Sigurno ste čuli najnoviju vijest da će se Vlada RH uključiti u borbu protiv lažnih vijesti? Vijest je prenio Večernji list i možete je pročitati na ovoj poveznici. Naravno, ako malo bolje pročitate i malo proguglate, možete lako vidjeti da to nije ideja Vlade RH već ideja Europske Komisije i čelništva Europske Unije. Dakle, Bruxellesa.

Borba EU-a protiv lažnih vijesti

Bruxelles je odlučio uložiti napor i boriti se protiv “dezinformacija”. Glavni razlog tome je informacijska opasnost koja dolazi iz Rusije. Rusija ima ogroman aparat, vojni i civilni, koji je naslijeđen još iz vremena SSSR-a i čija je jedina svrha vođenje psihološkog rata. Informacijski rat, hibridni, psihološki, cyber….kako god to danas zvali svodi se na par glavnih ciljeva:

1. Promijeniti mišljenje i djelovanje ciljne skupine (naroda) u ciljanim državama;
2. Zbuniti ili preusmjeriti donošenje odluka u vodstvu ciljanih država;
3.  Zbuniti i utjecati na glavnu osobu koja vodi politiku ciljane države.

Nisu Rusi sami u tome i nisu jedini koji imaju moć i sredstva utjecati na donošenje odluka u drugim državama. Tu su jaki i Amerikanci, Britanci, Kinezi, Turci, Nijemci i još neke države, s manje ili više kapaciteta.

Osim želje za onemogućavanjem Rusije da se upliće u informacijski prostor EU-a, tu je i želja europskih političkih elita da zadrže svoje pozicije moći i ne dopuste novim igračima dolazak na europsku političku scenu. Ili u poziciju da mogu donositi odluke. Takve se naziva “populistima” i oni su glavna opasnost za vladajuće elite. Jer se promjenom vlasti ne mijenja samo ekipa na vlasti, može se promijeniti čitava politika i priča oko politike. Slično tome kako je Trump u Americi preokrenuo igru mijenjajući kompletnu poziciju SAD-a od globalnog izvoznika “demokracije” u druge države, do igrača koji se ne želi uplitati u tuđe probleme i igra na kartu suverenosti država. To je zaokret od 180 stupnjeva u vođenju vanjske i unutrašnje politike.

Što kaže Vlada RH?

Iz članka u Večernjem listu jasno je da Vlada uopće ne razmišlja o borbi protiv lažnih vijesti. Na tom polju svoje nade polaže u poteze Europske Komisije i provodit će ono što stigne iz Bruxellesa. Vlada RH je lani u javnost pustila probni balon o zabrani “govora mržnje” na internetu o čemu sam već pisao ovdje. O tome kako i sama Vlada RH širi lažne vijesti možete pročitati ovdje. Kakvo je razmišljanje Vlade RH može se iščitati iz nastupa ministrice vanjskih poslova,  Marije Pejčinović Burić. U članku koji je objavila televizija N1, ministrica je izjavila nekoliko tvrdnji iz kojih se može iščitati što Vlada misli tko širi lažne vijesti u Hrvatskoj i gdje se te vijesti nalaze.

Gdje vlada vidi najviše aktivnosti dezinformiranja?

“U kontekstu ovih priprema za borbu protiv dezinformiranja, a vezano za skore europske izbore, očigledno je da je kod nas ta kampanja krenula i to upravo od onih koji se tim sredstvima misle boriti i doći do mjesta u Europskom parlamentu. Jasno je da su na tom tragu i ove scene koje smo prošli tjedan vidjeli u Saboru”, rekla je ministrica Marija Pejčinović Burić novinarima.

U Saboru su kritike na rad ministrice bile oko “gledanja kroz prste” Srbiji u procesu pristupanja Srbije u EU, kao i u optužbama da time radi za interese Srbije. Ona i premijer Plenković. Osim toga, postavljala su se pitanja i nizale optužbe oporbe za propali posao nabavke aviona. Lažna vijest, po ministrici, je napad oporbe na vladajuće. Ako je tomu tako, možemo slobodno zabraniti Sabor.
Sigurno je da neki napadi oporbe na vladajuće, i obrnuto, sadrže elemente lažnih vijesti i dezinformacija i manipulacija, ali ako vladajući razmišljaju na ovakav način, vrlo lako mogu uvesti cenzuru svih onih koji ih kritiziraju. A znamo kako se to zove. Diktatura.

Kako Vlada RH smatra da se šire dezinformacije?

“‘Najvažnije je osvijestiti da problem postoji, da se informacije ne uzimaju zdravo za gotovo, a to se posebno odnosi na online komunikaciju jer tradicionalni mediji nisu toliko podložni lažnim vijestima koliko je to izraženo na društvenim mrežama i internetskim platformama’, rekla je ministrica.”

Po mišljenju ministrice (a očito i Vlade), glavni širitelji lažnih vijesti su internetski portali i društvene mreže. Novi mediji. Tradicionalni mediji, poput radija, televizije i novina, nisu toliko podložni lažnim vijestima.

Teško je, bez velikog istraživanja, potvrditi ili odbaciti ovu tvrdnju. Ali budući da sam dosad, na ovom blogu objavio 95 tekstova (znam, nije baš nešto), provjerio sam gdje sam najviše nalazio dezinformacija, manipulacija i lažnih vijesti. Kratka, mala analiza bloga.

