Ako ste pratili malo vijesti iz Hrvatske, onda sigurno znate da je na pomolu nova kriza u Vladi RH. Koalicijski partneri, koji inače nemaju ništa zajedničko, osim interesa kako da uhljebe svoje stranačke pripadnike, našli su se (opet) u sukobu. I vjerovali ili ne, polje sukoba je novi prijedlog Zakona o udomiteljstvu.

Što je sporno?

HDZ-ova ministrica Nada Murganić i njezino Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, o kojima sam već i ranije pisao u nekoliko navrata, predložili su novi Zakon o udomiteljstvu. Odmah se pobunio njihov koalicijski partner, HNS, rekavši da oni neće podržati taj prijedlog zakona jer životni partneri u definiciji udomiteljske obitelji nisu izrijekom navedeni kao zajednica koja ispunjava uvjete za udomljavanje djeteta. I prije nego se zabrinete za stabilnost Vlade RH i budućnost države, odmah da vas umirim…HNS neće izaći iz vlade, samo će svoje nezadovoljstvo iskazati suzdržanošću u Saboru prilikom glasovanja o ovom zakonu. Naravno, njihov predsjednik, čovjek-nagrada, Ivan Vrdoljak, je ponudio i druga, dodatna, rješenja. Ako Zakon prođe Sabor, HNS će ga uputiti Ustavnom sudu na procjenu ustavnosti. Je li Zakon u skladu s Ustavom RH? Na to će, eventualno, morati odgovoriti Ustavni suci. Poput Ingrid Antičević Marinović.

Što je što? Nekoliko definicija

Kako bi mogli razumjeti o čemu se zapravo radi, moramo prvo pogledati neke definicije. Zapamtite, ovdje se ne radi o posvajanju djeteta, ovdje se radi o udomljavanju djece. Koja je razlika između te dvije radnje? Obiteljski zakon kaže da je “posvojenje poseban oblik obiteljsko-pravnog zbrinjavanja i zaštite djeteta bez odgovarajuće roditeljske skrbi kojim se stvara trajni odnos roditelja i djeteta (čl. 180.), a Zakon o udomiteljstvu kaže da je udomljenje “oblik skrbi izvan vlastite obitelji kojim se djetetu ili odrasloj osobi  osigurava smještaj i skrb u udomiteljskoj obitelji (čl. 2).”
Ukratko, posvajanjem djeteta zakonski, a i na svaki drugi način osim biološki, postajete roditelj tom djetetu. Udomljenjem djeteta niste mu roditelj, već samo skrbnik. Postoje, naravno, i obveze koje iz toga proizlaze, ali neću širiti temu, već ću se zadržati na još nekoliko definicija koje su bitne za razumijevanje problema.
“Brak je životna zajednica žene i muškarca. ” Ustav RH, članak 62.
Izvanbračna zajednica je definirana u Obiteljskom zakonu, članak 11., stavak 1. kao ” životna zajednica neudane žene i neoženjenoga muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka.”
“Životno partnerstvo je zajednica obiteljskog života dviju osoba istog spola sklopljena pred nadležnim tijelom u skladu s odredbama ovoga Zakona.”
“Neformalno životno partnerstvo je zajednica obiteljskog života dviju osoba istog spola, koje nisu sklopile životno partnerstvo pred nadležnim tijelom, ako zajednica traje najmanje tri godine i od početka je udovoljavala pretpostavkama propisanim za valjanost životnog partnerstva.”
Zadnje dvije definicije su iz Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola, članak 2. i 3.
U samim svojim definicijama nema neke razlike između svih ovih “zajednica”. Čak i po zakonima koji daju različita prava ili mogućnosti tim zajednicama. Jedina razlika, bitna, štoviše, ključna, je to što životno partnerstvo nikad ne može rezultirati rođenjem djeteta. To je tako. Biologija, tj. Priroda, jednostavno diskriminira, čak i tamo gdje ljudski zakon ne želi.

Ali to ne znači da istospolni parovi ne mogu postati roditelji. Dapače, i zakonski to mogu. Recimo, u slučaju dvije lezbijke, od kojih jedna već jest majka, roditeljsku skrb nad djetetom može ostvariti i njena životna partnerica. To nije ni udomljavanje niti posvajanje. A takvih obitelji, istospolnih s djecom, u Hrvatskoj već ima.

Što kaže novi prijedlog Zakona o udomiteljstvu?

