je netočna i služi diskreditaciji referenduma. Javnost se navodi na zaključak da se referendum koristi samo za stjecanje osobnog probitka i osobnog ulaska u Sabor.

3. Elektronsko glasovanje bi dovelo do toga da na izbore izađe više ljudi iz dijaspore, a oni glasaju za desnicu, pa bi više desničara ušlo u Sabor

U članku na 24sata.hr doslovce piše: “Guraju i ideju da oko 800.000 ljudi u dijaspori može glasati elektronski, pa bi s time dobili i više glasova jer je dijaspora sklonija desnici.”
Najvjerojatnije će u dijaspori više ljudi izaći na izbore, zahvaljujući elektronskom i dopisnom glasanju, a to bi se moglo dogoditi i u Hrvatskoj. To je dobro. Ali, bez obzira koliko ljudi izašlo u dijaspori na izbore, bilo to 10 000 ili 2 milijarde, oni i dalje imaju pravo na samo 3 zastupnika. Tvrdnja da bi dobili više glasove je istinita, ali se njome implicira da bi to donijelo i više zastupnika u Sabor, što je netočno. Čista manipulacija.

4. Smanjenje broja zastupnika za nacionalne manjine je protuustavno i diskriminatorno

Broj zastupnika nacionalnih manjina bi se smanjio sa sadašnjih 8 na 6. “Ta ograničenja su protuustavna i diskriminatoran. Odraz su njihova totalitarna mentaliteta – rekao nam je Furio Radin, potpredsjednik Sabora i zastupnik talijanske manjine.” Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, članak 19. stavak 2 kaže da pripadnici nacionalnih manjina biraju najmanje 5 a najviše 8 svojih zastupnika. Logično, promjena izbornog zakona prema kojoj nacionalne manjine dobivaju 6 zastupnika nije protuustavna ni diskriminativna. Sam Ustavni zakon odobrava takvo smanjenje zastupnika. A i logično je smanjenje zastupnika nacionalnih manjina, ako se smanjuje ukupan broj zastupnika.
Dakle, takva tvrdnja je netočna.

5. Protuustavno je i diskriminativno ograničenje da manjine ne mogu odlučivati o Vladi i proračunu

Djelomično točno. Diskriminatorno je prema glasačima koji ne glasuju u 12. izbornoj jedinici. Ustav, ni ustavni zakon se ne bavi time o čemu će zastupnici glasovati u Saboru. To ostaje regulirano drugim zakonima i pravilima. Ako se uzmu u obzir prakse drugih država u Europi, vidi se da postoje različiti slučajevi. Neki imaju praksu kakva je i u hrvatskom Saboru, neki imaju ograničenja, neki nemaju manjine u parlamentima, a neke države niti ne priznaju nacionalne manjine. Više o tome možete pročitati ovdje, ovdje i ovdje. Glavni problem oko glasovanja o Vladi i proračunu je taj što su zastupnici nacionalnih manjina birani s manjim brojem glasova nego ostali zastupnici. Možda se dopisnim i elektronskim glasovanjem ta situacija promijeni, ali u izborima 2016. godine, situacija je takva da u 1. izbornoj jedinici  lista koalicije SDP-a i ostalih dobiva 77 541 glas. To znači da im je u Sabor ušlo 7 zastupnika. Iz tih brojeva izlazi da je za svakog njihovog zastupnika glasovalo oko 11 000 glasača. Istovremeno, za 3 zastupnika srpske nacionalne manjine je sveukupno glasovalo 16 000 glasača. Po zastupniku ispada oko 5 500 glasača. Duplo manje nego za zastupnike SDP koalicije. Mađarski zastupnik se u Saboru našao zahvaljujući glasovanju 2 731 glasača. Skoro 5 puta manje nego zastupnik SDP koalicije. To jest diskriminacija, jer glas pripadnika nacionalne manjine vrijedi više nego onog “običnog”glasača. Naziva se još i “pozitivna diskriminacija.”

Zaključak

Trenutno većina političkih aktera prelazi šutke preko najave prikupljanja potpisa za referendum. Neki se, doduše, ne mogu suzdržati. Mediji samo kratko najavljuju, ali većinom manipulirajući podacima. Može se iščitati da su protiv referenduma, ali i protiv izmjene izbornoga zakona. Članak u 24sata je primjer manipulacije, netočnih podataka i stavljanja naglaska na nebitne dijelove predloženih izmjena. Javnost se plaši nekakvom desnicom a manjine se nastoje iskoristiti kao žrtva povampirene desnice i dežurne vještice u Hrvatskoj, Željke Markić. Očito je da se većina ubojitog arsenala čuva za početak prikupljanja potpisa. Tada se može očekivati forsiranje nekoliko priča. Prva će biti da je to bujanje fašizma i ustaštva jer se pokušavaju manjinama oduzeti ljudska i politička prava. Druga priča je strašenje prosječnog birača sa nestabilnošću koja bi se mogla dogoditi ako se spusti izborni prag. Npr. više će zastupnika Živog zida ući u Sabor, a oni su “opasni”. Treća priča su osobni napadi i demoniziranje određenih ljudi, poput Željke Markić. Naravno, laži i manipulacije u svim pričama će biti standardan materijal. Možemo očekivati i poplavu ustavnih i političkih “stručnjaka” koji će nam objašnjavati zašto je ova izmjena izbornog zakona loša. Uglavnom, čeka nas standardno ispiranje mozga.

Napomena: Ovaj članak je pisan uz upotrebu trenutno dostupnih informacija. Pokaže li se da su informacije netočne ili da postoje nove informacije, članak ćemo nadopuniti i promijeniti. Ako imate informacije s kojima možemo nadopuniti ili ispraviti članak kontaktirajte nas na info@dubokavoda.com.