Od 95 tekstova 12 su bile razne objave, komentari ili pojašnjenja.  To mi je ostavilo 83 različite informacije koje sam provjeravao.

Od te 83 informacije, 8 su mitovi. Tvrdnje koje kruže već godinama cjelokupnim informacijskim prostorom i za koje se smatra da su činjenica. Poput ove. Mitove prenose i tradicionalni i novi mediji. Bez diskriminacije.

Od tih 75 ostalih informacija, 13 je objavljeno putem društvenih mreža. To su dezinformacije koje nije prenio nitko drugi. Samo one koje kolaju na društvenim mrežama i imaju vrlo velik, za hrvatske prilike, doseg. Poput ove.

Od 62 ostale informacije, 12 su izvor političari. Njih prenose jednako i portali i tradicionalni mediji.

50 preostalih informacija su podijelili tradicionalni mediji (28) i portali (22).

Sve ove dezinformacije, osim ovih sa društvenih mreža, prenijeli su, manje ili više, i internetski portali i tradicionalni mediji. Uz to, vrlo je bitno imati na umu da tradicionalni mediji imaju veći utjecaj od internetskih portala. U to računam i tradicionalne medije, poput Jutarnjeg lista ili Večernjeg lista, koji imaju svoje internet portale. I njih ne možemo promatrati kao portale već kao tradicionalne medije.

Zaključak

Naravno, jako je teško točno odrediti koje vijesti prenose samo portali, a koje samo tradicionalni mediji budući da se u današnje vrijeme informacija prenosi s jedne platforme na drugu, a mediji najčešće prepisuju vijesti jedni od drugih. Možda i jest istina da tradicionalni mediji objavljuju manje lažnih vijesti, ali kad ih objave, utjecaj takve vijesti ima veći doseg nego utjecaj portala ili društvenih mreža.

U Hrvatskoj, ako pogledamo vijesti iz svijeta, ima velik broj dezinformacija, a one su rezultat prepisivanja sa stranih portala i medija, pa zatim objavljivanja bez provjere. U tradicionalnim medijima se najčešće guraju određene osobe ili političke opcije pa tako njihove tvrdnje ili dezinformacije zauzmu dosta prostora, a to prenose, nakon toga, podjednako i portali i tradicionalni mediji. Nekim medijima, ako pišu o određenim temama, uopće nije za vjerovati. Npr, svaku informaciju koju portal Index objavi o crkvi, pogotovo katoličkoj, valja provjeriti nekoliko puta. Isto vrijedi i za Express.hr , pogotovo dok piše o znanosti. Čak i portal Faktograf koji provjerava činjenice, ako piše o udruzi “U ime obitelji” i Željki Markić, valja uzeti vrlo kritično. Zanimljiv je jedan primjer kako je Faktograf provjerio tvrdnje udruge UIO. Portal Narod. hr je ujutro, u 08 sati, 27.11.2018. objavio tvrdnje udruge UIO, a Faktograf je isti dan objavio tekst u kojem je demantirao tvrdnje, tj. čak 3 znanstvena istraživanja i ponudio druga znanstvena istraživanja koja su govorila suprotno. Osobno sam vrlo skeptičan prema takvoj provjeri tvrdnje jer je to vrlo brza provjera za takav posao.

 

Dakle, ako se Vlada odluči boriti protiv “lažnih vijesti”, možemo očekivati udar na društvene mreže i portale, a povlastice za tradicionalne medije. Na taj način vladajući mogu informacijski prostor staviti pod svoju kontrolu. Također, ako se Vlada odluči na stvaranje ili jačanje već postojećih informacijskih sposobnosti koje ima u MORH-u, može u medijski prostor ubacivati i svoje priče. Ipak., glavni i najutjecajniji mediji, su još uvijek tradicionalni mediji. Samo neki portali  se mogu mjeriti s njima. Tradicionalni mediji imaju, pored uobičajenog načina rada, još dodatno i portale i društvene mreže. Televizija više ne postoji samo kao televizija. Danas se njihove emisije prikazuju i na Youtubeu, a svaka od televizija ima i svoj portal.

Televizije rade u Hrvatskoj samo zato jer im Vlada daje koncesije. Novine dobivaju poticaje ili smanjenje poreza. Na taj način ih se može lakše kontrolirati.
Portale i društvene mreže je ipak teže kontrolirati. Zasad. Osim toga, društvene mreže i blogovi, poput mojega, omogućavaju pojedincima da izraze vlastito mišljenje. Uz strogu kontrolu, to više ne bi bilo moguće.

Ukratko, ništa od borbe protiv lažnih vijesti. Hrvatska će provoditi direktive iz Bruxellesa, zabranjivati i kažnjavati pojedince ili manje utjecajne portale, a tradicionalni mediji i utjecajni portali će puhati u isti rog s Vladom kad se radi o “bitnim” pitanjima. “Govor mržnje” i “fake news” će postati novi novogovor u Hrvatskoj.

Napomena: Ovaj članak je pisan uz upotrebu trenutno dostupnih informacija. Pokaže li se da su informacije netočne ili da postoje nove informacije, članak ćemo nadopuniti i promijeniti. Ako imate informacije s kojima možemo nadopuniti ili ispraviti članak kontaktirajte nas na info@dubokavoda.com.

Ako vam se svidio članak, počastite autora pivom.