Isto ono što kaže i stari zakon.
“2.Udomitelj je član udomiteljske obitelji ili samac koji pruža usluge smještaja ili boravka korisniku udomiteljstva koji ispunjava uvjete za obavljanje udomiteljstva i upisan je u Registar udomitelja.
3. Udomiteljska obitelj je zajednica koju čine udomitelj, njegov bračni ili izvanbračni drug, djeca i drugi srodnici s kojima udomitelj živi u zajedničkom kućanstvu.” Članak 3.

Po zakonu, udomitelj je samo jedna osoba. Drugi članovi obitelji  potpisuju suglasnost. Udomitelj ne mora imati obitelj, može biti i samac, može biti neoženjen/neudata. Ista stvar vrijedi i za posvajanje djeteta. Zakonski, uvjeti za udomljavanje su vrlo jednostavni:
punoljetnost i poslovna sposobnost, hrvatsko državljanstvo prebivalište u Republici Hrvatskoj, manje od 60 godina, završena srednja škola, zdravlje, završeno osposobljavanje za udomitelja, zadovoljavajući stambeni uvjeti. Kod samog udomljavanja nema zakonskih prepreka za to da istospolni par ne može udomiti dijete. Ali jedno iskustvo kaže drugačije. Istovremeno, u slučajevima posvajanja nema zapreka ni da istospolni par ili samac ne posvoji dijete, ali je vrlo teško, čak i bračnom paru, posvojiti dijete.

Jedan zakon, druga praksa

Po zakonu, nigdje se ne navodi seksualna sklonost udomitelja. Zakonski, za udomljenje ona nije ni bitna, bitni su neki sasvim drugi uvjeti. Pa čemu onda čitava halabuka? Postavio sam poveznicu na priču jednog istospolnog para koji je želio udomiti djevojčicu, ali im to nije uspjelo. U članku na 24sata možemo pročitati priču jedne strane, čovjeka koji je želio udomiti dijete. Nema priče ravnateljice koja je, navodno, odbila udomljavanje, nema objašnjenja Murganićkinog ministarstva, tako da o razlozima zašto se to dogodilo možemo nagađati. Čovjek kaže da je pravna služba odgovorila da istospolni parovi ne mogu udomiti djecu, ali tog dokumenta, a mora postojati, nema pokazanog na 24sata.hr. Dakle, ostanimo skeptični prema ovoj priči.
Druga poveznica koju sam postavio govori o samcima koji žele posvojiti dijete i koliko ih u tome uspijeva. Statistika kaže, jako mali broj: “Prema podacima Udruge Adopta, u 2013. bile su samo dvije posvojiteljice samci (ukupno je posvojeno 107 djece), a u 2012. niti jedna (a posvojeno je 111 djece).” Najpoznatija posvojiteljica-samica je nekadašnja SDP-ova uzdanica, a sadašnji Bandićev as, Milanka Opačić.

Iz ovog bi se moglo zaključiti da je praksa za udomljavanje i posvajanje djece takva da se preferiraju bračne zajednice, muškarca i žene. Očito većina socijalnih radnika smatra da je takva zajednica najbolja za dijete. Da dijete mora imati “očinsku figuru”, “majčinsku ljubav”, oba roditelja i slično, uči se i na hrvatskim fakultetima. Od tradicije i narodnih izreka, pa do hrvatskih sveučilišta, uči se da je za razvoj djeteta najbolje kada ima oca i majku. Ako se tako uči, onda je normalno da oni koji su tako naučeni i primjenjuju ono što su čitav život učili. Osim toga, moraju gledati i ono što je najbolje za dijete, moraju gledati i interes djeteta.  U tom slučaju jasno je da će heteroseksualna obitelj, tj zajednica žene i muškarca, uvijek imati prednost prilikom i udomljavanja i posvajanja.

I tako će biti do onog trenutka kad se nedvojbeno ne utvrdi da je, na primjer, istospolna obitelj isto toliko korisna za dijete kao i raznospolna obitelj. Postoje istraživanja koja govore da za djecu nema razlike odrastaju li u istospolnoj obitelji ili raznospolnoj. O tim istraživanjima u ovom tekstu ne bih, istražit ćemo ih drugi puta, bar neke. Za sada ostanimo na zakonu i provedbi zakona u Hrvatskoj.

Zašto se HNS buni?

Zašto kuja laje? Možda je to najbolji odgovor. Dok je ovaj prijedlog zakona bio na prvom čitanju u Saboru, jedini koji su se i službeno pobunili bili su SDP-ovci. Oni su zatražili da Vlada uvede u zakon takvu formulaciju u kojoj  “osobe koje su sklopile životno partnerstvo neće biti diskriminirane prilikom podnošenja zahtjeva za udomljavanje .”

Ako se čita prijedlog zakona, nije jasno zašto SDP misli da se u zakonu diskriminiraju osobe koje su sklopile životno partnerstvo? Toga nigdje nema. Svejedno, SDP je uputio takav zahtjev. To je bilo u srpnju ove godine. Četiri mjeseca kasnije, buni se i HNS. Razlog je opet isti kao i kod SDP-a. Nešto što ne postoji u prijedlogu zakona. Praksa je druga stvar, praksa se neće moći promijeniti zakonskom formulacijom u ovom slučaju. Mislite da SDP i HNS to ne znaju? Znaju, ali ovo je odličan način na koji se mogu skupiti politički bodovi. Ovako se obje stranke predstavljaju kao progresivne i napredne stranke. HNS zna da čak i ako zakon prođe, a oni upute isti na procjenu ustavnosti, imat će mjesece, duge mjesece, u kojima će o toj problematici moći raspravaljati. Dapače, imaju i protivnika, i to ne samo u HDZ-u. Imaju i svoju omiljenu Baba Rogu kojom plaše javnost, Željku Markić.  I tako kupe političke bodove i šire svoju bazu glasača. Istovremeno, ne moraju odgovarati na pitanja o obrazovnoj reformi, razdjelnicima i tko zna čemu što će još iskrsnuti. A svi se kunu da im je najbitnija dobrobit djece. U stvarnosti, o dobrobiti djece se ovdje najmanje radi.

Zaključak

Kad sam počeo provjeravati kakav je to zakon o udomiteljstvu i o čemu se zapravo radi, mislio sam da je negdje u tom zakonu i prijedlogu zakona točno definirano da istospolne zajednice ne mogu udomljavati djecu. Međutim nije. Kad bi bilo tako definirano, tu bi bila mogućnost diskriminacije. Jer ako smo svi pred zakonom jednaki bez obzira na našu seksualnu sklonost, onda je normalno da imamo ista zakonska prava. U tom slučaju, procjena ustavnosti bi mogla biti negativna za ovaj zakon. Ali budući da nema diskriminacije, neće biti ni odbacivanja zakona. SDP i HNS nalaze diskriminaciju u formulaciji koja opisuje udomiteljsku zajednicu. I u kojoj se ne spominje životno partnerstvo. Ali ta formulacija ne priječi istospolnim zajednicama, tj članu istospolne zajednice da udomi dijete. Ono što u praksi priječi udomljavanje, pa i posvajanje, je mišljenje socijalnih radnika da je za dobrobit djeteta najbolja zajednica u kojoj će dijete imati oca i majku.  To mišljenje i ta praksa se neće moći poništiti s jednom rečenicom u zakonu. Osim ako zakonska formulacija ne bi davala prednost istospolnim parovima u udomljavanju djece.

Također, da je SDP-u i HNS-u stalno do takve formulacije u Zakonu o udomljavanju, mogli su je uvesti u sadašnji zakon koji su upravo oni donijeli 2012. godine. Ako ne 2012. mogli su nakon donošenja Zakona o životnom partnerstvu.

HDZ, naravno, neće popustiti pred HNS-ovim zahtjevima. Ionako znaju da se ovi neće odreći vlasti, a ako bi oni dopustili nekakvu udomljavanje istospolnim parovima, izgubili bi dio svojih glasača.
Čitava ova graja trenutno je bitna samo političkim strankama. Druge koristi od nje nema. Za LGBTIQ grupe je bitna kao jedan od koraka prema izmjeni zakona o posvajanju djece, a konzervativcima kao još jedan korak u borbi protiv promjene obitelji.

Pitanje je što je za djecu najkorisnije? Je li bolje biti u državnom domu ili istospolnoj obitelji? Je li bolje djeci biti u istospolnoj ili raznospolnoj obitelji?

Ali budimo iskreni,  ako se radi o politici i ideologiji, uopće nije ni bitno što je za djecu dobro.

Napomena: Ovaj članak je pisan uz upotrebu trenutno dostupnih informacija. Pokaže li se da su informacije netočne ili da postoje nove informacije, članak ćemo nadopuniti i promijeniti. Ako imate informacije s kojima možemo nadopuniti ili ispraviti članak kontaktirajte nas na info@dubokavoda.com.

Ako vam se svidio članak, počastite autora pivom.